Tema: Procjena nekretnina

PRIMJENA REALNE OPCIJE U PROCJENI NEKRETNINE

Nedavno je u organizaciji Instituta ovlašćenih procjenjivača Crne Gore (IOPCG, www.iopcg.me) i Privredne komore Crne Gore, održan edukativni međunarodni seminar na temu "Metoda realnih opcija u procjeni nekretnina koje generišu prihod". Gostujući predavač bio je prof. Maurizio D'Amato, FRICS, REV. iz Barija (Italija). Metoda Realne opcije nekretnine koja generiše prihod ima prednosti u odnosu na druge metode jer ne uvodi vjerovatnoću u proračun i može da obuhvati više različitih mogućih budućih ishoda vezanih za procjenu nekretnine. Tipičan primjer primjenjivosti je situacija kada su dvije strane saglasne o današnjoj vrijednosti nekretnine i mogućim promjenama u vrijednosti nekretnine u nekoj drugoj budućoj godini. Npr. nekretnina (hotel, plac za izgradnju i dr.) koja je predmet kupoprodaje ima određenu vrijednost danas koja nije sporna za prodavca i kupca, i, takođe, više mogućnosti u budućnosti, kao npr. da se uloži i dobije nova vrijednost, ili da opadne vrijednost ako se ne ulaže u adaptaciju itd. Osim mogućih ishodišta u nekim budućim vremenskim periodima, broj samih ishodišta je praktično neograničen (npr. ostaje isti status nekretnine, ulaže se u nekrenine, nekretnina mijenja buduću vrijednost zbog konkurentne izgradnje drugog objekta, aktiviranje hipoteke iz ranijeg perioda itd.). Metoda u ovakvim situcijama daje današnju vrijednost koja može biti predmet transakcije. Ponekada u praksi, ova metoda može biti pravo rješenje da se izbjegne sudski spor i time ostvari velika ušteda u novcu i vremenu između stranaka u predmetu.

http://www.cdm.me/ekonomija/jankovic-nize-kamatne-stope-za-oporavak-privrede 

Objavljeno: Nedelja, 28 Jun, 2015 - 18:52   Izvor: CdM, Atlas TV

JANKOVIĆ: NIŽE KAMATNE STOPE ZA OPORAVAK PRIVREDE

Komentari (0)

A A A

Kamatne stope kod nas moraju biti niže kako bi se privreda prije oporavila. Rješenje nije da se kametne stope ograniče i to može biti samo privremena mjera. Centralna banka mora uspostaviti red i za to postoje razne mjere koje se sprovode svuda u svijetu, kazao je dekan Montenegro biznis škole MBS Dragoljub Janković.

Janković: Niže kamatne stope za oporavak privrede

Centralna banka ne treba da ograniči kametne stope, već nizom drugih tržišnih mjera i uvodjenjem reda da utiče na visinu kamata, kaže u razgovoru za Atlas TV dekan MBS-a Dragoljub Janković.

“Ovaj problem je uočen i od CB i do sada su bile preduzete dvije mjere. Prvo apeli, a zatim se pričalo i o ograničenju kamatne stope, što je na neki način i urađeno. Obije mjere nijesu standardne mjere za tržišni način privređivanje. Trebalo bi razmisliti da se osmisle mjere koje su primjerene tržišnom načinu poslovanja finansijskog sektora i privrednog”, istakao je on

U uslovima krize uobičajno je da kamatne stope budu niže kako bi privreda mogla lakše sa se oporavi i da podnese opterećenja. Kod nas to nije slučaj, jer su kamate kako je pokazalo istrazivanje MBS-a visoke. Janković kaže da su kamate visoke jer postoje visoki rizici, ali u periodima oporavka rizici su svuda prisutni.

“Ali je prisutsvo drugačije, djeluje se sa osmišljenom politikom kamatnih stopa. Treba imati u vidu da u finansijskom sistemu zemlje, bankarski sistem je samo jedan segmet jer imamo i privredni sektor. To jedino može da reguliše regulator”, kaže Janković. 

On potencira da CBCG može da sprovede niz mjera, koje se sprovode svuda u svijetu, navodeći da se tržište ne smije prepustiti samom sebi.

“Slobodno djelovanje ponude i tažnje u principu usporava oporavak. To je bilo i prije krize pa je kriza izbila. Znači da u poremećenim uslovima je neophodno da regulaor djeluje nekim mjerama jer ako nije tako onda će oporavak biti duži i sporiji”, kaže on. 

A takav oporavak, Janković kaže, najviše utiče na privredu, pa je shodno tome, veliki broj preduzeća ugašen.

“Masa novca koja je trebala da bude zadržana u privredi je preko visokih kamatnih stopa prešla u bankarski sektor. I sada banke imaju kapitala ali uočavaju da je rizično da plasiraju taj kapital i tako se stvara začarani krug”, poručuje on. 

Sve ovo je, zaključuje Janković, dovelo do toga da ima dosta novca u bankama a premalo u privredi, čime se regulator mora pod hitno pozabaviti.

0Share

Tweet

0Share

koment

Ključne riječi:

• kamatne stope,
 
• Dragoljub Janković

TEMA: Novi trendovi – Ekonomija dijeljenja

EKONOMIJA DIJELJENJA (SHARING ECONOMY)

Klasični poslovni model danas se sve više transformiše u poslovni model razmjene roba, usluga, ali i znanja, tehnologije pa i novca. Sve je počelo pojavom nekoliko poslovnih platformi, poput Couchsurfing (razmjena gostoprimstva), da bi se pomoglo ljudima da jeftinije borave u drugim mjestima tako što ne bi koristili hotele i druge vidove komercijalnog smještaja, već besplatan boravak u kućama i stanovima članova ove poslovne platforme. Na ovaj način mobilnost ljudi je znatno povećana u zemljama gdje ova platforma, i slične njoj, posluju.

