Intervju TV Atlas, tema: finansije

ili 

https://www.youtube.com/watch?v=8Bb3nMXpkUI 

Tema: Savremeni biznis modeli

PROMJENE KOJE DONOSI NIKADA JAČA KONKURENCIJA NEGO ŠTO JE DANAS
/Globus/

Osnova odlika savremenog biznisa jeste porast konkurentnosti koja donosi nove ideje, nove startup-ove, te nove poslovne modele. Dinamika današnje konkurencije na globalnom tržištu dostigla je najviši nivo u istoriji, i potpuno je preokrenula filozofiju savremenog biznisa. Kakve su to promjene?

·         Na tržištu se javljaju novi poslovni modeli koji preko noći sruše dominaciju lidera i preuzmu njihova tržišta.

·         Raste uticaj Ekonomije dijeljenja (shared economy) koja je dobila ime uberizacija ili uber sindrom. Uber se proširio na više kontinenata i u najvećim gradovima. Po istom modelu nastale su firme u Kini, Indiji. Na tržištu se već registruje spajanja ovih kompanija, kako sa lokalnim partnerima, tako i sa stranim partnerima. Slično, Airbnb omogućava jeftini smještaj kroz ekonomiju dijeljenja, tako da veliki hotelski lanci više nijesu jedini konkurenti.

·         Postalo je nemoguće predvidjeti inovaciju koja se pojavljuje na dnu tržišta, koja zatim brzo raste i zbacuje postojeće lidere s trona tržišta. To se događa gotovo svakodnevno, a ne rijetko kako je nekada bilo.

·         Fenomen radno mjesto (workplace everywhere) svuda javlja se zahvaljujući internetu i mobilnim aplikacijama koji omogućavaju mala ulaganja, rad iz kuće, radi iz bilo kojeg mjesta sa planete. Talenti sa smislom za biznisom nikada nijesu imali bolje šanse nego što je to danas u doba interneta.

·         Spajanje različitih oblasti u jednom proizvodu nikada nije bila tako česta i efikasna kao što je to danas. Primjer je Fitbit narukvica koja mjeri kretanje, potrošnju kalorija, otkucaje srca itd. uspješno spajujući potrošačku elekotroniku i zdravstvenu nauku.

·         Banka nije više jedino mjesto da dobijanje kredita, jer danas uspješno posluje: Nutmeg – online servis za ulaganje, Kabagg – online servis za podizanje kredita, Currency Cloud za plaćanje u inostranstvo itd.

·         Savremene tehnologije su najvažniji faktor promjena, čak se i ekonomske analize najbolje vrše primjenom kompjuterskih tehnologija, korišćenjem podataka sa interneta, najčešće velikih društvenih mreža. Ostaje izazov kako ući u preostalih 2/3 saobraćaja internetom (chatovi, mailovi i druge komunikacije), tzv. dio društva u tami (dark social), nazvan zbog nedostupnosti radi marketinških obrada.

·         Sve veća potreba je individualni pristup kupcima putem elektronskih platformi (društvene mreže, web sajtovi, chat aplikacije i forumi).

·         Velike kompanije da bi opstale sve se više decentralizuju i tako stvaraju fleksibilne strukture prilagodljive promjenama.

·         Potreba za progonoziranjem budućnosti poslovanja nikada nije bila potrebnija, ali i teža nego što je to danas. Sve se više koriste kognitivne analize na podacima koji kao rijeka pritiču od partnera, sa tržišta, interneta itd. Prognoze su za sada jedini način da se kompanija što bolje pripremi na potencijalne rizike i upade došljaka na tržište na kojem dominira.

·         Kompanija koja nastoji opstati povećava svoje šanse ako hrabrije gleda prema budućnosti, rizikuju, znaju šta hoće i svjesne su koliko mogu. I nastoje ne samo smisliti nove proizvode, nego i naći najbrži put do svojih kupaca.

TEMA: Visoko obrazovni sistme u Crnoj Gori

NAJAVA PROMJENA

Najavljuju se promjene u visokom brazovanju u Crnoj Gori i za sada se najviše govori o dužini trajanja dodiplomskih i postdiplomskih studija, tj. treba li mijenjati sistem 3+1+1 u 3+2. Međutim, malo je do sada spominjano kako unaprijediti kvalitet studija.

/Globus, prof. dr Slavko Krajcar/

Kakav je danas svijet?

·         Ekonomija se bazira na inovativnost i znanju

·         Tržišta su globalizovana na kojima je sve veća konkurentnost koja se sve više povećava otvorenošću zemalja i padom troškova transporta

·         Ne moraju se imati prirodni resursi da bi se razvila proizvodnja, jer se sirovina, poluproizvodi, sklopovi može lako i povoljno kupiti na svjetskom tržištu

·         Promjene u svim oblastima su dinamične i svakodnevne

·         Svjetsko tržište pruža ogromne mogućnosti ali ima i velikih rizika

·         Društva su sve kompleksniji poslovni, politički, naučni, tehnološki, ekološki i drugi sistemi

·         Odnose karakteriše saradnja i umrežavanje

·         Privredni akteri su sve više agilni, dovitljivi, vješti, upućeni, informisani.

Nacije podižu svoje kompetencije imajući gore navedeno u vidu.

Da li naš kompletan obrazovni sistem (ne samo u Crnoj Gori, već i regionu) može da postigne zadovoljavajuću nacionalnu kompetenciju, ako nam obrazovanje karakteriše:

·         Časovi traju 45 min sa predviđenim pauzama

·         na času mora biti tišina,

·         učenici/studenti komuniciraju samo sa nastavnikom/profesorom i to kada on to traži

·         učenici dolaze u školu kako bi naučili, a nastavnici dolaze da ih uče

·         sistem je krut razredno-predmetno-satno

·         bitno je da se realizuje nastavni program, koji je često preobiman i težak za većinu, i orjentisan na rad nastavnika

·         sadržaj predmeta često nepotreban jer je daleko od savremenog života

·         ovakav obrazovni sistem je nastao u predindustrijskom i industrijskom dobu

·         sistem obrazovanja se svodi na ili znaš ili ne znaš

·         obrazovanje se temelji na linearnom modelu. Isto godište uči iste stvari koji su raspoređeni po predmetima. Kada se savlada gradivo A ide se na gradivo B itd.

·         sistem ne podržava kreativnost nego prosječnost

·         predmeti su odvojeni tako da se ne zasnivaju na rješavanje problema

·         traži se izvrsnost u reprodukciji i masovna isporuka sadržaja

·         ne podstiče se: inovativnost, kreativnost, kompetetivnost, timski rad ...

Zemlje poput Finske, Kanade, Novog Zelanda, Singapura mnogo toga su promijenile i time usavršile svoje obrazovne sisteme. One služe kao najbolji primjeri kako se kroz savremeni nastavni proces mogu obrazovati mladi ljudi spremni za izazove savemenog svijeta i za svoj kvalitetni život.

Šta bi trebali mijenjati u našem obrazovnom sistemu nameće se samo od sebe ako uporedimo današnje promjene i ono što karakteriše naš obrazovni sistem koji je u dubokom raskoraku sa potrebama obrazovanja mladih ljudi:

·         linearani model učenja je nepodesan i preporučuje se mrežni model, jer učenje se bazira na iskustvu, bavimo se znanjima koja se pojavljuju. Učenjem se trebaju povezivati nepoznato sa već poznatim stvarima. Znanje treba aktivno stvarati kada nam ono treba. Ono je subjektivno i nije linearno. Kreativnost se podstiče da bi rast spoznaje težio kreativnom.

·         Poslodavci kažu da zaposlenima nedostaju sljedeće vještine: vještina rješavanja problema, vještina primjene znanja, vještina timskog rada, vještina upravljanja vlastitim vremenom i vještina rukovođenja. Jer,

o   sve je veći broj poslova koji prije 10-tak godina nijesu postojali,

o   sve se češće mijenjaju radna mjesta u radnom vijeku čovjeka (i 10-tak puta u SAD-u)

o   godišnje više nastane informacija nego od početka pismenosti do danas

o   svake 2 godine tehnološke informacije se udvostručuju

o   IT je postala generička tehnologija

·         Odrasli uče u realnomo okruženju, zašto to ne bi i studenti?

·         Najbolji su nastavnici koji stalno uče, a najbolji način da razumijete to što učite jeste da učite druge. Zar i studenti tokom svog školovanja ne bi trebalo da uče druge međusobno?

·         U svijetu interneta i obilja informacija treba li više da nastavnik bude posrednik? Zato su neophodne promjene metoda učenja ka tome da nastavnik vodi, diskutuje, mjeri napredak pojedinaca. Danas je u fokusu kolaborativno rješavanje problema, informaciona i ekonomska pismenost.

·         Treba nam personalizovano obrazovanje kako bi svi učili na svoj način (najčešće kolaborativno), a nastavnik treba da bude savjetnik, lider, moderator, kontrolor i koji provjerava ishode učenja.

·         Interdisciplinarna istraživanja su danas preovlađujući oblik bavljena naukom

·         Prepoznavati komplementarnosti nastavnik-učenik, učenik-učenik. Učenici treba da aktivno zajedno sa nastavnicima da oblikuju vlastito obrazovanje i obrazovanje svojih vršnjaka.

·         U mjerenju ishodišta učenja dati akcenat na ono šta učenici žele da rade i šta će biti sposobni raditi kada završe školu.

·         Na kraju: zadatak obrazovanja je osposobljavanje pojedinca da razvije i iskoristi svoje talente, kreativni potencijal, uključujući i odgovornost za svoj život i ostvarivanje svojih ciljeva.

Korisni izvori: http://files.eric.ed.gov/fulltext/ED519337.pdf

TEMA: Osnovni dohodak

DA LI DOLAZI KOMUNIZAM ILI SE PRODUŽAVA KAPITALIZAM?

/Globus/

U poslednje vrijeme sve je aktuelnije pitanje obezbjeđenja osnovnog dohotka kao socijalne sigurnosti za građane. Naime, u nekoliko gradova (Utreht, Holandija) i zemalja (Švajcarska, Finska) najavljuje se uvođenje nove kategorije – osnovni dohodak koja bi se mjesečno isplaćivala u istom iznosu (800€, negdje 900€) za sve punoljetne građane bez obzira da li su zaposleni ili ne. Namjera je da građani mogu osnovne životne potrebe da na ovaj način podmire, a država bi isplaćivala ove lične nadoknade. Da li je ova ideja apsurdna ili ne, velika je nepoznanica. Ali je izvjesno da je izazvala suprotna mišljenja mnogih.

Jedni smatraju da uz socijalnu sigurnost građani više ne bi bili pod stresom bar kada je u pitanju osnovna egzistencija. To bi čak dovelo do veće kreativnosti i produktivnosti u odnosu na sadašnji koncept ekonomske prinude kao glavnog pokretačkog motiva djelovanja ljudskog roda.

