TEMA: KAMATE

KAMATNE STOPE – OSNOVI (1)

Šta sve utiče i ko određuje kamatne stope u tržišnoj ekonomiji, često se postavlja kao pitanje u periodima krize kada ovaj trošak za zajmoprimce postaje bitna činjenica. Bez sumnje, centralne monetarne vlasti utiču na kratkoročne kamatne stope sa tendencijom da su one niže u periodima krize, a više u periodima prosperiteta. Kamatne stope su niske da bi ova stavka u troškovima bila niža, što presudno može da utiče na opstanak biznisa.

Međutim, na dugoročne kamatne stope utiče više faktora. To najbolje pokazuje koncept revnotežne kamatne stope, tzv. Wicksellian kamatna stopa.[1] Po ovome konceptu, ravnotežna kamatna stopa je realna kamatna stopa (podešena za stopu inflacije) koja je konzistentna sa punom zaposlenošću rada i kapitalnih resursa i to poslije izvjesnog vremena prilagođavanja. Ali, mnogi faktori utiču na ravnotežnu kamatnu stopu, koji se opet vremenom mijenjaju. Tako u dinamičnoj i rastućoj ekonomiji, ako su svi ostali faktori isti, ravnotežna kamatna stopa ima tendenciju rasta reflektujući visoki potencijalni prinos na kapital. Obratno, u recesivnoj ekonomiji kamatne stope imaju tendenciju da budu niske jer su investicione mogućnosti limitirane ili neprofitabilne. Javna potrošnja (veliki budžetski deficit) i politika oporezivanja mogu uticati na višu ravnotežnu kamatnu stopu, pod uslovom da su ostali faktori ostali isti. Razlog tome je što kreditna sredstva umjesto u privredu ide u javnu potrošnju.   

Centralna monetarna institucija (obično su to centralne banke, FED u SAD-u) mogu uticati preko kamatnih stopa na poboljšanje zaposlenosti radne snage i kapitalnog resursa prema nivou koji zahtjeva procjena ravnotežne kamatne stope. Međutim, ako centralna banka  predugo drži kamatne stope iznad ravnotežnog nivoa, to može da dovede do usporavanja ekonomije zemlje, čak i do recesije. Naime, kapitalne investicije i trajna potrošna dobra postaju postaju neatraktivni kada troškovi kreditiranja nadmaše prinose na te investicije. Obratno, ako se kamatne stope drže suviše dugo ispod ravnotežne kamatne stope, može doći do pregrijavanja ekonomije i inflacije, stanje koje je neodrživo i nepoželjno.

---

[1] Po švedskom ekonomisti Knut Wicksell-u.

Tema: Bankarstvo

INOVACIJE SA HIBRIDNIM FINANSIJSKIM INSTRUMENTIMA – BOLJE RJEŠENJE ZA BANKE U KRIZNIM PERIODIMA /The Economist/

Banke su u normalnim uslovima imale u svojim bilansima veliko učešće pozajmljenih sredstava i vrlo malo učešće sopstvenog kapitala (komercijalne banke najčešće ispod 10%, investicione banke nekoliko procenata). Finansijska poluga, koja označava učešće pozajmljenog kapitala u pasivi, omogućava visoke profite u periodima prosperiteta ali i velike gubitke u lošim godinama. Nakon izbijanja krize, odgovor regulatora bio je povećati učešće kapitala da bi banke održale poslovanje prebacujući rizik na svoj kapital. Danas se javljaju novine koje bi banke učinile sigurnijim korišćenjem tržišne discipline a ne strogu ruku države.

Poslednjih godina povećano je korišćenje novog hibridnoh instrumenta nazvanoh Kokos (CoCos – contingent convertibilities) kao skraćenica za moguće konvertibilne obveznice. Ove obveznice imaju opciju konvertovanja u akcije kada se banka-dužnik bori sa teškoćama čime se smanjuju dugovno opterećenje i trošak plaćanja kamate. Ovi hibridni instrument ima dobru stranu u periodu uspona i omogućavaju ublažavanje problema u periodima recesije. Regulatori nemaju ništa protiv da banka poveća svoju sposobnost da izdrži gubitke korišćenjem ovog hibrida.