  

  

Uz nove tehnologije došlo se do ideje da po analogiji kako se knjiga pozajmljuje, tako mogu i kola, pa i novac, upoznavati ljudi, dati  na čuvanje pse, doći do iskustva predmeta koji želite da kupite od onih koji ga već posjeduju, naučiti neku vještinu od onih koji to već rade itd. Ekonomija dijeljenja je dobila svoje mjesto u savremenom svijetu poslovanja. I to na ona tržišta koja su napredna, imaju vizionarski pristup, spremna na promjene (uključujući i promjenu zakona) i mijenjanje ustaljenih formi biznisa i ponašanja, na koja se masovno koriste smart telefoni i gdje je velika pristupačnost interneta.

Ubrzo su se javile i druge mobilne platforme kao što su: BlaBlaCar, Uber (taksi), Airbnb (smještaj), Traity, Drivy  (peer to peer rentacar za unajmljiavanje vozila, ne od agencije, nego od članova i za manje novca). BlaBlaCar je pokrenut ne radi profita već da se smanji broj automobila na autoputevima. Danas ima 20 miliona članova, prisutni su u 19 zemalja na 3 kontinenta. Članom se postaje tako što vozač otvori profil, objavi gdje putuje, koliko ljudi prima, koliko to košta (članovi sami određuju cijenu). Pokazalo se da je ovakav način povoljan kada je benzin skup. Uz uslov da ljudi koriste pametne telefone, ovakav vid konekcije članova platforme značajno je povećao njihovu mobilnost. Ova mobilna platforma dijeli prevoz na duže rute za razliku od američkog Ubera, koji u velikim gradovima posluje na tržištu taksi usluga. Taksi usluge gotovo svuda je monopolska djelatonost, bez konkurencije. Međutim, Uber uvodi novi pristup kod kojeg nema direktnog plaćanja, jer se sve transakcije odvijaju preko aplikacije na način da dio odlazi kompaniji, a dio vozaču. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se na ovaj način u stvari tržište širi i da to ne znači kraj za klasičan vid taksi usluga. Uber postaje sve više komercijalan, već je privukao oko 2,8 milijarde dolara rizičnog kapitala.  Ovaj poslovni model taksija sve više biva kopiran od strane drugih kompanija. Pitanje je vremena kada će se ove ideje proširiti i na manja tržišta, možda i na Crnu Goru.

Uticaj mobilnih platformi kroz koncept ekonomije dijeljenja utiče pozitivno na ekološki aspekt, šire se tržište, povećava mobilnost ljudi, javljaju nove usluge, poslovni se obavljaju efikasnije.

Najnoviji trend je kreiranje on-line platformi na koje će mali proizvođači moći direktno da prodaju kupcima svoje proizvode. A proizvodi mogu biti vrlo različiti od korišćenih stvari do raznih ekoloških, zanatskih i drugih proizvoda i usluga.

Iako u prvi plan nemaju zaradu, ekonomija dijeljenja mora mora voditi i o tome računa da bi bila održiva. Platforme zarađuju novac od digitalnih oglašavanja i kroz naplatu detaljnih informacija na zahtjev korisnika. Kod usluga prevoza tu je i naplata usluge koja je niža od klasičnih taksi usluga. Neke ekonomije dijeljenja su postale toliko profitabilne da su se našle pred dilemom da pređu u komercijalne kompanije.

Da li ovi novi trendovi mogu optimizirati ljudske potrebe i vlasništva, zbližavati ljude, stvarati bolji svijet? Da li neka kompanija mora biti biznis orjentisana, ili je ekonomija dijeljenja samo dodatno zarađivanje. Da li je budućnost ekonomije u dijeljenju, a ne u posjedovanju? Za sada je teško odgovoriti na ove i druge dileme koje se javljaju vezano za ekonomiju dijeljenja i, po svemu sudeći, potrebno je vrijeme za to.

Ali nove i nove mogućnosti sve se više otvaraju, poput onih da gradovi međusobno razmjenjuju komunalnu opremu, da se zarađuje kroz dijeljenje: bolnice, logistika, dolazak zaposlenih na posao, čak da se tradicionalni prevoznici poput željeznice uključe u ekonomiju dijeljenja, i mnogo još toga drugog.

TEMA: Upravljanje javnim dugom

DA LI CRNOJ GORI TREBA NOVA STRATEGIJA UPRAVLJANJA JAVNIM DUGOM?

Javni dug u odnosu na bruto društveni proizovd (BDP)[1] Crne Gore pokazuje konstantan rast od 2008. god., izuzev 2009. god. Njegovo relativno učešće u BDP sa 26,8% u 2008. god. porastao je na 59,6% u 2014. god., ne uzimajući potencijalni rast zaduženja u slučaju aktiviranja garancija izdatih od strane Vlade. Maksimum ovog pokazatelja kao kriterijum ulaska u EU iznosi 60% BDP. Vrlo visok nivo zaduženosti iz 2002. god. uspješno je smanjen u narednih 6 godina konstantnim padom kada je dostigao vrlo povoljan odnos prema našem nivou razvijenosti, strukturi i obimu privrednih aktivnosti. Smatra se da je budžetska opterećenost za Crnu Goru najbolja oko 40%. Javni dug prema BDP-u je u 2009. god., u odnosu na prethodnu godinu, porastao za nevjerovatnih 2,2 puta (lančani index 223%), da bi poslije 2009. rastao umjerenije između 11 i 12%.

5-godišnja trend analiza polinomalnom funkcijom uz reltivno visoki kvadrat korelacije od 0,78 pokazuje najvjerovaniji porast zaduženosti u narednim godinama.