Pojedini ekonomisti smatraju da je to u stvari spas za kapitalizam, savremeni ekonomski i društveni poredak koji se pokazao da u savremenom obliku sve više ima problem i to sa nedovljnom tražnjom. Jer, kapitalizam efikasno proizvodi i stvara više dobara nego što ljudi mogu da konzumiraju. Glad i siromaštvo u pojedinim djelovima svijeta, smatra se, posledicom nepravične preraspodjele i dejstva tržišnih mehanizama koji ne mogu da riješe ovaj problem. Ali problem ostaje u vidu potencijala ponude koja nadmašuje tražnju (zaostajanje rasta Kine kao globalnog snabdjevača roba). Dodatni problem današnjeg kapitalizma je što savremena proizvodnja (robotika, savremene tehnologije) sve manje traži ljudski rad, čime se smanjuje trošak radne snage, a time i tražnja. I ovo bi bilo dobro rješenje za stabilizaciju tražnje u savremenom kapitalističkom sistemu.

Drugi pak smatraju da bi osnovni dohodak demotivisao ljude da rade, što je i glavni prigovor za svaku izdašnu socijalnu pomoć. Ali, ovdje nedostaje mišljenje sociologa, psihologa, filozofa i drugih eksperata za ljudsko ponašanje, motivisanost, potrebe za radom i sl., koji će sigurno imati šta da kažu kada je u pitanju ljudska egzistencija i smisao života. Poznata je narodna mudrost da nije bitno koliko dugo čovjek živi, već kako živi.

Da li će osnovni dohodak, ako zaživi i društvo bude u mogućnosti da ga isplaćuje, doprinjeti da se ljudi više posvete obrazovanju, humanim aktivnostima, bavljenjem poslom koji ih najviše ispunjava, ili će to biti samo jedan novi mehanizam sa, za sada skrivenim manama, koji će spasiti posrnuli kapitalizam koji sve više postaje izvor kriza, vrijeme tek treba da pokaže. Ili će, možda, i ovo biti još jedna utopijska ideja ostaje nepoznanica za budućnost.

Tema: Ekonomija dijeljenja (Sharing Economy)

EKONOMIJA DIJELJENJA  – TREĆA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA ILI TREND

Dijeljenje i razmjena je nova filozofija razmišljanja, rada i življenja koja poprima sve više pristalica danas. Ideja se sastoji u zajedništvu prostora za rad (co-working) ili življenja (co-living). Jer, zašto posjedovati kada se može pozajmiti, podijeliti s drugima, razmijeniti. Dakle, zajedničkim poslovnim prostorima mali biznisi, starupovi i drugi oblici biznisa posluju u zajedničkim prostorima, često napuštenim fabrikama. Dijeli se prostor za odmor, pa i življenje. Ova nova pojava prisutna je u mnogim zemljama, možda najviše u Kini. Najpopularniji primjeri ekonomije življenja su kompanije Uber (taksi usluge) i AirBnB (iznajmljivanje nekretnina).

Da li se radi o trendu koji će jednom nestati kako se i pojavio ili je to novi put u razvoju ekonomije? Ekonomija dijeljenja (sharing economy) iako je suprotna kapitalizmu uzrokovaće 3. Industrijsku revoluciju, smatra ekonomista J. Rifkin[1]. On smatra da će se u budućnosti s materijalnog uspjeha preći na ispunjeni život. Jer, nove tehnologije će obezbijediti gotovo besplatnu energiju neće više u prvi plan stavljati materijalno sticanje dobara.

Na čemu se temelji ekonomija dijeljenja? Osnovni princip je izbacivanje posrednika iz razmjene i korišćenja dobara i usluga, nestaju lanci snabdijevanja. Koncept malog broja proizvođača i velikog broja potrošača će se promijeniti ka mnoštvu i proizvođača i potrošača (Isak Asimov) zahvaljujući internetu i razvoju IT tehnologija. Amazon i Ebay već nude robu, često po nižim cijenama od onih u prodavnici, pri tome polica s koje se kupuje postaje cijeli svijet. Suprotno kapitalizmu da nešto moramo posjedovati da bismo potrošili ili koristili, ekonomija dijeljenja stvari postavlja na drugačiji način, što danas uspješno rade AirBnB i Uber – iznajmljivanje nekretnina a da se ne posjeduju nekretnine, odnosno taksiranje a da se ne posjeduju vozila. Pri tome, Uberovi vozači rade kada hoće i koliko hoće, pri čemu se plaćanje vrši kreditnim karticama, nema poreza i drugih nameta. A usluga je brza i jeftina. I sve je više prijavljenih vozača (20.000 mjesečno u svijetu). Da li je došlo vrijeme nove definicije zaposlenosti i nove regulative u ovoj oblasti? Da li je došlo vrijeme kada svakog dana neki startup iz garaže može da se pojavi na tržištu i preuzme tržište od drugih i postane lider.  

Ali ima puno onih koji smatraju da se ne radi o novom pravcu u ekonomiji, već da se radi o novom ekonomskom modelu. Naime, mnogi sada kupuju stanove i druge nekretnine da bi izdavali, isto je i sa automobilima da bi taksiranjem vratili investiciju i ostvarili profit. Smatra se da se radi samo o biznisu rentiranja iz kojeg se jedan posrednik istiskuje sa tržišta da bi drugi na njemu zaradio. Neka istraživanja pokazuju da se radi o malim zaradama, a da samo koristi imaju firme koje to organizuju (Uber, Lyfta, Sidecar, Didi Taxi i dr.).

Svakodnevno se javljaju inovatori na tržištu poput: Snapgoods (web sajt za iznajmljivanje ili pozajmljivanje skupih stvari – kamera, instrumenata), DogVacy (o vašem psu ljubimcu drugi vodi računa dok ste na odmoru), Turo (pozajmljivanje ili rentiranje kola od ljudi iz svog naselja ili grada), Taskrabbit (mobilna aplikacija za iznajmljivanje drugih ljudi za obavljanje raznih poslova),  Vinted (razmjena ili prodaja korišćenih stvari), StreetBank (besplatna razmjena stvari) itd. U svim ovim poslovnim modelima mobilne aplikacije imaju veliku ulogu.

Konzumerizam polako zamjenjuje oni koji robe i usluge privremeno koriste bez potrebe njihovog posjedovanja. Ekonomisti smatraju da to može biti faktor smanjenja BDP ali i povećanja zaposlenosti.

Neki tvrde da je dijeljenje postalo iznajmljivanje za što doprinos ima altruizam, jer zašto bi se nešto besplatno ustupalo. Da li ekonomija dijeljenja može postati novi pravac razvoja ako podstiče konzumerizmu i dijeljenje dobara ljudi jedni drugima, ali ne i proizvodnji novih dobara?

    

---

[1] The Zero Marginal Cost Society (2014), The Third Industrial Revolution (2011), The Empathic Civilization (2010), The European Dream(2004), The Hydrogen Economy (2002), The Age of Access (2000), The Biotech Century (1998), and The End of Work (1995).

Tema: politika kamatnih stopa

CRNA GORA I POLITIKA KAMATNIH STOPA

Politika  kamatnih stopa je jedna od ključnih politika u izlasku jedne zemlje iz finansijske i, uopšte, ekonomske krize. Bez adekvatne kamatne politike, oporavak je mnogo duži i sa većim posledicama. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema jasno definisanu kamatnu politiku, ko sprovodi i, time, ko je odgovoran za kamatnu politiku. Kamatna politika je najčešće u rukama centralnih banaka i svjedoci smo dinamičnih aktivnosti ovih finansijskih regulatora u zemljama širom svijeta.

U periodu oporavka ključna aktivnost je držanje repernih kamatnih stopa na vrlo niskom nivou. Reperne kamatne stope slijedi bankarski sektor na međubankarskom tržištu kreditiranja i dalje se prenosi na čitavu ekonomiju.

Koncept bankarstva u Crnoj Gori počiva na slobodnom formiranju kamatnih stopa, a centralna bankarska institucija ima savjetodavnu i upozoravajuću ulogu, ne samo prema bankarskom sektoru, već i prema Vladi. Često u javnosti CBCG je imala proteklih godina ulogu objašnjavanja javnosti zašto su kamatne stope velike, tj. da je to zbog povećanog rizika poslovanja u našoj zemlji. Kao posledica nepostojanja adekvatnog vođenja kamatne politke u Crnoj Gori banke su dobrim dijelom same kreirale veću rizičnost kroz visoku cijenu svojih kredita. Jer poznato je, komercijalne banke vođene svojim ciljevima niti hoće, niti mogu da uređuju kamatnu politiku u zemlji.

U Crnoj Gori svedoci smo velikih kamatnih stopa na kredite ali i na depozite. Tek u poslednjih godinu dana došlo je do pada pasivnih kamatnih stopa ali je margina kamatne stope između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa ostala ogromna. Privreda nije u proteklim godinama oporavka dobijala jeftine kredite i zato je iskusila velike troškove u svojim bilansima. To je najvjerovatnije jedan od glavnih razloga zašto su loši krediti bili prema nekim procjenama znatno preko 20% plasiranih kredita, a u zadnje vrijeme ova stopa je nešto niža, najviše zahvaljujući izmještanjima aktiviranih hipoteka i loših kredita iz bilansa banaka. Banke su postale vlasnici značajne imovine – hipoteka što je umanjilo njihov kreditni potencijal i smanjilo profitabilnost. U konačnom, mnoge su firme propale zbog skupih kredita.

Tema: Negativne kamatne stope

NEGATIVNE KAMATNE STOPE U EVROPSKOJ UNIJI

Na početku 2015. god. 10-godišnje njemačke obveznice nudile su prinos od samo 0,5% godišnje. Pošto nije došlo do adekvatne intervencije ECB (kao relevantne institucije kao što je to u USA, UK i Japanu), prodaja novih državnih dugovnih instrumenata nije išla dobro. Prekonoćna repo stopa postala je negativna, što je značilo da su finansijske institucije imale trošak ukoliko su gotovinu ostavljale Centralnoj baci. Prinos njemačkih obveznica je zbog toga nastavio da pada prema nuli kao novom najnižem rekordu. Na ovaj način ugrozio se najsigurniji način pozajmljivanja sredstava od  investitora njemačkoj Vladi. Kako je prinos padao, cijena ovih obveznica je rasla tako da je prodaja ovih obveznica bila moguća sve dok su obezbjeđivale kapitalnu dobit.