U slučaju da regulator upozori da je kapital banke pao ispod donje granice, aktiviraju se ove konvertibilne obveznice. Konverzijom, akcionari se štite od gubitka vrijednosti ali to pogađa vlasnike obveznica koji gube jer dobijaju manje vrijedne akcije nastale od njihovih obveznica. Ovo u suštini predstavlja konvertovanje dugova u akcijski kapital jer  imaoc obveznice postaje akcionar.

Da bi se prevazišao problem gubitaka za vlasnike obveznica dva profesora, Jeremy Bulow sa Stanford Univerziteta i Paul Klemperer sa Oxford Univerziteta[1], predlažu novi instrument koji su nazvali ERNs (Equity Recourse Notes – note sa pravom na kapitalni regres). Dakle, pravo obveznice da se isplate akcijskim kapitalom emitovanjem novih akcija dužnika. Kao i Kokos, ERNs funkcionišu kao dugovni instrument u normalnim vremenima sve do momenta kada se stekne uslov za pokretanje konverzije. Pokretač konverzije je tržišna cijena akcije banke, a ne regulatorovo mjerenje kapitala banke. Kada cijena akcije padne ispod npr. 25% njene inicijalne vrijednosti (u momentu emitovanja obveznica), banka može otplatiti obveznice sa novim akcijama umjesto gotovinom i to samo u visini dospjele obaveze, pod navedenim uslovom pada tržišne cijene akcije. Drugim riječima, kada cijena akcije u odnosu kada banka emituje svoje obveznice padne ispod 25%, tj. u ovom primjeru kada padne za 75% njene vrijednosti na dan kada se isplaćuje kupon ili glavnica, u tom slučaju obaveze se isplaćuju u akcijama po cijeni od 25% vrijednosti akcije. Ovo je i dalje dobro za banku ali i za povjerioca. Ovako se izbjegava nekoliko problema sa Kokos obveznicama. Naime, otklanja se neizvjesnost vezana za ponašanje regulatora. Proces je transparentan jer investitor može da prati tržišnu cijenu akcije banke kada se približava aktiviranju konverzije. Ako se cijena akcije oporavi na bilo koji naredni termin dospijeća obaveze, vraća se gotovinska isplata obaveza od strane banke emitenta. Osim toga, nove akcije ne vrijede više od gotovine koja bi se trebala isplatiti za dospjelu obavezu ERN i ne utiče na pad cijene kao što je to slučaj sa Kokos obveznicama nakon konverzije.

Obično firme u teškoćama će se potruditi da povećaju kapital da ne budu pod pritiskom dugova. Novu gotovinu po osnovu povećanja kapitala usmjeriće na otplatu duga prije nego da kreditiraju. To smanjuje investicioni (kreditni) potencijal prema klijentima što nije dobro za ekonomiju. Međutim, ovaj problem se izbjegava sa ERNs obveznicama. Ako banka u problemima emituje nove ERN obveznice kada joj je cijena akcije pala na 25%, ova snižena cijena postaje nova inicijalna cijena akcije na dan nove emisije obveznica. Sada je tačka konverzije 6,25% (tj. 25% od 25%) u odnosu na onu prethdonu inicijalnu cijenu akcije iz vremena normalnih uslova. Novi investitori će dobijati gotovinske  uplate dok cijena ne padne na 6,25% ali one inicijalne cijene koja je važila za prethodnu emisiju obveznica. Međutim, raniji vlasnici ERNs još uvijek će dobijati akcije prilikom isplate obveznica. Na ovaj način se relaksira pitanje kada dug visi nad glavom. S druge strane investitor može prodati akcije koje je dobio i tako doći do gotovine, i na taj način se vrati u bezrizičnost svog plasmana. ERNs se lako tržišno vrednuje.

Nedostatak vezano za ERNs, ipak, ima i odnosi se generalno na sve hibride. Ako banke trebaju više kapitala jednostavnije je da primijene klasičan način povećanja kapitala direktnom emisijom akcija. Bankari mogu biti nezadovoljni sa rješenjem koje nudi ERNs jer moraju da više plate za svoje zaduživanje i da im ovaj način bude skuplji u periodima pada.