Postavlja se pitanje da li je javno zaduživanje imalo za svrhu i dale efekte na rast BDP. Analiza pokazuje da kretanje zaduženosti kao relativno učešće u BDP i stope rasta BDP pokazuje čak negativnu korelaciju (-0,56), što znači da se zaduživanje praktično negativno odrazilo na samo kretanje  visine BDP ukoliko bismo ovaj problem sagledali kao jednofaktorsi uticaj. Međutim, ovaj zaključak se treba posmatrati sa rezervom, jer i drugi faktori utiču na kretanje BDP, ali ga svakako ne treba zanemariti. Povećanje javnog duga nije imalo ishodište u dinamiziranje privrednih kretanja i, ako znamo vrlo loš odnos između vrijednosti izvoza i uvoza na nivou zemlje, može se zaključiti da je povećanje javnog duga imalo za efekat povećanje potrošnje koja se obezbjeđivala iz uvoza, te snažnu socijalnu dimenziju. To je znatno usporilo proces restrukturiranja velikih javnih preduzeća sa značajnim državnim vlasništvom. Socijalna dimenzija odnosila se i na mnoge firme koje godinama pa i decenijama nijesu radile da bi se na kraju povezao radni staž zaposlenih i vršilo penzionisanje. Ne mala sredstva otišla su na pokrivanje gubitaka državnih kompanija i rješavanje raznih finansijskih dubioza (javna potrošnja, stara devizna štednja itd.).

Glavni amortizer u postkriznom periodu od izbijanja globalne finansijske krize nije bilo restrukturiranje privrede, već eksterno zaduživanje države i njena snažna socijalna funkcija. Ekonomska prinuda se na taj način otupila, privredni odnosi ostalih konzervirani ili usporeni u njihovoj evolutivnoj promjeni.

Nova strategija javnih finansija i upravljanje javnim dugom

Crnoj Gori je potrebna nova strategija upravljanje javnim dugom jer je to ključno za održivost javnih finansija. Najveći kreatori finansijskih rizika su preduzeća u značajnom vlasništvu države ali i lokalnih uprava. Upravni i nadzorni odbori ovih preduzeća, kao i drugih pravnih lica sa državnim vlasništvom gotovo isključivo se biraju po stranačkom ključu, a ne po stručnosti.

Potreban je novi pristup i novi propisi koji bi uveli fiskalnu odgovornost za sve rukovodioce državnih društava sa državnim kapitalom koja se odnosi na zakonito, namjensko i svrsishodno korišćenje sredstava. Potreban je javni konkurs za rukovodeće pozicije, upravne i nadzorne odbore.

Država se mora više pozabaviti prihodima, rashodima, obavezama svih pravnih lica koja koriste državnu imovinu počevši od puteva, voda, ostale infrastrukture, te raznih fondova, energetike, životne sredine itd.

Neophodna je dobro osmišljena dugoročna strategija budžetskih kreditnih obaveza, upravljanje deficitom i drugim parametrima javnih finansija.

---

[1] Prema inostranstvu i domaćim rezidentima

Tema: Moderni biznis

SAVREMENI POSLOVNI MODELI 
/”Svijet kompjutera”, The Guardian, Wikipedia, internet izovori/

Razvoj tehnologija i globalizacija uticali su na pojavu novih poslovnih modela koji su doprinjeli stvaranju brzorastućih inovativnih kompanija kakva je, na primjer, Xiaomi (šajomi). Xiaomi je poznati brend sa sjedištem u Pekingu, treći na svijetu po broju proizvedenih mobilnih telefona (60 miliona u 2014., zapošljava 8.000 radnika), te drugih elektronskih uređaja (gadžeta) koji je razvio specifični poslovni model identifikujući tržišne segmente i najsavremenije inovacije na tržištu.

Tržišni segment

Naime, firma je fokusirana na rastući tržišni segment kupaca koji čine novu srednju klasu u Kini, ali i na drugim nacionalnim tržištima Azije, zatim Indije, pripapadnike visokoobrazovane manjine u zemljama u razvoju, te drugih. Ovi kupci žele savremene mobilne telefone, česte promjene za novim i boljim telefonima kako im standard raste. Oni ne mogu da priušte top brendove poput Apple, Samsung, LG i dr. ali imaju dovoljnu kupovnu snagu da kupe uređaje koji su iznad prosječnih modela, prateći u stopu najnovije modele.

Poslovni model

Xiaomi napada tržište s jednom vrlo specifičnom strategijom, koja se u teoriji naziva remećenje inovacije (discruptive innovation)[1]. Na ovaj način nova tehnologija je lako razumljiva jer se pojedine komponente sa „tržišnih polica“ sklapaju u arhitekturu proizvoda na način koji je jednostavniji od potpuno novog proizovoda, koji pripada tržišnom mainstreamu. U tom smislu, u odnosu na glavno tržište sa najzahtjevnijim i najsofisticiranijim kupcima i najvećim cijenama, ovi proizvodi su nevažni, zadovoljavajući platežno niži segment tržišta, radeći stare stvari na nešto bolji način. To je bitno drugačije od hvatanja novog tržišta sa novim tehnologijama. Kroz remećenje inovacija kupci sa dna tržišta pristupaju proizvodima ili uslugama koji su istorijski dosputni samo kupcima sa velikom platežnom moći ili velikim vještinama korišćenja proizvoda.

IBM je rješavao dilemu inovacije na način što je lansirao novu poslovnu liniju za pravljenje PC-a, dok je zadržao proizvodnju velikih računara (mainfream computers). Strategija remećenja inovacija nalazi svoje kupce na dnu tržišta kao proizvodi koji su još nedokazani, te koji ne mogu da diktiraju visoke cijene. Često se ne vidi opasnost od pozicija ovih inferiornih konkurenata. Ali ako se oni kontinuirano poboljšavaju do momenta kada počnu da preuzimaju kupce svojih konkurenata, mogu završiti sa preoblikovanjem čitavih industrija kao što su npr.: pozivi na daljinu (Skupe), muzičke prodavnice (Itunes), istraživačke biblioteke (Google), lokalne trgovine (Ebay), taksi usluge (Uber) i novine (Twitter).