Iako je program kvantitativnog popuštanja od 1,1 triliona € (60 milijardi € mjesečne kupovine dugovnih instrumenata) otpočeo, do povećanja inflacije nije došlo. ECB je smanjila kamatne stope na istorijusku najnižu od minus 0,3%. Jedino je tržište akcija imalo koristi od pada prinosa na tržikštu obveznica. Kvantitativno popuštanje (QE) u Evropi nije dalo rezultata do sada, možda zbog toga što je najavljeno povećanje FED kamatne stope i što je kineska ekonomija nastavila sa usporavanjem i slabljenjem svoje valute. U decembru ECB je najavila produženje trajanja QE i poslije 2017. god. ako bude potrebno i uključila je kupovinu opštinskih – lokalnih obveznica. Evropska Centralna banka ima za cilj da poveća stopu inflacije sa sadašnjih 0,2% na 2%.

U junu 2014. ECB primijenila je negativne kamatne stope na depozite kkod ove banke. U februaru 2015. Riksbank je takođe srezala kamatnu stopu ispod nule. Inače, uobičajeno je da centralne banke plaćaju kamate na depozite koji su višak rezervi komercijalnih banaka. U normalnim uslovima te kamate su niže od tržišnih tako da komercijalne banke minimiziraju viškove rezervi. U uslovima krize mnoge banke se odlučuju da drže veći saldo kod centralne banke zbog povećane averzije prema riziku. Centralna banka se odlučuje za negativne depozitne stope što bi trebalo da ohrabri banke da ulažu u finansijsku imovinu. Na taj način vrši se pritisak na povećanje cijena imovine i smanjenje prinosa, a time i kamatnih stopa. Tako dolazi do generalnog olakšavanja uslova kreditiranja prema klijentima.

Negativna kamatna stopa je reper za kratkoročno kreditiranje u ekonomiji. Tako na primjer, najbolje rejtingovane ekonomije Austrije, Danske i Švajcarske, reperne kamatne stope uticale su da 2-godišnji prinosi budu negativni u prvoj polovini 2015. god. Negativne kamatne stope smanjile su inače snažnu potražnju za državnim obveznicama u nekim zemljama EU. Negativna kamatna stopa utiče da vlasnici zadrže obveznice kako bi došlo do lakše prodaje kroz program produžene kupovine hartija od strane ECB u sklopu objavljenog programa kvantitativnog popuštanja.

Više je razloga zašto bi investitori mogli biti zainteresovani za držanje imovine koja ima negativni prinos. Mogu da očekuju najavljenu ponudu kupovine obveznica od strane ECB i time povećanje vrednovanja obveznica. Takođe, neki investitori bi mogli da vide šansu da u slučaju valutne apresijacije konvertuju portfolio obveznica u druge valute i transfer negativnih prinosa iz Euro zone u druge evropske zemlje (Danska, Švajcarska, Švedska). U oba slučaja, negativni prinos obveznica može biti nadoknađen kapitalnim dobitkom ili se može nadoknaditi valutnim promjenama negativni prinos domaće valute.     

Negativne kamatne stope mogu da doprinesu da kamatne stope budu na niskom nivou što može da podstakne investicije i potrošnju, inače likvidno ograničenih firmi i domaćinstva. Niska kamatna stopa utiče na depresijaciju nacionalne valute što može da podstakne izvoz.   

Ipak, negativni efekit niskih i negativnih kamatnih stopa može nepovoljno uticati na funkcionisanje tržišta kapitala i finansijsku stabilnost. Prvo može erodirati bankarski profiti zbog sužavanja kamatne margine (razlike između kreditnih i depozitnih kamatnih stopa) jer banke ne smiju da rizikuju sa negativnim depozitnim kamatnim stopama zbog velikog rizika da će izgubiti depozitnu bazu klijenata. Pogotovo, što bi negativna kamatna stopa jače pogodila veće klijente poput institucionalnih investitora i velikih firmi.

Pod negativnim kamatnim stopama nebankarske finansijske institucije poput penzionih fondova i osiguravajućih kompanija, mogu se naći u situaciji da se bore da ispune svoje dugoročne obaveze sa fiksnim kamatnim stopama. Poseban pritisak mogu do osjete komapnije za životno osiguranje čije isplate su fiksne i iznad prinosa 10-godišnjih lokalnih obveznica. Takođe, mogu biti ograničene u prodaji zbog prudentijalne politike držanja državnih hartija od vrijednosti u svom portfoliou.

Takođe, može se javiti problem u određivanju diskontne stope jer niske stope koje su približno nuli daju arbitražno visoke vrijednosti gotovinskog toka, dok negativna diskontna stopa nema ekonomsko značenje. Za tržište novca dugoročno prisustvo negativnih kamatnih stopa moglo bi da ima disraptivan uticaj. Mada, iskustvo iz Danske pokazuje da su novčani fondovi uspješno prebrodili periode negativnih kamatnih stopa. Mnoge studije ukazuju da bi negativne kamatne stope mogle uticati na finansijske i nefinasijske institucionalne investitore da premnogo rizikuju tražeći pozitivne prinose. Negativne kamatne stope duže prisutne u EU mogle bi uticati da zemlje u razvoju se okrenu drugim valutama kao i to da se obveznice zamijene kreditnim prilivima iz drugih zemalja.

SLUČAJ AZERBEJDŽANA

Azerbejdžan je zemlja partner Crnoj Gori u investicijama. Ovu zemlju poslednju dekadu karakterisala je stabilnost i ekonomski rast baziran na porastu prihoda od ugljovodonika. Prosperitet je obezbjeđivao izvoz nafte i gasa koji čine 95% izvoza, ¾ prihoda Vlade i 40% BDP.

Međutim, nedavno su se desile velike promjene kada je napušteno striktno vezivanje nacionalne  valute manat za američki dolar, što je dovelo do pada kursa manata koju je sprovela Centralna banka Azerbejdžana. Kurs nacionalne valute manat se promijenio na 1,55 za 1 dolar, ili pad od 32,2%, odnosno 50% manje u odnosu na kurs od prije godinu dana. Primarni razlog ove promjene je pad svjetskih cijena nafte na minimum u poslednjih 11 godina što je pogodilo ovu energetski bogatu zemlju čiji budžet je bio planiran na izvoz nafte po cijeni od 50$.

Planiranjem na prelaz na fluktuirajući kurs nacionalne valute, Centralna banka Azerbejdžana nastoji da odgovori na eksterne ekonomske šokove. Devizne rezerve zemlje su se prepolovile za 10 mjeseci 2015. god. i da nijesu devalvirali manat, prema riječima Centralne banke, devizne rezerve bi se u potpunosti istopile. Rebalansiranje budžeta uticaće na sniženje troškova državne firme SOCAR-a i BP koji eksploatišu najveća nalazišta nafte u ovoj zemlji.   

Ovo će pogoditi plate, penzije i štednju stanovništva. Bankarski sektor je takođe pogođen jer su deponenti, firme i građani, u velikom broju konvertovali svoje depozite u dolare na osnovu očekivanja pada nacionalne valute čime je stvorena velika neravnoteža između aktive i pasive banaka. Centralna banka najavljuje da će vrijednost manata u buduće zavisiti od ponude it ražnje ove valute na Forex tržištu što u ovom momentu čini uslove privređivanje vrlo neizvjesnim u ovoj zemlji ali i njene investicije u inostranstvu.

Tema: bankarstvo

EVROPSKI BANKARSKI SEKTOR

EU treba jača bankarska unija da bi uspješno mogla da odolijeva finansijskim krizama u budućnosti. Nova pravila Evropske unije stupiće na snagu 1. januara 2016. koja se odnose na banke koje imaju teškoće u poslovanju. Naime, evropski finansijski autoriteti će imati značajno proširenje u djelovanju prema neuspješnim bankama tako da ti troškovi neće padati na poreske obveznike kako je do sada bio slučaj. Inače, ECB ima superviziju nad svim 5.500 banaka u EU.

Cilj novih pravila jeste da buduće krize imaju ograničene konsekvence. U pitanju je šema zajedničkog osiguranja depozita.

Jedna od dilema koja su se javila u pripremi ovog propisa jeste da li će poreski obveznici i štediše jednih zemalja biti opterećeni sa bankama koje se urušavaju u drugim zemljama. Tj. da li će teret pasti i na zemlje koji nemaju izražen taj problem. Osim ovog proširenog rizika, tu su i druga pitanja poput kada uvesti šemu osiguranja bankarskih depozita. Problem je što krhkost banaka i prisutnost loših dugova u nekim zemljama se bitno razlikuje od drugih sa zdravijim bankarskim sistemom. Zato neki smatraju da prije zajedničke šeme osiguranja depozita banke u svim zemljama moraju biti na čvrstim nogama.

EU planira da će 2015. god. imati punu ekonomsku i monetarnu uniju kada bi trebala da ima zajednički Trezor (blagajnu) i zajedničku makroekonomsku stabilizacionu funkciju kako bi se lakše djelovalo na šokove kojima se ne može upravljati na nacionalnom nivou. Ovo dalje zahtjeva veću centralizaciju kreiranja ekonomske politike. 

Tema: kamatne stope

PORAST KAMATNIH STOPA NA AMERIČKOM MEĐUBANKARSKOM TRŽIŠTU

Dok Evropska Centralna banka (ECB) snižava svoju kamatnu stopu na istorijski minimum, Američke Federalne Rezerve (FED) su počele da polako napuštaju skoro nultnu kreditnu kamatnu stopu, koja je bila uvedena nakon izbijanja finansijske krize. Od decembra 2008. prvi put je podignuta kamatna stopa za 0,25 do 0,55%. Više povećanja očekuje se od FOMC (Federal Open Market Committee) u 2016. god.

Ms Janet Yellen, predsjedavajuća FED-a, kaže da će se pratiti tržišna kretanja i reakcije i da će se promjena kamatnih stopa odvijati sporo kako bi se ocijenio uticaj tih pomjeranja na ekonomske i finansijske uslove sve u cilju dostizanja maksimalne zaposlenosti i inflacije od 2%.

2-godišnji trezorski prinosi popeli su se na 1%. Ovo povećanje dolazi nakon postojanog oporavka, sa čvrstim rastom potrošnje i niskom stopom nezaposlenosti od 5%. Projekcije govore da će kamatna stopa nastaviti da raste za još 100 baznih poena (1%) u 2016. Dugoročno, stopa bi trebala da se stabilizuje na 3,5%.

Mnogi ekonomisit smatraju da će povećanje američkih troškova zaduživanja oslabiti euro. Na početku 2015. euro je vrijedio 1,2$, krajem godine 1,09$. Niži euro, međutim, može značiti prednost za EU ekonomiju u pogledu konkurentnosti izvoza.

Na porast kamatnih stopa ranjive su brzorastuće ekonomije zbog bojazni od odliva dolarski denominovanih dugova privatnog sektora. Očekuje se povećanje volatilnost globalnog finansijskog tržišta. 