U svakom slučaju ovaj novi hibrid, koji se predlaže i koji tek treba da prođe test sigurnosti upotrebe u praksi, je interesantan jer ima prednost u tome da firme, a ne regulator, odlučuju o najboljem miksu finansiranja. Slično prof. Robert Shiller sa Yale Univerziteta traži da država koristi obveznice sa kamatom vezanom za rast BDP, tako da bi država bila manje opterećena u periodima recesije. Drugi predlažu da hipotekarni dugovi budu automatski otpisani kada vrijednost nekretnina padne, tako da rizik cijena kuća ne bude samo na prezadužene vlasnike kuća. Rigidni ugovori o kreditima su dobri u dobrim vremenima, ali u kriznim je neophodna fleksibilnost, kako zaključuje autor teksta.

---

[1] Jeremy Bulow and Paul Klemperer, Equity Recourse Notes: Creating Counter-cyclical Bank Capita, May 2015 file:///C:/Documents%20and%20Settings/HP/My%20Documents/Downloads/ERNs.pdf

TEMA: Trendovi u bankarstvu
<finalna verzija>

FINTEK – FINANSIJSKE TEHNOLOGIJE MIJENJAJU BANKARSKI SEKTOR
/ The Economist/

Tehnološke inovacije i tehnološke kompanije su puno toga iz korijena promijenili zadnjih decenija. Amzon je redefinisao način prodaje knjiga i uticao na poslovanje knjižara, e-mail je promijenio način komunikacije jer je pisma zamijenio elektronskom poštom. Neki klinci su svojim dot.com kompanijama uticali na filozofiju i prirodu biznisa više nego ijedna tradicionalna kompanija.

Sve više prodornih startup-ova bavi se finansijskim tehnologijama, tako da je skovan novi naziv Fintek (Fintech – Financial Technology). Fintek, finansijska tehnologija, je vrsta biznisa koja se bazira na korišćenje softvera da bi se pružale finansijske usluge, tako da se ovaj novi termin definiše kao inovacije u finansijskom sektoru. Fintek industrija se rapidno razvija poslednih godina privlačeći milijarde novih investicija.  Vruća pitanja u ovoj oblasti, smatra se, su (Wikipedia): analitika skupova podataka[1], mobilnost, plaćanja, menadžment rizika, sigurnost, društveni mediji i saradnja, infrastruktura i operacione tehnologije (hosting, baze podataka, skladištenje, umrežavanje, IT menadžment), finansiranje malim iznosima od velikog broja ljudi, P2P pozajmljivanje[2].

Fintek preko kompjutera vrši razne tehnološke intervencije u personalnim i komercijalnim finansijama. Nove tehnologije, kao što su mašinsko učenje, predviđajuća analitika ponašanja, marketing vođen podacima i dr., preuzimaju dio posla u finansijskom odlučivanju. Učeće aplikacije neće samo otkrivati navike korisnika, već će uključiti korisnike u saznajnoj igri kako bi njihovu automatsku, nesvjesnu potrošnju i štednju učinila boljom (Investopedia). Korisnike Finteka čine četiri kategorije: B2B banke, njihovi poslovni klijenti, B2C za mali biznis i potrošači. Trend mobilnog bankarstva, povećane informisanosti i raspoloživosti podataka uz preciznije analize i decentralizaciju pristupa počinju da stvaraju mogućnosti da ovi korisnici stupaju u međusobne interakcije na dosad nezamisliv način.

Hoćemo li se obratiti umjesto banci klubu za pozajmice, tj. peer-to-peer platformi koja povezuje ljude koji trebaju novac sa onim koji imaju štednju? Ili poslati novac u inostranstvo preko startup-a koji je specijalizovan za međunarodni transfer novca po vrlo niskom trošku umjesto da koristimo komercijalnu banku? Možda ćemo se, umjesto menadžeru savjetniku za štednju za penziju, obratiti algoritmu koji ga može uspješno zamijeniti uz vrlo mali trošak? Hoće li ove novajlije u biznisu zamijeniti banke, konsultantske kuće i druge finansijske institucije? Da li “Silicon Valley” dolazi, kako upozoravaju pojedini akcionari i menadžeri iz velikih transnacionalnih banak? Da li će bake poslije globalne finansijske krize postati još ranjivije na novi talas inovacija u bankarstvu?