Šta moraju tržišni lideri pametnih telefona da rade?

Liderski brendovi pametnih telefona (Apple, Samsung, Huawei, LG i dr.), da bi privukli platežne kupce, moraju da su okrenuti globalnom tržištu, nudeći stalno nove uređaje sa vodećom tehnologijom, svakih 8-9 mjeseci što je danas kraće za 3 mjeseca u odnosu na prije 5 godina. Za ovakvu dinamiku izbacivanja vrhunskih proizvoda potrebna su velika sredstva za istraživanje, marketing ali i držanje zaliha (i po desetine miliona komada) da bi se izbjegle nestašice na tržištu. Posebno je bitno da su proizvodi uvijek u ponudi, da se kupci ne bi okrenuli konkurenciji, koja je vrlo oštra. Zato i cijene ovih top modela moraju biti visoke.  

Šta radi Xiaomi?

Kao prvo ova kompanija ne posjeduje sopstvenu tehnologiju, nemaju svoje patente i svoju zaštićenu intelektualnu svojinu kao srž svog razvoja – sve se bazira na sklapanje proizvoda od djelova koje se kupuju od originalnih proizvođača. Pametni telefoni ovog proizvođača imaju skoro duplo dužu prisutnost na tržištu od vodećih brendova. To postižu jer su razvili svoj operativni sistem uz odličan hardver koji prodaju, koristeći društvene mreže i klubove svojih fanova, poznate su im potrebe korisnika svojih mobilnih telefona. Stalno usavršavajući i osvježavajući svoj softever kroz nove pakete prodaje, kompanija istu generaciju proizvoda čini stalno atraktivnom na tržištu, jer je isti model softverski atraktivan u dužem vremenskom periodu[2]. Uz to, cjenovno su pozicionirani sa malom maržom iznad troškova proizvodnje. Pošto imaju kvalitetan proizvod, vremenski se pojavljuju sa zakašnjenjem za pojavom vodećih tehnologija od nekoliko mjeseci. To je dovoljno za njihovu ciljnu grupu kupaca (tinejdžeri u Kini, Indiji, Jugoistočnoj Aziji, Južnoj Americi). Pri tome, sklapaju svoje modele od istih komponenti koje imaju vodeći brendovi (Sharp i LG ekrani, Sony kamere, dual, quadro core mikroprocesori itd.), koje kupuju direktno od proizvođača, pa su im i nabavne cijene povoljne. Uz to, cijene komponenti tokom godinu dana opadnu i do 90%. Strategija ove firme se zaokružuje sa mnogobrojnim gadžetima koje dopunjuju osnovni asortiman mobilnih telefona. Upravo na ovom konceptu dodatne opreme (slušalice, baterije, smart uređaji, smart televizori itd.) prikuplja se dovoljno gotovine za finansiranje pametnih telefona. Kvalitetna dodatna oprema finansijski podupire prodaju pametnih telefona.

Ultra brza prodaja

Brend koristi uglavnom metodu direktne prodaje, koji je vrlo važan momenat za dosadašnji uspjeh ove kompanije koristeći e-trgovinu za prodaju (Alibaba i mnoge druge), ima svoju e-prodavnicu ali nema svoje prodavnice u fizičkom smislu. Drugi vid direktne prodaje su virtuelna skladišta preko kojih se prodaju u paketima koji čine količine od npr. 100.000 komada[3] nedeljno. Očigledno, kompanija nema potrebu za velikim zalihama svojih pametnih telefona. Nakon jedne prodaje, plasira se naredni paket određene količine proizvoda, stvarajući utisak kod kupaca da proizvodi brzo “planu” i da ih nema dovoljno, što povećava zainteresovanost kupaca čekajući nove kupovne šanse. Koliki su efekti ovakve prodaje najbolje se može sagledati kroz činjenicu da profit po jednom komadu se kreće najmanje 100$.

---

[1] Teoriju remećenja inovacije (The theory of disruptive innovation) izmislio je Clayton Christensen (Harvard Business School) u svojoj knjizi “The Innovator’s Dilemma”)

[2] Dugoročno, Xiaomi ima plan da poveća prihode od softvera, slično Kindle poslovnom modelu koji uz čitač prodaje elektronske knjige i drugo.

[3] Počeli su sa paketima od 20.000 komada da bi danas prodavali u količinama od 300.000-400.000.

POSJETA ROCHESTER UNIVERSITY (RIT) U DUBROVNIKU

Predstavnici Univerziteta Mediteran su posjetili Rochester Institute of Technology Croatia (RIT) u Dubrovniku i razgovarali o saradnji. Ovim su nastavljeni kontakti uspostavljeni prije nekoliko godina sa matičnim Univerzitetom iz Rochester-a (USA). U fokusu interesovanja obje strane su međunarodni studiji i projekti.

TEMA: KAMATE KAMATNE STOPE U CRNOJ GORI (3) 

FINANSIJSKI SISTEM KROZ PRIZMU KAMATNIH STOPA U CRNOJ GORI

U prethodnoj seriji članaka kratko je razmatrana politika kamatnih stopa u uslovima krize i post kriznog perioda. Razvijene zemlje su uskladile svoje kamatne politike slijedeći teorijske pretpostavke u uslovima krize i perioda oporavka. Iskustvo pokazuje da se nijedna zemlja nije uspješno oporavila ukoliko nije adekvatno prilagodila svoju kamatnu politiku na niske kamatne stope u periodu oporavka. Moguće je, uprkos niskoj kamatnoj politici, da pojedine zemlje imaju tažak i spor oporavak. Ali je sasvim izvjesno da se nijedna zemlja nije oporavila od krize sa politikom visokih kamatnih stopa.