Tema: Procjena nekretnina

Prof. dr Dragoljub Janković[1]

INŽENJERI KAO PROCJENJIVAČI NEKRETNINA

PProcjena - propisi, statistika i tržišni podaci

U Crnoj Gori danas ne postoji adekvatni propisi koji bi regulisali oblast procjene nekretnina, opreme, kompanija i hartija od vrijednosti. Poslije okončanja procesa svojinske i upravljačke transformacije, koji je u prvom koraku podrazumijevao procjenu društvenih i javnih preduzeća, praktično je prestalo da važi Uputstvo koje je regulisalo ovu oblast. U post-tranzicionom periodu, tržišni uslovi zahtijevaju i druge metode procjene u odnosu na one koje su se koristile u procesu svojinske i upravljačke transformacije.

U toku je proces izmjene Zakona o računovodstvu u kojem će se uključiti i dio kojim se propisuje način i metode procjene. Iako je ovo značajan pomak u odnosu na dosadašnje stanje, važnost procjene prevazilazi predviđeni način regulisanja procjene u Crnoj Gori. Tim prije, što je poslije privatizacije došlo do potrebe u praksi za različitim vrstama procjene. Potreba za posebnim zakonom o procjeni, kao što je to Zakon u oblasti računovodstva i revizije, postaje sve značajnija, ne samo u dijelu zakona, nego i pratećih propisa koji bi bliže definisali način, metode, izvještavanje i obuka vezano za procjenu nekretnina, opreme, kompanija, kapitala, te druge materijalne i nematerijalne imovine.

Procjena zahtijeva primjenu tržišnih podataka koji se nigdje ne vode. Statistika bilježi određene podatke ali ne i sve potrebne za procjenu. Dakle, neophodno je u oblasti statistike uvrstiti praćenje određenih tržišnih podataka vezanih za nekretnine i druge oblike imovine, pri čemu bi trebalo koristiti podatke notarskih kuća a koji se odnose na kupoprodajne ugovore. Ovakvi pouzdani izvori podataka koji se odnose na tržišne transakcione cijene po vrsti imovine, te osnove podatke o imovini (lokacija, veličina, druge karakteristike) predstavljali bi neophodnu infrastrukturu za procjenu.

Na kraju u Crnoj Gori ne postoje nacionalni standardi, niti je regulisano korišćenje bilo kojeg međunarodnog standarda u oblasti procjene nekretnina, opreme, kapitala, kompanija, hartija od vrijednosti i drugih oblika imovine. Otud postoji potreba da se i ovo pitanje što prije reguliše.

Inženjeri – prednost struke

Inženjeri građevinarstva i arhitekture imaju veliku prednost svoje struke u procjeni nekretnina (objekata i zemljišta). Tu se, prije svega, misli na specifična znanja iz struke koja su bitna za primjenu određenih metoda procjene nekretnina kao što su objekti i zemljište. Pojedina stručna znanja u pojedinim prilikama bitna su za procjenu kao što su: poznavanje konstrukcije, statike, materijali, poznavanje faza projektovanja i gradnje i mnogo drugog. Posebno su bitna znanja o mogućnostima dogradnje, unapređenja kvaliteta, rekonstrukcije i dr.

Međutim, za potrebe procjene neophodna je nadogradnja znanja i vještina iz oblasti ekonomije i nešto manje iz oblasti prava. Za tu svrhu, najbolji pristup je organizovana obuka procjenjivača sa kvalitetnim programom obuke koji treba da osposobi inženjera da samostalno primjenjuje i ova dodatna znanja i vještine u postupku procjene nekretnina.

Metode procjene iz ugla struke

Metode i tehnike procjene nekretnina obično se sistematizuju u tri grupe: tržišna, troškovna i prinosna metoda. Ove tri osnovne grupe imaju veći broj varijacija zavisno od svrhe i predmeta procjene. Inženjeri za procjenu nekretnina najviše svog osnovnog specijalističkog znanja može da primijeni kod troškovne metode procjene. Ova metoda se sastoji u tome što se procjena bazira na pretpostavci da se predmet procjene – objekat gradi danas i zatim njegov trošak izgradnje koriguje za amortizovanost postojećeg objekta. Kod ove metode je bitno da svi parametri vezani za cijene budu tržišni. Tržišna metoda procjene zahtijeva posjedovanje tržišnih informacija o kupoprodaji objekta koji je isti ili vrlo sličan nekretnini koja se prodaje. Kod ove metode specijalistička znanja inženjera su takođe važna. Kod ove dvije metode kod procjene većih objekata preporučuje se sastavljanje tima procjenjivača u kojem bi bili i ekonomisti. Kada se radi o timu bitno je da se iz izvještaja o procjeni vidi koji procjenjivač je uradio svoj dio procjene. Treća, prinosna metoda, je čisto „ekonomska“ metoda i procjena se bazira na korisnost koju daje predmet procjene.  

Ekonomska znanja za inženjere radi procjene nekretnina

Nadogradnja inženjera sa ekonomskim znanjem koje je neophodno iz oblasti teorije cijena, teorije procjene vrijednosti, vlasničkih prava, ekonomije nekretnina, procesa procjene i metoda procjena. Poznavanje tehnika i metoda procjene je ključna stvar. Troškovna metoda uzima u obzir amortizovanost objekta i vidljive i skrivene nedostatke objekta. HABU analiza se odnosi na najveću i najbolju upotrebu predmetne nekretnine. Prinosna metoda u svojoj varijaciji se razlikuje kada je u pitanju procjena hotela, restorana, bioskopa itd. jer se vrši na bazi profita koji generišu ove nekretnine. Međutim, prinosna metoda procjene poslovnih prostora, tržnih centara i dr. se bazira na projekciji zakupa ovih nekretnina.

Faktori koji utiču na tržišnu vrijednosti su predmet posebne analize procjenjivača. Isto tako, vrsta nekretnine kao i svrha procjene bitno određuju pristup odabiru relevantnih podataka i odabirm metode procjene. Zato, isti pristup nije kada su u pitanju: poslovni prostori, rezidencijalni objekti (stanovi i kuće), industrijski pogoni i objekti, društveni i javni objekti, hipoteke za bankarske kredite, procjena imovine za potrebe prinudne naplate (preuzimanje) ili obeštećenje, infrastruktura, te kada su u pitanju promjene namjene korišćenja zemljišta i objekata. Obavezna je primjena odgovarajućih standarda procjene, pri čemu u sadašnjoj situaciji se daje prednost Evropskim standardima (EVS) i Međunarodnim standradima (IVSC).    

IOPCG obuka

NVO Institut ovlašćenih procjenjivača Crne Gore jedni organizuje stručnu obuku za oblast procjene nekretnina prema programu koji osposobljava procjenjivače da primijene odgovarajuće metode procjene prema Evropskim i Međunarodnim standardima koji se odnose na procjene. Obuka, koja traje 3 mjeseca, podijeljena je u modulima koji se odnose na sve bitne segmente procjen. Obuka polazi od upoznavanja sa standardima procjene, osnovama analize tržišta, sistema evidencije nepokretnosti, poreza na nepokretnosti, zatim slijedi detaljna razrada metoda procjene i sastavljanje izvještaja o procjeni. Metoda obuke je koncepirana na brojnim primjerima i aktivnom učešću polaznika u proračunima i primjenama metoda procjene.

Na kraju polaznici, uz mentorstvo, samostalno pripremaju izvještaj o procjeni nekretnine koji prezentuju komisiji za ocjenu kandidata.

Osvrt na odnos između vještačenja i procjenu

Procjena može biti u funkciji utvrđivanja vrijednosti u sudskim sporovima kada se od vještaka traži stručni nalaz. Vještak u tom slučaju treba da bude procjenjivač, tj. da bude edukovan u primjeni standarda i metoda procjene nekretine. Vještak mora, prije svega, da prepozna situaciju kada se radi o procjeni, jer praksa pokazuje da ponekad sudije nijesu upućene dovoljno pri određivanju zadatka vještaku pa se može desiti da traži procjenu, a to zapravo nije procjena nego utvrđivanje vrijednosti.

U slučaju da je za potrebe sudskog spora potrebno utvrditi procijenjenu vrijednost to se po pravilu odnosi na neki datum u prošlosti što automatski sužava izbor metoda procjene koje se mogu primijeniti. Prinosna metoda u tom slučaju nije primjenjiva po svojoj prirodi jer se bazira na projekciji budućih neto gotovinskih priliva koji daje nekretnina koja se procjenjuje. Ovo je samo jedan primjer koliko je bitno dobro poznavati metode procjene i njihovu primjenjivost u konkretnim situacijama.

Zaključci

Oblast procjene je, bez sumnje, posebna oblast poput računovodstva, revizije, vještačenja. Zato je potrebno da se ona adekvatno zakonski i podzakonski reguliše, tim prije što se veliki broj transakcija bukvalno svakodnevno odvijaju. Tržišni model privređivanja je nezamisliv bez razvoja ove stručne oblasti.

Potrebno je uspostaviti odgovarajuće tržišne statistike poput cijena po raznim kategorijama nekretnina i lokacija u Crnoj Gori, kako bi se mogli koristiti relevantni podaci, ne samo za potrebe procjene, nego i vještačenja, računovodstva i dr.

Na kraju, neophodno je definisati koji su to standardi, nacionalni ili međunarodni, koji bi se koristili kod procjene nekretnina i drugih oblika imovine, tim prije što se na tržištu, osim privatne imovine, dosta prometuje, zalaže, uzima kao hipoteka i državna imovina.

Razvoj struke procjene, koja je po prirodi multidisciplinarnog karaktera, predstavlja dobru osnovu za razvoj tržišta nekretnina i stvaranje stabilnih uslova za priliv inostranog kapitala, te razvoj i drugih povezanih tržišta kao što je finansijsko tržište.

Praksa pokazuje da dobro obučeni inženjeri su jako dobri procjenjivači nekretnina u čemu im njihova struka daje veliku podršku.

Rad objavljen u decembarskom broju 2015. časopisa Bankar u izdanju Udruženja banaka Crne Gore, http://www.ubcg.info/images/stories/bankar/BANKAR_Broj32_2016-03_WEB.pdf

Prof. dr Dragoljub Janković[1]

TRENDOVI U BANKARSTVU – NOVI IZAZOVI ZA PROFITABILNOST I OPSTANAK

U uslovima pojačane regulative u post-kriznom periodu, banke se smatraju generatorima rasta kroz ultra-prilagodljivu monetarnu politiku. Međutim, nešto više od sedam godina poslije vrhunca globalne finansijske krize iz bankarskog sektora dolaze vijesti poput pada profita, otpuštanja zaposlenih, pada cijena akcija banaka itd. Tri su uprošćene teorije o tome šta se danas dešava u bankarstvu. Jedni smatraju da je to samo jedan momenat izazvan ekscesivnom regulacijom u postkriznom periodu, drugi da se radi o povratku na normalu poslije velikog buma i globalne krize koja je slijedila, treći, pak, sugerišu da se radi o sporom odumiranju bankarstva. Ne ulazeći u argumente navedenih pogleda o stanju i sudbini bankarstva, ukratko će se sagledati trend razvoja bankarskog sektora od nastanka do najnovijih promjena.

