Tema: politika kamatnih stopa

CRNA GORA I POLITIKA KAMATNIH STOPA

Politika  kamatnih stopa je jedna od ključnih politika u izlasku jedne zemlje iz finansijske i, uopšte, ekonomske krize. Bez adekvatne kamatne politike, oporavak je mnogo duži i sa većim posledicama. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema jasno definisanu kamatnu politiku, ko sprovodi i, time, ko je odgovoran za kamatnu politiku. Kamatna politika je najčešće u rukama centralnih banaka i svjedoci smo dinamičnih aktivnosti ovih finansijskih regulatora u zemljama širom svijeta.

U periodu oporavka ključna aktivnost je držanje repernih kamatnih stopa na vrlo niskom nivou. Reperne kamatne stope slijedi bankarski sektor na međubankarskom tržištu kreditiranja i dalje se prenosi na čitavu ekonomiju.

Koncept bankarstva u Crnoj Gori počiva na slobodnom formiranju kamatnih stopa, a centralna bankarska institucija ima savjetodavnu i upozoravajuću ulogu, ne samo prema bankarskom sektoru, već i prema Vladi. Često u javnosti CBCG je imala proteklih godina ulogu objašnjavanja javnosti zašto su kamatne stope velike, tj. da je to zbog povećanog rizika poslovanja u našoj zemlji. Kao posledica nepostojanja adekvatnog vođenja kamatne politke u Crnoj Gori banke su dobrim dijelom same kreirale veću rizičnost kroz visoku cijenu svojih kredita. Jer poznato je, komercijalne banke vođene svojim ciljevima niti hoće, niti mogu da uređuju kamatnu politiku u zemlji.

U Crnoj Gori svedoci smo velikih kamatnih stopa na kredite ali i na depozite. Tek u poslednjih godinu dana došlo je do pada pasivnih kamatnih stopa ali je margina kamatne stope između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa ostala ogromna. Privreda nije u proteklim godinama oporavka dobijala jeftine kredite i zato je iskusila velike troškove u svojim bilansima. To je najvjerovatnije jedan od glavnih razloga zašto su loši krediti bili prema nekim procjenama znatno preko 20% plasiranih kredita, a u zadnje vrijeme ova stopa je nešto niža, najviše zahvaljujući izmještanjima aktiviranih hipoteka i loših kredita iz bilansa banaka. Banke su postale vlasnici značajne imovine – hipoteka što je umanjilo njihov kreditni potencijal i smanjilo profitabilnost. U konačnom, mnoge su firme propale zbog skupih kredita.