Kamatne stope u Crnoj Gori karakteriše generalno visoki nivo, kako pokazuje grafikon. Na grafikonu su prikazane prosječne aktivne efektivne i pasivne kamatne stope bankarskog sektora, tržišne kamatne stope kratkoročnih državnih hartija od vrijednosti i stope inflacije. Bankarske aktivne kamatne stope u proteklim godinama bile su za pojedine kredite i znatno iznad datog prosjeka. Uočava se, u periodu buma (2006-2007.), pad prosječnih kamata na ispod 10% kada su uslovi privređivanja bili jako povoljni (tržište je bilo preplavljeno ponudom kapitala). Interesantno je da je 2010. god. došlo do povećanja prosječne kamatne stope na skoro 12%.  Pasivne kamatne stope su bile na nivou ispod 4% (osim 2008. god.). Nakon perioda buma pasivne kamatne stope bankarskog sektora počele su da opadaju jer su izgubile konkurenciju u tržištu kapitala koje više nije donosilo velike prinose. Zbog sloma tržišta akcija, slobodna sredstva su se počela usmjeravati u obliku depozita prema bankama, kao jedinom mjestu plasmana na domaćem tržištu. Raspon između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa naglo je porastao od 2010. god. dobijajući divergentan trend kretanja. Stvoren je ogroman “spread” između ove dvije kamatne stope koji je dostigao nevjerovatnih 10%, tj. aktivne kamatne stope su veće za čak 704%. Objašnjenje bankarskog regulatora i samih banaka da je razlog visokih kamatnih stopa u riziku koji je navodno prisutan kod odobravanja kredita, kako privredi tako i stanovništvu.

Interesantno je kretanje kamatnih stopa na državne hartije od vrijednosti. Prosječnin prinosi,  prikazani na grafikonu, pokazuje da je tržište mnogo jače uticalo na kretanje ovih stopa. U periodu buma prinosi su bili na vrlo visokom nivou, da bi se u periodu krize naglo spustili na ispod 1%. Međutim, tržište državnih hartija od vrijednosti je po obimu vrlo malo zašto se Država morala okrenuti inostranom tržištu sa svojim izdanjima euroobveznica kako bi došla do potrebnih sredstava za održavanje likvidnosti budžeta. Za to je platila visoku cijenu kroz vrlo velike prinose investitorima (preko 7%, kasnije 5%). Domaće tržište nije bilo zainteresovano zbog nepovjerenja i povoljnih pasivnih kamatnih stopa u bankarskom sektoru. Bankarski sektor je uspješno “konkurisao” godinama državnim bezrizičnim prinosima u uslovima do kraja neizgrađnog finansijskog tržišta u Crnoj Gori.

Kretanje kamatnih stopa na crnogorskom finansijskom tržištu ima karakteristike koje su tipične za mala finansijska tržišta koja nijesu dovoljno razvijena, pa su otud ranjiva, volatilna i finansijski “nelogična” što stvara probleme u kompatibilnosti sa privrednim sektorom.

Limiti crnogorskog finansijskog tržišta su:

• Malo primarno i sekundarno finansijsko tržište
• Nedovoljno integrisanost sa inostranim finansijskim tržištima
• Ograničen kapacitet razvoja sopstvenim snagama

Problemi crnogorskog finansijskog sistema, posebno u dijelu bankarskog sistema, su u tome što:

• je okrenut isključivo samom sebi pri čemu dominiraju kratkoročni ciljevi u bankarskom sektoru.
• se bankarski sistem ponaša monopolski u domenu kamatnih stopa, osnovi djelovanja ovog sektora. U stvari, vrlo je mala konkurentnost u tom sektoru, uglavnom u nekim minornim aspektima usluga.
• nije dovoljno i adekvatno regulisan od strane regulatora – Centralne banke
• državne finansije nijesu dovoljno integrisane u tržišnost finansijskog sistema.
• alokativna funkcija nije efikasna tako da slobodna sredstva van njegovih tokova uglavnom su usmjerena u nekretnine (primorje).
• Je vrlo mali izbor hartija od vrijednosti na finansijskom tržištu. To onemogućava efikasnije prikupljanje slobodnih sredstava.

Posledice su:

• Veliko učešće loših kredita u bankarskom portfoliu odobrenih kredita (pema procjeni oko 20%), koji je prema zvaničnim podacima oko 15-16%, nakon restrukturiranja – produženja roka vraćanja, refinansiranja kredita i dr.
• Slab protok kreditnih linija prema privredi.
• Visoke kamate neekonomski pokrivaju veliku stavku loših kredita
• Politika kamatnih stopa nije konzistentna sa ostalim mjerama ekonomske politike vezano za oporavak privrede (npr. kretanje kamatnih stopa i BDP ima negativnu korelaciju od -0,05,  što potvrđuje navedenu tezu. Čak je dijelom ova politika suprotnog pravca jer više pogoduje pogoršanju situacije, nego doprinosu poboljašanju stanja privrede).

Crnogorski finansijski sistem je neophodno ubrzano razvijati, minimalno kroz sljedeći set aktivnosti:

• Uspostaviti ročnu strukturu kamatnih stopa i uspostaviti repernu kamatnu stopu od državne bezrizične hartije od vrijednosti prema bankarskom sektoru.
• Poboljšati regulaciju bankarskog sektora, posebno politiku kamatih stopa staviti u funkciju oporavka privrede od recesije.
• Razviti lepezu novih hartija od vrijednosti (diskontnih i premijskih dugovnih instrumenata) kako bi se ojačalo finansisko tržište i povećala njegova funkcija prikupljanja slobodnih sredstava, te funkcija alokacije.
• Povećati uz raznovrsnost i obim državnih bezrizičnih hartija od vrijednosti, kao i kompanijskih dugovnih instrumenata.