Početak bankarstva

Skoro tri i po vijeka prošlo je od pojave prvih banaka u svijetu (1668 – Riksbank – Švedska, 1694 – Bank of England – UK, 1736 – Nacionalna banka Danske, 1800 – Banque de France, 1816 – Austrougarska Banka, 1850 – Narodna banka Belgije, 1875 – Njemačka, 1882 – Japan, 1893 – Italija, 25.05.1909., Narodna banka Kraljevine Crne Gore, 1913 FED – USA, 1934 Kanada, 1999 ECB itd. Početkom ovom vijeka bankarstvo je postalo jedan od najrazvijenijih sektora u svijetu.

Banke su počele da se razvijaju kao institucije iz potrebe klijenata, mahom trgovaca, za čuvanjem novca i vrijednih stvari, ali i da bi razmjenjivali valute kada su trgovali u drugim državama. Kasnije, bankarske aktivnosti su se proširile na kreditiranje i dugo vremena upravljanje bankom svodilo se na menadžment aktivom. Upravljanje pasivom postalo je važno tek kada su počele da se plaćaju kamate na depozite. Jer, dugo vremena depoziti nijesu bila velika troškovna strana banaka dok se razvojem finansijskih tržišta nijesu pojavile alternative plasmana sredstava deponenata.

U dugoj istoriji bankarstva mnoge banke su propale što je bio razlog uspostavljanja regulativnog okvira koji bi pružio sigurnost depozitarima za deponovani novac, bilo od prevara, bilo od prevelikog rizika u poslovanju banaka. Tako se vremenom stvorio koncept centralne banke i sistema zakona i drugih propisa. S jedne strane, koliko je to bilo neophodno, s druge strane banke su osjećale sputanost u poslovanju koja im je umanjivala profitabilnost. Otud su se vremenom pojavile mnoge inovacije kao odgovor na limite koje su nametali propisi ma kaliko bili neophodni i opravdani.

Agregatni bilansi američkog i crnogorskog bankarstva

Američko bankarstvo

Promjene u američkom bankarskom sektoru možemo dijelom da uočimo iz promjene bilansa imovine banaka, koje jasno ukazuju na dugoročni trend razvoja bankarskog sektora koji se sve više dinamizirao u proteklim decenijama sa nagovještajem daljeg ubrzavanja. Agregatni bilans američkog komercijalnog bankarstva pokazuje da tranzicioni depoziti čine oko 6% ukupne pasive na kraju 2008. god. dok su 60-tih godina sa 60% bili najznačajniji izvor bankarskih sredstava. Oročeni depoziti i štedni depoziti učestvovali su sa 53% u ukupnim izvorima sredstava. Krediti su  postali značajni dio ukupne pasive sa 31% učešća dok kapital participira sa 10% (povećano učešće poslije finansijske krize). Očigledno, tranzicioni depoziti izgubili su primat najvećih izvora sredstava banaka u korist štednih i oročenih depozita, ali i ybog povećanja relativnog učešća kreditnog izvora, koji su ranije bili veoma mali. Primarne rezerve i gotovina činile su 8% ukupne aktive (povećano u odnosu na 5% prije finansijske krize), hartije od vrijednost 22%, odobreni zajmovi i krediti 61% dok na ostalu aktivu je otpadalo 9%. Očigledno, krupne promjene desile su se u bankarskim plasmanima u kojima su značajno mjesto dobile hartije od vrijednosti. Agregatni bilans uspjeha pokazuje da je nekamanti prihod u ukupnom prihodu banaka 2008. god. iznosio 26,8% znatno više u odnosu na 7,5% 1980. god.[2]

Crnogorsko bankarstvo

U periodu buma, na kraju 2007. god., pozicije agregatnog bilansa crnogorskih banaka na strani pasive bile su sljedeće: depoziti su činili oko 70% ukupne pasive, pozajmice 18%, kapital 8% itd., dok su na strani aktive novčana sredstva učestvovala sa 14%, krediti 82%, hartije od vrijednosti ispod 1%. Na kraju 2014. god.[3] u izvorima sredstava dominiraju depoziti sa 74% ukupne pasive, zatim pozajmice nešto manje od 8%, dok je akcijski kapital 14% itd. Na strani aktive novčana sredstva čine 16%, dati krediti i zajmovi 70%, hartije od vrijednosti manje od 8% i ostala aktiva oko 8%.

Iz bilansnih šema uočava se velika razlika u strukturi aktivnosti bankarstkog sektora kako na strani prikupljanja sredstava, tako i na strani njihovih plasmana. Radi se o tipično klasičnom bankarstvu koje je rezultat stanja crnogorskog finansijskog tržišta koje u depresiji i nerazvijeno. Međutim, domaće finansijsko tržište prije krize imalo je vrlo dinamičan segmet tržišta akcija zahvaljujući velikom tržišnom materijalu iz vaučerske privatizacije i velikim prilivu kapitala iz inostranstva. Na finansijskom tržištu ostale hartije od vrijednosti gotovo da i ne postoje osim dugoročnih državnih obveznica. Dok se tokom svog istorijskog razvoja američko bankarstvo stalno mijenjalo, pred mlado crnogorsko bankarstvo, nakon tranzicionog perioda, suštinski razvoj tek predstoji.

Promjene u bankarskim aktivnostima

Vanbilansne aktivnosti

Većina banaka na velikim i razvijenim finansijskim tržištima su aktive u vanbilansnim aktivnostima (off balance sheet). Te aktivnosti uključuju: kreditne kartice, akreditive, akcepte, emisije hartija od vrijednosti (obveznice, akcije), deponovanje u sefovima, upravljanje sredstvima, globalni kastodi i prodaja stranih valuta.[4] Iako je upravljanje aktivom i pasivom tradicionalno osnovna aktivnost banaka, banke pod dejstvom sve veće konkurencije, agresivno traže profite u vanbilansnim aktivnostima. To se prije svega odnosi na trgovinu finansijskim instrumentima i generisanje prihoda od raznih naknada, prodaje kredita itd. Ove aktivnosti utiču na profitabilnost banaka ali se ne prikazuju u bilansima banaka. Vanbilansne aktivnosti, posmatrane kao odnos prihoda i aktive banke, skoro su duplirane od 1980. Prodaja kredita (participacija u sekundarnim kreditima) značajno je prisutna a odnosi se na ugovaranje prodaje dijela ili cijelih gotovinskih tokova određenih zajmova, tako da se time izmještaju iz aktive bilansa stanja. Banke zarađuju profit prodajući ove zajmove za iznos nešto veći od samog zajma zato što su kamatne stope na ove kredite nešto veće i otuda njihova atraktivnost za investitore. Finansijske institucije su voljne da ih kupuju, čak i ako veća cijena znači nešto manju zaradu po nešto nižoj kamatnoj stopi, najčešće za nekih 0,15%.

Prihod od naknada u vanbilansu banke su ostvarile pružanjem posebnih usluga prema svojim klijentima, kao što su: trgovina stranim valutama, servisiranje hartijama baziranim na hipotekama na način što prikupljaju kamatu i otplatu glavnice i dalje proslijeđuju investitorima, garantovanje dugovnih instrumenata (bankarski akcepti kojima se garantuje da će banka platiti kamatu i otplatu glavnice ako emitent dugovnog instrumenta to ne može), te obezbjeđivanje kreditne podrške klijentima (ima više vrsta kreditne podrške kao što je zajmovno obavezivanje (loan commitment) kada za nadoknadu banka garantuje da obezbijedi zajam na zahtjev klijenta do određenog iznosa u predviđenom vremenskom roku). Kreditne linije se danas daju deponentima kada im banka daje mogućnost prekoračenja tj. deponent može da napiše ček ili povuče sredstva preko vrijednosti depozita, čime mu banka praktično odobrava kredit. Ostale linije kredita za koje banka dobija naknadu su akreditivi u pripravnosti i za pokroviteljstva. Akreditivi u pripravnosti su podrška emitovanju komercijalnih zapisa i drugih hartija od vrijednosti, a kreditne linije za pokroviteljstvo služe kao podrška emisiji euronovčanica (Euronotes) koje su u stvari srednjoročne euroobveznice (Eurobonds). Međutim, vanbilansne aktivnosti koje se odnose na garancije hartija od vrijednosti i podrške u vidu kreditnih linija povećavaju rizik poslovanja banke.

Banke ostvaruju nadoknade i od kreiranja finansijskih instrumenata kao što su strukturirani investicioni mehanizmi u oblasti derivata. Za vrijeme finansijske krize 2008. god. finansijski instrumenti su u velikom broju postali bezvrijedni i kada su banke morale da ih vrate u svoje bilanse jer su imale finansijske obaveze po tom osnovu. Tako su ove obaveze postale “vidljive” prenosom iz vanbilansa u bilan. Neke banke, poput Citigroup su propale od velikih gubitaka zbog preuzetog ogromnog rizika u slučaju neizvršenja obaveza po ovim instrumentima.

Špekulativna trgovina

Da bi banke što bolje upravljale kamatnim rizikom one trguju finansijskim fjučersima, opcijama na dugovne instrumente i kamatnim svopovima. Neke banke se angažuju na međunarodnim tržištima obavljajući transakcije na stranim deviznim tržištima. Ove transakcije su vanbilansne i ne odražavaju se direktno na bankarski bilans. I pored toga što je bankarska trgovina usmjerena na smanjenju rizika ili opslužujući neku drugu bankarsku aktivnost, banke pokušavaju da nadmudre tržišta i upuštaju se u špekulacije. Takva jedna špekulacija dovela je do kraha Barings-a, jedne od najstarijih banaka u Britaniji.[5]

Računi čišćenja (sweep računi)

Banke su iskoristile razvoj tržišta novca i uključile se u njega preko računa čišćenja prikupljajući slobodna sredstva iznad određene sume sa transakcionih računa svojih klijenata-deponenata radi ulaganja u kratkoročne hartije od vrijednosti. Na ovaj način banke su ostvarivale dodatne prinose za sebe i svoje klijente, ali i smanjivale stanje transakcionih računa i time visinu svojih obaveznih rezervi.

Manji prihodi od plasmana aktive

Visokorizične obveznice, sekjuritizacija i razvoj tržišta komercijalnih zapisa, uz ekspanziju tržišta novca donijele su manje kreditnih plasmana bankama a time i manje prihode na aktivu. U ovom procesu razvoja infromacione tehnologije imale su ključnu ulogu u razvoju kratkoročnog finansijskog tržišta na uštrb bankarskog kratkoročnog finansiranja.