Pitanja je sve više, a odgovore je za sada teško naći za sve njih. Potrebno je vrijeme da se pokaže da li će finansijske inovacije moći da riješe mnoge specifičnosti finansijskog sektora kao što su kredibilnost finansijskih učesnika – zajmoprimaca, zamjena bankarskih službenika sa android softverima, održivost plaćanja putem mobilnog telefona (Apple Pay) i kreditiranje od strane sistema plaćanja kao što je počeo Pay Pal itd. Sa sigurnošću možemo reći da će banke postati ranjivije na Fintek ali neće nestati, makar za dogledno vrijeme.

________________

Izvor (Special Report: International Banking, The Economist): "A Piece of the Action: When the Middle Class joined the Money Class", by Joe Nocera, Simon & Schuster, reprint edition 2013. "Smart Money", by Andrew Palmer, Basic Books, 2015. "The Future of Finance", volumes 2 and 3, Goldman Sachs, March 2015. "Global Payments 2014", Boston Consulting Group. "The Future of Fintech and Banking", Accenture, 2014 and 2015. "Innovation: the Regulatory Opportunity". Speech by Martin Wheatley, October 2014.

---

[1] Radi se o velikim skupovima podataka i kompleksnim podacima koji za koje su tradicionalne tehnike obrade podataka neadekvatne. Izazovi koji se javljaju kod ovih podataka su: analize, prikupljanje, pretraživanje, stavljanje na raspolaganje, čuvanje, transfer, vizuelizacija, informaciona privatnost i dr.

[2] Peer je ličnost istog godišta, statusa, sposobnosti …

GRČKA UVODI PRIVREMENI NOVAC? (The Economist)

Grčka se sve više suočava sa problemom likvidnosti. Nedavna mjera monetarnih vlasti da se viškovi gotovine deponuju u Centralnu banku te zemlje nagovještava skoro suočavanje sa problemom otplate sledeće tranše kreditnih obaveza koja dospijeva krajem juna mjeseca ove godine. Ukoliko do toga dođe, izvjesno će Evropska centralna banka prekinuti gotovinsku podršku Grčkoj. U tom slučaju Grčka će morati napustiti euro u smislu jedinog korišćenja ove valute. Naime, ne isključuje se mogućnost emitovanja privremenog novca umjesto gotovine. Vlada može pribjeći privremenom novcu (potvrdama) da bi isplatila plate i razne prinadležnosti čime bi imala dovoljno gotovinskih sredstava da izmiri svoje naredne obaveze.

Privremeni novac emitovala je Kalifornija 2009. god. da bi platila poreze i druge obaveze ova američka savezna država u vrijednosti od 2,6 milijarde dolara i obećanom kamatnom stopom od 3,75%. Svako ko je posjedovao navedeni privremeni novac mogao ga je zamijeniti za dolare ali uz navedenu kamatu koja je išla u korist lokalnih banaka koje su mijenjale privremeni novac za dolare. U roku od 2 mjeseca budžet je prebrodio teškoće, tako da je i privremeni novac bio ubrzo otkupljen zamjenom za dolare.

Mnogo prije, slično je uradila Argentina 2001. god. kada je svojim građanima počela plaćati u poreskim vaučerima. Obim ovog privremenog novca dostigla je obim naredne godine od 50% vrijednosti pezosa u opticaju (tj. 2,4 milijarde dolara). Problem se stvorio kada su privremeni novac počeli da emituju više državnih emitenata (provincija), što je otežalo trgovinu između njih.

Ukoliko Grčka bude primorana da uvede privremeni novac, to može biti samo za izmirenje npr. poreza ali svakako ne za plaćanje roba i usluga prema inostranstvu. Takođe, privremeni novac bi kroz razmjenu u lokalnim bankama mogao da isisa euro iz nacionalnog bankarskog sistema. Problem ostaje i dalje za Grčku, kako država da dođe do više eura uz manju potrošnju kako bi vratila svoj ogromni dug. Privremeni novac bi mogao samo da donese dodatni koji mjesec predaha od nelikvidnosti i ništa više. Nakon izbora poslednjih mjeseci, pregovori sa kreditorima stoje u mjestu čime se nastavlja opasna igra na ivici finansijskog ambisa ove zemlje.