TEMA: KAMATE

KAMATNE STOPE (2) - KAMATNE STOPE DANAS U SVIJETU  /The Economist/

TEMA: KAMATE

KAMATNE STOPE – OSNOVI (1)

Šta sve utiče i ko određuje kamatne stope u tržišnoj ekonomiji, često se postavlja kao pitanje u periodima krize kada ovaj trošak za zajmoprimce postaje bitna činjenica. Bez sumnje, centralne monetarne vlasti utiču na kratkoročne kamatne stope sa tendencijom da su one niže u periodima krize, a više u periodima prosperiteta. Kamatne stope su niske da bi ova stavka u troškovima bila niža, što presudno može da utiče na opstanak biznisa.

Međutim, na dugoročne kamatne stope utiče više faktora. To najbolje pokazuje koncept revnotežne kamatne stope, tzv. Wicksellian kamatna stopa.[1] Po ovome konceptu, ravnotežna kamatna stopa je realna kamatna stopa (podešena za stopu inflacije) koja je konzistentna sa punom zaposlenošću rada i kapitalnih resursa i to poslije izvjesnog vremena prilagođavanja. Ali, mnogi faktori utiču na ravnotežnu kamatnu stopu, koji se opet vremenom mijenjaju. Tako u dinamičnoj i rastućoj ekonomiji, ako su svi ostali faktori isti, ravnotežna kamatna stopa ima tendenciju rasta reflektujući visoki potencijalni prinos na kapital. Obratno, u recesivnoj ekonomiji kamatne stope imaju tendenciju da budu niske jer su investicione mogućnosti limitirane ili neprofitabilne. Javna potrošnja (veliki budžetski deficit) i politika oporezivanja mogu uticati na višu ravnotežnu kamatnu stopu, pod uslovom da su ostali faktori ostali isti. Razlog tome je što kreditna sredstva umjesto u privredu ide u javnu potrošnju.   

Centralna monetarna institucija (obično su to centralne banke, FED u SAD-u) mogu uticati preko kamatnih stopa na poboljšanje zaposlenosti radne snage i kapitalnog resursa prema nivou koji zahtjeva procjena ravnotežne kamatne stope. Međutim, ako centralna banka  predugo drži kamatne stope iznad ravnotežnog nivoa, to može da dovede do usporavanja ekonomije zemlje, čak i do recesije. Naime, kapitalne investicije i trajna potrošna dobra postaju postaju neatraktivni kada troškovi kreditiranja nadmaše prinose na te investicije. Obratno, ako se kamatne stope drže suviše dugo ispod ravnotežne kamatne stope, može doći do pregrijavanja ekonomije i inflacije, stanje koje je neodrživo i nepoželjno.

---

[1] Po švedskom ekonomisti Knut Wicksell-u.

Tema: Bankarstvo

INOVACIJE SA HIBRIDNIM FINANSIJSKIM INSTRUMENTIMA – BOLJE RJEŠENJE ZA BANKE U KRIZNIM PERIODIMA /The Economist/

Banke su u normalnim uslovima imale u svojim bilansima veliko učešće pozajmljenih sredstava i vrlo malo učešće sopstvenog kapitala (komercijalne banke najčešće ispod 10%, investicione banke nekoliko procenata). Finansijska poluga, koja označava učešće pozajmljenog kapitala u pasivi, omogućava visoke profite u periodima prosperiteta ali i velike gubitke u lošim godinama. Nakon izbijanja krize, odgovor regulatora bio je povećati učešće kapitala da bi banke održale poslovanje prebacujući rizik na svoj kapital. Danas se javljaju novine koje bi banke učinile sigurnijim korišćenjem tržišne discipline a ne strogu ruku države.

Poslednjih godina povećano je korišćenje novog hibridnoh instrumenta nazvanoh Kokos (CoCos – contingent convertibilities) kao skraćenica za moguće konvertibilne obveznice. Ove obveznice imaju opciju konvertovanja u akcije kada se banka-dužnik bori sa teškoćama čime se smanjuju dugovno opterećenje i trošak plaćanja kamate. Ovi hibridni instrument ima dobru stranu u periodu uspona i omogućavaju ublažavanje problema u periodima recesije. Regulatori nemaju ništa protiv da banka poveća svoju sposobnost da izdrži gubitke korišćenjem ovog hibrida.

U slučaju da regulator upozori da je kapital banke pao ispod donje granice, aktiviraju se ove konvertibilne obveznice. Konverzijom, akcionari se štite od gubitka vrijednosti ali to pogađa vlasnike obveznica koji gube jer dobijaju manje vrijedne akcije nastale od njihovih obveznica. Ovo u suštini predstavlja konvertovanje dugova u akcijski kapital jer  imaoc obveznice postaje akcionar.