Skuplja pasiva

Do 1980. god američke banke su morale da poštuju limit kamatne stope na depozite, nije bilo dozvoljeno da obračunavaju kamate na transakcione depozite i bile su ograničene na maksimalnu stopu od 5% na oročene depozite. To je išlo u prilog bankama jer su im izvori sredstava u ovom dijelu bili niski. Međutim, dolazi do pojave disintermedijacije, tj. povlačenje depozita iz banaka jer su depozitari tražili nove prilike na finansijskom trištu za ostvarivanje većih prinosa. Izmjena regulative dovela je do ukidanje navedenih ograničenja što je značajno povećalo troškove izvore sredstava komercijalnih banaka.

Erozija Glass-Steagall zakona[6]

Glass-Steagall zakon jasno je odvojio poslovanje komercijalnog od investicionog bankarstva u SAD-u. Međutim, izmjenom ovog Zakon dozvoljeno je da se brokerske kompanije bave depozitnim poslovima i to na osnovu razvoja investicionih fondova tržišta novca i upravljanja novčanim sredstvima. S druge strane, bankarskim holdinzima omogućeno je poslovanje određenim hartijama od vrijednosti. Uprkos nekim zadržanim ograničenjima, ovim promjenama umnogome su izbrisane granice između komercijalnog i investicionog bankarstva. Ovo se smatra jednom od niz uzročnih karika izbijanja globalne finansijske krize (uz kompleksne proizvode finansijskog inžinjeringa, nekontrolisane ekspanzije hipotekarnog tržišta, nemogućnosti kvalitetnog rada rejting agencija itd.). Univerzalno bankarstvo omogućilo je da druge institucije počnu da se bave određenim bankarskim poslovima ali i da se banke bave poslovima iz domena nebankarskih finansijskih institucija (uključujući i poslove osiguranja i dr.) tako da su takve banke dobile naziv finasijski supermarketi.

Štedno-kreditne organizacije, štedionice i kreditne unije su poseban sektor koji se  uspješno razvio pokrivajući segment namjenske manje štednje što komercijalne banke objektivno nijesu mogle tako efikasno da razviju. I ovaj proces je uticao na sužavanje klasičnog bankarstva.

Međunarodno bankarstvo

Velike promjene u bankarskom sektoru donijele su: globalizacija ekonomskih i finansijskih tokova, širenje banaka u drugim zemljama, stvaranje globalnih bankarskih holding kompanija, povezivanje nacionalnih ekonomija svijeta i uspostavljanje složenih međuzavisnosti sektora i svjetskih regiona. Međunarodna konkurencija odavno je postala realnost koja je uklonila brojne barijere ulaska stranih finansijskih institucija na domaća tržišta. Globalne banke uspostavile su brojne kanale poslovanja, ponudile nove finansijske proizvode i efikasno transferisale rizike širom svijeta. Nametnuo se trend specijalizacije, po pravilu u nekoliko oblasti, te pronalaženje tržišnih niša za njih, sve u okviru velikih bankarskih holding kompanija. Globalno finansijsko tržište integrisalo se preko berzi i drugih sistema automatizovane trgovine hartijama od vrijednosti. Ovo je rezultiralo u sniženje troškova, niže troškove trgovine i duže vrijeme za trgovinu (često 24/7/365), te ubrzalo proces ukrupnjavanja banaka na međunarodnim finansijskim tržištima.[7] Prelazak trgovine sa parketa na trgovinu preko ekrana uvećalo je broj učesnika koji participiraju u trgovini sa distance. Danas biznis finansijskog informisanja opslužuje cijeli svijet.[8]

Uticaj tehnoloških promjena

Brojne tehnološke promjene ubrzale su i povećale efikasnost poslovanja banaka, stvorile velike uštede u novcu i vremenu, ali i donijele nove izazove kao na primjer sigurnost transakcija na daljini preko interneta. Nove tehnologije sve više utiču na trend bržeg razvoja tržišnog u odnosu na bankarsko orjentisani sistem. Odgovor na ove izazove su inovacije koje su dosta uticale da se način i sadržina poslovanja banaka bitno promijeni u odnosu na klasično bankarstvo.

Elektronsko bankarstvo, virtuelne banke i mobilno bankarstvo

Elektronsko bankarstvo nastalo je pojavom računarskih tehnologija koje su značajno smanjile transakcione troškove. Javili su se automatski uređaji blagajne, tzv. ATM (automated teller machines), zatim automatski bankarski uređaji, ABM (automated banking machine), kao ATM uređaj ali sa internetom radi pristupa web stranicama banke, te telefonskim pristupom banci. Danas gotovo da nema prodajnog mjesta bez mogućnosti bezgotovinskog plaćanja putem ETF POS uređaja (Electronic Fund Transfer Point of Sale). Mobilno bankarstvo omogućava klijentima da pristupe svom bankovnom računu putem mobilnog telefona. Na taj način može se imati uvid u istorijat personalnog ili kompanijskog bankovnog računa, saldo stanja, transfer sredstava između računa, plaćanje računa u zemlji, lociranje ATM i filijala banke širom zemlje, primanje i slanje sigurnosno bezbjednih bankovnim mailova, polog čekova na račune itd.

Virtuelne banke su novi tip bankarske institucije koje nemaju fizičku lokaciju (osim servera) i koje preko internet konekcije pružaju klijentima usluge: poslova sa tekućim i štednim računima, prodaje depozitnih certifikata, izdavanja ATM kartica, plaćanja brojnih obaveza klijenata itd. Prva virtuelana banka bila je Security First Network Bank u Atlanti (osnivač Royal Bank of Canada), a danas najpoznatije virtuelne banke su Bank of America i Wells Fargo. Osim brojnih prednosti u pogledu nižih troškova poslovanja, ove banke imaju i nedostatke poput nepovjerenja klijenata u rada sa njima, jer nemaju percepciju povjerenja kao kod fizičkog postojanja ovih banaka, te teškoća u regulisanju i kontroli ove vrste bankarstva.

Finansijske inovacije

Krediti sa promjenjivom kamatnom stopom

Finansijske inovacije dovele su do puno novina kod bankarskih proizvoda ali i kod nebankarskih finansijskih institucija. Kako bi smanjile kamatne rizike banke su ponudile klijentima hipotekarne kredite sa varijabilnim kamatnim stopama. Interest banke je da u uslovima inflacije adekvatno poveća kamatu na hipotekarne kredite i tako zadrže supstancu pri kreditnoj naplati. Takođe, kada tržišne kamatne stope rastu, prilagodljive kamatne stope omogućavaju bankama da zarađuju shodno tržišnim uslovima. S druge strane, klijenti često preferiraju fiksnu kamatnu stopu koja ih štiti od povećanja rate jer najčešće porast njihovih prihod zaostaje za povećanjem rata u uslovima veće inflacije. Danas u praksi ima hipotekarnih kredita i sa fiksnim i varijabilnim kamatnim stopama.

Visokorizične obveznice

Dugo vremena obveznice su izdavale poznate brend kompanije koje su time davale sigurnost ovih hartija od vrijednosti. Ali vremenom pojavile su se obveznice nepoznatih kompanija koje su na ovaj način pokušavale da dođu do potrebnog kapitala za probijanje na tržištu. Ove obveznice nude visoke očekivane prinose ali ih prati i visoki rizik. Informacione tehnologije su omogućile da investitori lakše razdvoje male od velikih rizika, što je dovelo do enormnog uspona ovog tržišta. Priroda bankarstva je pružanje sigurnosti deponovanih sredstava i likvidnost svojih obaveza, tako da u svom poslovanju izbjegava rizične plasmane kako bi izbjegla loše kredite i rizične hartije od vrijednosti. Iz tog razloga bankarstvo nije moglo da na efikasan način obezbijedi kredite za ovu kategoriju, po definiciji rizičnih zajmoprimaca.

Tržište komercijalnih zapisa (Commercial Papers – CP)

Ovo trišt uticalo je na razvoj tržišta novca a ove hartije od vrijednosti pokazale su veliku efikasnost u kratkoročnom zaduživanju mnogih kompanija kroz povoljne kamatne stope i niske rizike. Zbog toga, veliki broj klijenata, koji se ranije kratkoročno zaduživao kod banaka, okrenuo se ovom tržištu. Razvoju ovog tržišta doprinjela je ekspanzija investicionih fondova tržišta novca, tako da je tržište novca dostiglo pravi procvat, iako se prije smatralo da ono zbog niskih kamatnih stopa i niskog rizika nema veliki potencijal ekspanzije.

Finansijski inžinjering

Finansijske inovacije uticale su značajno na diversifikaciju bankarskih poslova u uslugama kojima se bave nebankarske finansijske institucije[9]. Banke danas nude korpu finansijskih usluga, pomažući klijentima da prevaziđu inoformacionu asimetričnost koja otežava ocjenu kvaliteta. Banke sa dobrom reputacijom kao posrednik nude i druge finansijske usluge što im donosi dodatnu konkurentsku prednost i profit.

Kreditne kartice javljaju se u opštoj upotrebi poslije II Svjetskog rata (Diners Club, American Express, Carte Blanche) i banka ostvaruje prihod po dva osnova: jedan je kredit koji odobrava preko ovih kartica i drugi naplatu od prodavca za svaku kupovinu kreditnom karticom. Uspjeh kreditnih kartica doveo je do još jedne finasijske inovacije - debitne kartice, koja omogućava bezgotovinsko plaćanje samo u obimu raspoloživih sredstava na računu vlasnika kartice. Dakle, bez mogućnosti kreditiranja, što banci opet smanjuje rizik i ima korist jer klijenti drže novac na računima za pokriće plaćanja ovim karticama.

Finansijski derivati - sekjuritizacija

Poslednjih 20 godina banke su se počele baviti derivatima i sekjuritizacijom. Derivati su dobili na veliki značaj sa globalizacijom finansijskih tržišta i bankarskih aktivnosti što je uticalo na povećanje valutnih, tržišnih i kamatnih rizika. Upravo derivati, čija vrijednost zavisi od vrijednosti drugih hartija od vrijednosti, služe kao hedžing bankarima, investitorima i zajmoprimcima prema ovim rizicima. Derivati su postali sastavni dio tehnike bankarskog upravljanja rizicima, povećavajući profitabilnost banaka i donoseći nove vrijednosti za akcionare banaka. Osim toga, derivati pomažu bankama da ispune standarde vezane za kapital banke i izbjegnu regulatorne poreze koji proizilaze iz zahtjeva za obaveznim rezervama i nameta iz osiguranja depozita. Banke, takođe, savjetuju klijente po pitanjima korišćenja derivata kako bi se zaštitili od rizika u njihovim portfolijima.

Derivati su pospješili obim sekjuritizacije na finansijkim tržištima. Sekjuritizacija je donijela emisije novih tržišnih materijala na osnovu drugih hartija od vrijednosti, derivata ili budućih gotovinskih tokova. Sekjuritizacija se rapidno razvila na bazi prodaju hartija od vrijednosti osiguranih aktivom tzv. ABS (Asset Backed Securities). Banke se uključuju u ove aktivnosti indiretkno iako su po prirodi posla direktni posrednici. Kroz ove aktivnosti banke su značajno povećale prisustvo na vanberzanskim tržištima na kojima je npr. obim trgovine derivata za 8,6 puta nadmašio najrazvijenije njujorško berzansko tržište akcija. Kada se radi o ABS-u, banka prodaje pul aktive posebnom entitetu SPE (Specila Purpose Entity)[10] koje iz prinosa od prodaje hartija od vrijednosti isplaćuje sredstva vlasnicima ABS. Efektivno, proces počinje na neformalnom tržištu na kojem banka locira zajmoprimce i daje kredite. ABS znači veliki broj homogenih zajmova (u smislu gotovinskih tokova budućih otplata kredita, dospjelosti kredita, kreditnih i kamatnih rizika) koji su zajedno grupisani u paketima i tako se prodaju kao hartije od vrijednosti na formalnom tržištu.

Kolateralizovane hipotekarne obaveze CMO (Collateralized Mortgage Obligations) nastaju od ABS i hartije osigurane hipotekama MBS (Mortgage Backed Securities)[11], koje investicione banke ne prodaju investitorima, nego im služe kao kolateral uzajamnim fondovima - trastovima (Mutual Trusts). Ovi fondovi ih razdvajaju i nude grupama investitora kroz serije tranši tj. plaćanja u djelovima vezanih za CMO. Investiciona banka plaća prvu tranšu investitorima iz prve klase koji posjeduju obveznice sa fiksnim kuponom i glavnicu, tako što isplaćuje kamate i pripadajući dio otplate glavnice, kao i preostale glavnice kod onih kredita koji su ranije otplaćeni. Zatim investiciona banka plaća drugu tranši sljedećoj grupi investitora, i to prvo kamate, a pripadajući dio glavnice kada završi sa isplatama prve tranše, prvoj klasi investitora. I tako redom po tranšama, odnosno klasama investitora. Broj tranši može biti i do 30, a poslednja tranša se naziva Z-tranša u okviru koje se ni kamata niti glavnica ne isplaćuju prije isplate svih prethodnih tranši. Zato ova poslednja tranša nosi najveći rizik.

Osim CMO postoji i kolateralizovane dugovne obaveze CDO (Collateralized Debt Obligation), takođe vrsta hartija od vrijednosti čije se kamate i glavnice prosleđuju prema investitorima. Za banke CDO je veoma važan jer oslobađa imobilisana kreditna sredstva i povećava efikasnost alokacije kapitala i profitabilnost. Banka prije vremena otpate kredita dolazi do sredstava kojima uvećava kreditni potencijal i spremna je za novi “krug” kreditiranja klijenata. Nelikvidni zajmovi postaju likvidni dok se istovremeno CDO-ima može trgovati na finansijskom tržištu. Investitore privlače banke jer mogu da biraju između različitih tranši, shodno tome koliko su spremni da rizikuju i koliki su im očekivani prinosi. CDO[12] su osigurani pulom kreditnih obaveza kao što su korporativni zajmovi ili strukturirane finansijske obaveze. Ovi derivati su interesantni za investitora jer nose visoke očekivane prinose uz više rizike. Tu su još i kolateralizovne obaveze obveznica CBO (Collateralized Bond Obligation) i kolateralizovane kreditne obaveze ClO (Collateralized Loan Obligation). Prve imaju za osnovu pulove emitovane obveznice, a druge pulove velikih i srednjih biznis kredita i drugih kreditnih proizvoda.[13] U novije vrijeme javile su se i kolateralizovane fondovske obaveze CFO (Collateralized Fund Obligation) koje u osnovi imaju akcijski kapital privatnih fondova ili imovinu hedž fondova.

Hibridni instrumenti

Hibridne hartije od vrijednosti predstavljaju široku grupu hartija od vrijednosti koje kombinuje elemente dugovnih i vlasničkih hartija od vrijednosti. Hibridne hartije isplaćuju predviđenu stopu prinosa (fiksnu ili varijabilnu) do određenog dana kada vlasnik ima veći broj opcija uključujući i konverziju hartije u vlasničku hartiju od vrijednosti - akciju.

Na finansijskim tržištima hibridni instrumenti, u suštini dugovni instrumenti, izloženi su tržištu akcija i u njih spadaju: konvertibilne obveznice (Convertible Bonds), prioritetne akcije (Priority Share), svop kreditnog neizvršenja CDS (Credit Default Swap), svop kapitalnog neizvršenja EDS (Equity Default Swap)[14], te razni drugi kreditni hibridni instrumenti. Svop kreditnog neizvršenja (ili ugovor o kreditnom derivatu) je najčešći oblik kreditnog derivata koji transferiše kreditnu izloženost proizvoda sa fiksnim prihodom između dvije ili više strana. Kupac svopa izvršava plaćanja prodavcu svopa do roka dospijeća ugovora. Zauzvrat prodavac će platiti kupcu svopov premijum kao i kamatnu isplatu koja bi bila plaćena između datuma dospijeća ugovora o svopu i datuma dospijeća hartije od vrijednosti. Osim ovih svopa, predmet vanberzanske trgovine su često valutni i kamatni svopovi.
  

Poslednjih godina povećano je korišćenje novog hibridnog instrumenta nazvanog KoKos[15] (CoCos – contingent convertibilities) kao skraćenica za moguće konvertibilne obveznice. Ove vrste obveznica imaju opciju konvertovanja u akcije kada se banka-dužnik bori sa teškoćama čime se smanjuju dugovno opterećenje i trošak plaćanja kamate. Ovaj hibridni instrument ima dobru stranu u periodu uspona i omogućava ublažavanje problema u periodu recesije. U praksi regulatori nemaju ništa protiv da banka poveća svoju sposobnost da izdrži gubitke korišćenjem ovog hibrida. U slučaju da regulator upozori da je kapital banke pao ispod donje granice, aktiviraju se ove konvertibilne obveznice. Konverzijom, akcionari se štite od gubitka vrijednosti ali to pogađa vlasnike obveznica koji gube jer dobijaju manje vrijedne akcije nastale iz konverzije njihovih obveznica. Ovo u suštini predstavlja konvertovanje dugova u akcijski kapital jer  imaoc obveznice postaje akcionar.

Nove forme finansiranja

Finansijske usluge u 21. vijeku

Globalne finansijske usluge u 21. vijeku još su se više razvodnile kao rezultat desegmentacije, konsolidacije i konvergencije: banaka, bankarskih i razvojnih finansijskih institucija, banaka i firmi za upravljanje sredstvima i osiguravajućih firmi. Dolazi do transformacija tradicionalnih bankarskih institucija u nove finansijske firme kako bi odgovorile zahtjevima novih poslovnih linija kao što su: trgovina hartijama od vrijednosti, osiguranje i upravljanje imovinom (asset management) i praćenje rizika. Banke su morale da diversifikuju svoje aktivnosti poslujući na različitim tržištima dok je njihova kreditna aktivnost trpjela od konkurencije koja je dolazila sa finansijskog tržišta i institucionalnog upravljanja imovinom. Ovaj proces nije se uvijek na isti način manifestovao među bankama, niti u različitim zemljama. Banke su se suočile sa konkurencijom od nebankarskih finansijskih institucija, kao što su zajednički fondovi, investicione banke i penzioni fondovi. Odgovr banaka bio je smanjenje kreditnih aktivnosti na račun vanbilansnih aktivnosti i proširenje drugih prihoda u odnosu na kamatne prihode. Restrukturiranje bankarskog sektora dovelo je do ekspanzije bankarstva u druge segmente finansijskog sektora, kao što je na primjer distribucija proizvoda osiguranja poput anuiteta i varijabilnih životnih osiguranja. Ovim se otvorio prozor u druge dugoročne investicione proizvode prema manjim ali brojnim korisnicima.  

Konkurencija nebankarskog sektora bankarskom sektoru

Danas smo svedoci novih trendova kao što je peer-to-peer (P2P) ili tržišni kreditori (marketplace lenders). To su on line platforme koje spajaju zajmodavce sa zajmoprimcima. Ove platforme su samo jedne od novajlija koji stalno narušavaju mnoge bankarske dugogodišnje funkcije. Postavlja se pitanje da li su banke pod napadom sa više frontova: krediti su sve više tržišno orijentisani, u plaćanjima sve više dominiraju PayPal i slične platforme, u upravljanju imovinom sve više imamo robote - savjetnike (robo advisers). Danas je prisutna masivna konkurencija od strane tehnoloških kompanija koje kroz nova tehnološka rješenja sve više ugrožavaju klasične bankarske usluge. Stari sistemi su postali skupi, a nova regulativa prekomjerna. Investicione banke su pritisnute regulativama koje suzbijaju kazino stil trgovanja vlasničkim hartijama. Mnoge specifične vještine u bankarstvu su postale zastarjele. Trgovci egzotičnim derivatima označeni su kao glavni krivci za izbijanje krize i stvorena je averzija prema njima u svijetu bankarstva tako da su postali rijetki u top menadžmentu investicionih banaka u današnje vrijeme. Talentovani ljudi sve više izbjegavaju ovaj sektor. Metež u bankarstvu je najekstremniji u Evropi dok se u ostalim djelovima Svijeta bankarstvo pokazuje kontinuirani rast imovine (10% godišnje u poslednje 4 godine do 2014. Na osnovu podataka iz 164 zemlje)[16]. U Kini i SAD-u bankarski sektor raste apsolutno i relativno prema BDP dok se gotovo u svakoj evropskoj zemlji smanjuje i to značajno[17].