Da bi se prevazišao problem gubitaka za vlasnike obveznica dva profesora, Jeremy Bulow sa Stanford Univerziteta i Paul Klemperer sa Oxford Univerziteta[1], predlažu novi instrument koji su nazvali ERNs (Equity Recourse Notes – note sa pravom na kapitalni regres). Dakle, pravo obveznice da se isplate akcijskim kapitalom emitovanjem novih akcija dužnika. Kao i Kokos, ERNs funkcionišu kao dugovni instrument u normalnim vremenima sve do momenta kada se stekne uslov za pokretanje konverzije. Pokretač konverzije je tržišna cijena akcije banke, a ne regulatorovo mjerenje kapitala banke. Kada cijena akcije padne ispod npr. 25% njene inicijalne vrijednosti (u momentu emitovanja obveznica), banka može otplatiti obveznice sa novim akcijama umjesto gotovinom i to samo u visini dospjele obaveze, pod navedenim uslovom pada tržišne cijene akcije. Drugim riječima, kada cijena akcije u odnosu kada banka emituje svoje obveznice padne ispod 25%, tj. u ovom primjeru kada padne za 75% njene vrijednosti na dan kada se isplaćuje kupon ili glavnica, u tom slučaju obaveze se isplaćuju u akcijama po cijeni od 25% vrijednosti akcije. Ovo je i dalje dobro za banku ali i za povjerioca. Ovako se izbjegava nekoliko problema sa Kokos obveznicama. Naime, otklanja se neizvjesnost vezana za ponašanje regulatora. Proces je transparentan jer investitor može da prati tržišnu cijenu akcije banke kada se približava aktiviranju konverzije. Ako se cijena akcije oporavi na bilo koji naredni termin dospijeća obaveze, vraća se gotovinska isplata obaveza od strane banke emitenta. Osim toga, nove akcije ne vrijede više od gotovine koja bi se trebala isplatiti za dospjelu obavezu ERN i ne utiče na pad cijene kao što je to slučaj sa Kokos obveznicama nakon konverzije.

Obično firme u teškoćama će se potruditi da povećaju kapital da ne budu pod pritiskom dugova. Novu gotovinu po osnovu povećanja kapitala usmjeriće na otplatu duga prije nego da kreditiraju. To smanjuje investicioni (kreditni) potencijal prema klijentima što nije dobro za ekonomiju. Međutim, ovaj problem se izbjegava sa ERNs obveznicama. Ako banka u problemima emituje nove ERN obveznice kada joj je cijena akcije pala na 25%, ova snižena cijena postaje nova inicijalna cijena akcije na dan nove emisije obveznica. Sada je tačka konverzije 6,25% (tj. 25% od 25%) u odnosu na onu prethdonu inicijalnu cijenu akcije iz vremena normalnih uslova. Novi investitori će dobijati gotovinske  uplate dok cijena ne padne na 6,25% ali one inicijalne cijene koja je važila za prethodnu emisiju obveznica. Međutim, raniji vlasnici ERNs još uvijek će dobijati akcije prilikom isplate obveznica. Na ovaj način se relaksira pitanje kada dug visi nad glavom. S druge strane investitor može prodati akcije koje je dobio i tako doći do gotovine, i na taj način se vrati u bezrizičnost svog plasmana. ERNs se lako tržišno vrednuje.

Nedostatak vezano za ERNs, ipak, ima i odnosi se generalno na sve hibride. Ako banke trebaju više kapitala jednostavnije je da primijene klasičan način povećanja kapitala direktnom emisijom akcija. Bankari mogu biti nezadovoljni sa rješenjem koje nudi ERNs jer moraju da više plate za svoje zaduživanje i da im ovaj način bude skuplji u periodima pada.

U svakom slučaju ovaj novi hibrid, koji se predlaže i koji tek treba da prođe test sigurnosti upotrebe u praksi, je interesantan jer ima prednost u tome da firme, a ne regulator, odlučuju o najboljem miksu finansiranja. Slično prof. Robert Shiller sa Yale Univerziteta traži da država koristi obveznice sa kamatom vezanom za rast BDP, tako da bi država bila manje opterećena u periodima recesije. Drugi predlažu da hipotekarni dugovi budu automatski otpisani kada vrijednost nekretnina padne, tako da rizik cijena kuća ne bude samo na prezadužene vlasnike kuća. Rigidni ugovori o kreditima su dobri u dobrim vremenima, ali u kriznim je neophodna fleksibilnost, kako zaključuje autor teksta.

---

[1] Jeremy Bulow and Paul Klemperer, Equity Recourse Notes: Creating Counter-cyclical Bank Capita, May 2015 file:///C:/Documents%20and%20Settings/HP/My%20Documents/Downloads/ERNs.pdf

TEMA: Trendovi u bankarstvu
<finalna verzija>

FINTEK – FINANSIJSKE TEHNOLOGIJE MIJENJAJU BANKARSKI SEKTOR
/ The Economist/

Tehnološke inovacije i tehnološke kompanije su puno toga iz korijena promijenili zadnjih decenija. Amzon je redefinisao način prodaje knjiga i uticao na poslovanje knjižara, e-mail je promijenio način komunikacije jer je pisma zamijenio elektronskom poštom. Neki klinci su svojim dot.com kompanijama uticali na filozofiju i prirodu biznisa više nego ijedna tradicionalna kompanija.

Sve više prodornih startup-ova bavi se finansijskim tehnologijama, tako da je skovan novi naziv Fintek (Fintech – Financial Technology). Fintek, finansijska tehnologija, je vrsta biznisa koja se bazira na korišćenje softvera da bi se pružale finansijske usluge, tako da se ovaj novi termin definiše kao inovacije u finansijskom sektoru. Fintek industrija se rapidno razvija poslednih godina privlačeći milijarde novih investicija.  Vruća pitanja u ovoj oblasti, smatra se, su (Wikipedia): analitika skupova podataka[1], mobilnost, plaćanja, menadžment rizika, sigurnost, društveni mediji i saradnja, infrastruktura i operacione tehnologije (hosting, baze podataka, skladištenje, umrežavanje, IT menadžment), finansiranje malim iznosima od velikog broja ljudi, P2P pozajmljivanje[2].

Fintek preko kompjutera vrši razne tehnološke intervencije u personalnim i komercijalnim finansijama. Nove tehnologije, kao što su mašinsko učenje, predviđajuća analitika ponašanja, marketing vođen podacima i dr., preuzimaju dio posla u finansijskom odlučivanju. Učeće aplikacije neće samo otkrivati navike korisnika, već će uključiti korisnike u saznajnoj igri kako bi njihovu automatsku, nesvjesnu potrošnju i štednju učinila boljom (Investopedia). Korisnike Finteka čine četiri kategorije: B2B banke, njihovi poslovni klijenti, B2C za mali biznis i potrošači. Trend mobilnog bankarstva, povećane informisanosti i raspoloživosti podataka uz preciznije analize i decentralizaciju pristupa počinju da stvaraju mogućnosti da ovi korisnici stupaju u međusobne interakcije na dosad nezamisliv način.

Hoćemo li se obratiti umjesto banci klubu za pozajmice, tj. peer-to-peer platformi koja povezuje ljude koji trebaju novac sa onim koji imaju štednju? Ili poslati novac u inostranstvo preko startup-a koji je specijalizovan za međunarodni transfer novca po vrlo niskom trošku umjesto da koristimo komercijalnu banku? Možda ćemo se, umjesto menadžeru savjetniku za štednju za penziju, obratiti algoritmu koji ga može uspješno zamijeniti uz vrlo mali trošak? Hoće li ove novajlije u biznisu zamijeniti banke, konsultantske kuće i druge finansijske institucije? Da li “Silicon Valley” dolazi, kako upozoravaju pojedini akcionari i menadžeri iz velikih transnacionalnih banak? Da li će bake poslije globalne finansijske krize postati još ranjivije na novi talas inovacija u bankarstvu?

Pitanja je sve više, a odgovore je za sada teško naći za sve njih. Potrebno je vrijeme da se pokaže da li će finansijske inovacije moći da riješe mnoge specifičnosti finansijskog sektora kao što su kredibilnost finansijskih učesnika – zajmoprimaca, zamjena bankarskih službenika sa android softverima, održivost plaćanja putem mobilnog telefona (Apple Pay) i kreditiranje od strane sistema plaćanja kao što je počeo Pay Pal itd. Sa sigurnošću možemo reći da će banke postati ranjivije na Fintek ali neće nestati, makar za dogledno vrijeme.

________________

Izvor (Special Report: International Banking, The Economist): "A Piece of the Action: When the Middle Class joined the Money Class", by Joe Nocera, Simon & Schuster, reprint edition 2013. "Smart Money", by Andrew Palmer, Basic Books, 2015. "The Future of Finance", volumes 2 and 3, Goldman Sachs, March 2015. "Global Payments 2014", Boston Consulting Group. "The Future of Fintech and Banking", Accenture, 2014 and 2015. "Innovation: the Regulatory Opportunity". Speech by Martin Wheatley, October 2014.

---

[1] Radi se o velikim skupovima podataka i kompleksnim podacima koji za koje su tradicionalne tehnike obrade podataka neadekvatne. Izazovi koji se javljaju kod ovih podataka su: analize, prikupljanje, pretraživanje, stavljanje na raspolaganje, čuvanje, transfer, vizuelizacija, informaciona privatnost i dr.

[2] Peer je ličnost istog godišta, statusa, sposobnosti …

GRČKA UVODI PRIVREMENI NOVAC? (The Economist)

Grčka se sve više suočava sa problemom likvidnosti. Nedavna mjera monetarnih vlasti da se viškovi gotovine deponuju u Centralnu banku te zemlje nagovještava skoro suočavanje sa problemom otplate sledeće tranše kreditnih obaveza koja dospijeva krajem juna mjeseca ove godine. Ukoliko do toga dođe, izvjesno će Evropska centralna banka prekinuti gotovinsku podršku Grčkoj. U tom slučaju Grčka će morati napustiti euro u smislu jedinog korišćenja ove valute. Naime, ne isključuje se mogućnost emitovanja privremenog novca umjesto gotovine. Vlada može pribjeći privremenom novcu (potvrdama) da bi isplatila plate i razne prinadležnosti čime bi imala dovoljno gotovinskih sredstava da izmiri svoje naredne obaveze.

Privremeni novac emitovala je Kalifornija 2009. god. da bi platila poreze i druge obaveze ova američka savezna država u vrijednosti od 2,6 milijarde dolara i obećanom kamatnom stopom od 3,75%. Svako ko je posjedovao navedeni privremeni novac mogao ga je zamijeniti za dolare ali uz navedenu kamatu koja je išla u korist lokalnih banaka koje su mijenjale privremeni novac za dolare. U roku od 2 mjeseca budžet je prebrodio teškoće, tako da je i privremeni novac bio ubrzo otkupljen zamjenom za dolare.

Mnogo prije, slično je uradila Argentina 2001. god. kada je svojim građanima počela plaćati u poreskim vaučerima. Obim ovog privremenog novca dostigla je obim naredne godine od 50% vrijednosti pezosa u opticaju (tj. 2,4 milijarde dolara). Problem se stvorio kada su privremeni novac počeli da emituju više državnih emitenata (provincija), što je otežalo trgovinu između njih.

Ukoliko Grčka bude primorana da uvede privremeni novac, to može biti samo za izmirenje npr. poreza ali svakako ne za plaćanje roba i usluga prema inostranstvu. Takođe, privremeni novac bi kroz razmjenu u lokalnim bankama mogao da isisa euro iz nacionalnog bankarskog sistema. Problem ostaje i dalje za Grčku, kako država da dođe do više eura uz manju potrošnju kako bi vratila svoj ogromni dug. Privremeni novac bi mogao samo da donese dodatni koji mjesec predaha od nelikvidnosti i ništa više. Nakon izbora poslednjih mjeseci, pregovori sa kreditorima stoje u mjestu čime se nastavlja opasna igra na ivici finansijskog ambisa ove zemlje.