Finansiranje startup-ova

Dinamika promjena poslovnog ambijenta vremenom se uvećavala, posebno kod volatilnosti kamatnih stopa. Savremeni biznis sve više zahtijeva brzo nalaženje investicija u njihove projekte koji su, uz to, vrlo rizični jer uspjeh na tržištu zbog velike konkurencije u svim oblastima i segmentima nije lako postići. U najnovijim trendovima čak i specijalizovane nebankarske finansijske institucije poput rizičnih fondovi (Joint Venture) ne nalaze pravi odgovor na ove potrebe, a poznato je da je njihov fokus upravo na razvoj novih biznisa zasnovanih na inovacijama. Tako na primjer, Zhuda Group iz sjeverne kineske provincije Hebei ima namjeru da prikupi novac čak od 400.000 investitora prodajući finansijski proizvod obećavajući investitorima godišnji prinos od 20-30% godišnje u narednih 4 godine. Radi se o projektu 3D printing za izgradnju kuća koristeći sintetičko drvo i bambus; projekat koji želi da proda Rusima.[18]

Peer-to-peer[19] on line platforme su potpuno nova vrsta tržišnog kreditora zahvaljujući novim interenet tehnologijama. Banke se sve više suočavaju sa „Uberizacijom“ kako digitalni izazivači grabe velike komade tržišta kredita, slično kako je to kompanija Uber uradila remeteći klasičnu organizaciju taksi službe nudeći jeftiniji prevoz. P2P platforme rastu rapidno poslednjih godina obezbjeđujući jeftinije i brže kredite od tradicionalnih banaka. Ipak, ovi kreditori koji dolaze direktno sa tržišta čine za sada samo 1,1% svih neosiguranih potrošačkih kredita u SAD-u.[20]

Ali osim malih i neosiguranih zajmova, pojedine platforme se okreću hipotekarnom tržištu u SAD-u i V. Brıtanıjı. Da bi smanjili svoje troškove finansiranja i kako bi ponudili jeftinije kreditne proizvode, tržišni kreditori nastavljaju sa sekjuritizacijom svojih kredita da bi došli do jeftinijeg izvora novca, kao što su osiguravajuće kompanije i penzioni fondovi. 

Savremeni modeli finansiranja biznisa

Jedan od najvećih izazova današnjice predstavlja finansiranje starupova. Iako mnoge vlade podržavaju razvoj ovih savremenih biznis modela često su ta finansiranja spora i nedovoljna. Komercijalne banke, poznato je, nijesu zainteresovane za kreditiranje ovih rizičnih biznisa. Zato postoje posebni fondovi koji se bave finansiranjem tih novih rizičnih biznisa, to su tzv. rizični fondovi (Venture Capital Funds) specijalizovani za tehnološke industrije (pr. Union Square Ventures, Y Combinator, te mnoge internet platforme koje prezentaciju nove ideje i podrške finansiranju). Najveće svjetske investicione kompanije traže disruptivne inovacije i ideje koje se protive zdravom razumu – često tu leže začeci budućih poslovnih uspjeha. Apple Watch je dobar primjer kako ručni sat koje se koristi decenijama postaje svjetski hit kada se u sat ugrade funkcije pametnog telefona.

Popularni seed fond Y Combinator, poznati akcelerator kompanija, izdvaja manje iznose i diversifikuje ih u mnoštvo starupova koji imaju sljedeće karakteristike: dobru ideju, 3-4 zaposlena koji čine dobar tim i početne rezultate koji obećavaju. Union Square Ventures najčešće ponude - ubjeđivanje (pitch) prima preko svoje internet stranice ili kroz društvene mreže. Startup koji ima svoju web stranu i može svoju dobru ideju predstaviti u nekoliko rečenica, potencijalni je predmet finansiranja ovog investicionog fonda, jer 6% koji apliciraju kod njih dobiju poziv (često i plaćenu kartu) za razgovor.  

U poslednje vrijeme sve više dobija na značaj crowdfunding. Crowdfunding je novi fenomen u svijetu finansija koji još nije našao adekvatnu riječ u našem jeziku. Radi se najčešće o velikom broju ljudi koji sa malim sredstvima finansiraju novi projekat koji su po pravilu rizični. Inicijator nove ideje traži finansijere van klasičnog finansijskog sektora a jedan vodeći i veći broj ljudi (crowdfunding – gužva u finansiranju) ulažu pri čemu ih spaja moderator – platforma. Intencija je da se ovaj vid finansiranja ubuduće pospješi i omogući preko mobilnih aplikacija.[21]

Finansijske tehnologije (FINTEK)[22]

Tehnološke kompanije iz korijena su promijenile potrebu finansiranja biznisa. Amazon je redefinisao način prodaje knjiga i uticao na poslovanje knjižara, e-mail je promijenio način komunikacije umjesto pismima danas se izvodi elektronskim putem.

Sve više prodornih startup-ova bavi se finansijskim tehnologijama, tako da je skovan novi naziv Fintek (fintech – Financial Technology). Finansijska tehnologija je vrsta biznisa koja se bazira na korišćenje softvera da bi se pružale finansijske usluge, tako da se ovaj novi termin definiše kao inovacije u finansijskom sektoru. Fintek industrija se rapidno razvija poslednih godina privlačeći milijarde novih investicija.  Vruća pitanja u ovoj oblasti, smatra se, su[23]: analitika skupova podataka[24], mobilnost, plaćanja, menadžment rizika, sigurnost, društveni mediji i saradnja, infrastruktura i operacione tehnologije (hosting, baze podataka, skladištenje, umrežavanje, IT menadžment), finansiranje malim iznosima od velikog broja ljudi, P2P pozajmljivanje[25].

Fintek preko kompjutera vrši razne tehnološke intervencije u personalnim i komercijalnim finansijama. Nove tehnologije, kao što su mašinsko učenje, predviđajuća analitika ponašanja, marketing vođen podacima i dr., preuzimaju dio posla u finansijskom odlučivanju. Učeće aplikacije neće samo otkrivati navike korisnika, već će uključiti korisnike u saznajnoj igri kako bi njihovu automatsku, nesvjesnu potrošnju i štednju učinila boljom[26]. Korisnici Finteka su četiri kategorije: B2B banke, njihovi poslovni klijenti, B2C za mali biznis i potrošači. Trend mobilnog bankarstva, povećane informisanosti i raspoloživosti podataka uz preciznije analize i decentralizaciju pristupa počinju da stvaraju mogućnosti za ove korisnike na međusobnu interakciju na dosada nezamisliv način. [27]

Kakva nas čeka budućnost?

Hoćemo li umjesto u banku obratiti se nekom klubu za pozajmice, peer-to-peer platformi koja povezuje ljude kojima treba novac sa onima koji imaju štednju? Ili poslati novac u inostranstvo preko startup-a koji je specijalizovan za međunarodni transfer novca po vrlo niskom trošku umjesto koristiti komercijalnu banku? Možda ćemo se u skoroj budućnosti, umjesto menadžeru savjetniku za štednju za penziju, obratiti algoritmu koji ga može uspješno zamijeniti uz vrlo mali trošak? Hoće li ove novajlije u biznisu zamijeniti banke, konsultantske kuće i druge finansijske institucije? Da li “Silicon Valley” dolazi, kako upozoravaju pojedini akcionari i menadžeri iz velikih transnacionalnih banaka? Da li će bake poslije globalne finansijske krize postati još ranjivije na novi talas inovacija u bankarstvu?

Pitanja je sve više, a odgovore je teško naći za sve njih. Potrebno je vrijeme da se pokaže da li će finansijske inovacije moći da riješe mnoge specifičnosti finansijskog sektora kao što su: kredibilnost finansijskih učesnika – zajmoprimaca, zamjena banakrskih službenika sa android softverima, održivost plaćanja putem mobilnog telefona (Apple Pay) i kreditiranje od strane sistema plaćanja kao što je počeo Pay Pal itd. Ali sa sigurnošću možemo reći da će banke postati ranjivije na Fintek ali neće nestati, makar za dogledno vrijeme.

Komercijalno bankarstvo je tokom svog postojanja doživjelo puno promjena, prilagođavalo se vremenu, uvodilo novine ali i gubilo neke poslove. Bankarstvo je dijelom ušlo u druge sektore ali je osjetilo i suprotan trend prodora drugih sektora u njeno tradicionalno poslovanje. Diversifikacija bankarskih usluga donijela je ekspanziju banaka u nebankarske finansijske usluge, ali i ulaz nebankarskih kompanija u bankarski sektor. I pore svega, bankarski sektor je uspio da odoli mnogim promjenama i ostvari još veće profite uprkos smanjenju klasičnih bankarskih poslova. Ali novi izazovi dolaze, ostaje pitanje da li će bankarski sektor naći novu formulu uspjeha ili će nestati pred sistema kakav je BitCoin koji ne treba bankarski sistem, niti centralnu banku, a efikasno vrši transakcije. Očigledno sve veći dio finansiranja biznisa odvija se van bankarskog sektora. Karakter novih biznisa traži nove forme finansiranja za koje bankarstvo za sada nema odgovor. Da li će ga naći ili će ostati van njega ostaje da se vidi.

---

[1] Montenegro Business School, Univerzitet Mediteran http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[2] Peter Ros and Milton H. Marquis, Finansijske institucije i tržišta, McGraw-Hill Irwin (Udruženje banaka Srbije), 2012

[3] Izvor: web sajt Centralne banke Crne Gore

[4] Prema američkoj regulativi

[5] Problem zastupnika koji je istovremeno imao funkciju upravljao sa nekoliko nespojivih sektora sa stanovišta kontrole. Pokazalo se da je neophodna adekvatna interna kontrola u poslovanju banaka kada su u pitanju njeni zastupnici koji se bave trgovinama na finansijskim tržištima.

[6] Frederick S. Mishkin, The Economics of Money, Banking and Financial Markets,  9th edition, Addison-Wesley,  2010

[7] H. R. Machiraju, Modern commercial banking, New Age International (P) Ltd. Publishers, second edition, 2008

[8] Najveće firme iz ove oblasti su: Reuters Holding, Bloomberg, Dow Jones Markets i Bridge Information Services

[9] Poput zajedničkih fondova, investicioni zajednički fondovi sa udjelima, brokerstvo akcijama, osiguranje, penzioni fondovi

[10] ili SPV-u (sredstvo posebne namjene)

[11] Harija osigurana hipotekom (MBS) je vrsta hartije osigurana imovinom koja ima gotovinski tok pokriven glavnicom i kamatama seta hipotekarnih kredita. Rastavljene (stripovane) hartije osigurane hipotekom SMBS (Stripped Mortgaged Securities) su vrsta MBS kod kojih je tok plaćanja kamate odvojen od toka plaćanja glavnice kao dvije odvojene hartije od vrijednosti. Vrste hartija osigurane hipotekom su: hartije osigurane stambenim hipotekarnim kreditima RMBS (Residential Mortgage-Backed Securities, hartije osigurane hipotekarnim kreditima za komercijalnu imovinu CMBS (Commercial Mortgage-Backed Securities (CMBS) i kolateralizovne hipotekarne obaveze CMOs (Collateralized mortgage obligations) koje čine sekjuritizaciju hartija osigurane hipotekom.

[12] CDOs ima više vrsta: kolateralizovne obaveze obveznica (CBOs) su osigurane korporativnim obveznicama; već pomenute kolateralizovane kreditne obaveze CLO (Collateralized loan obligations) su osigurane prvenstveno bankarskim kreditima kod prezaduženih zajmoprimaca; kolateralizovane obaveze komercijalnih kredita za nekretnine CRE CDO (Commercial real estate collateralized debt obligations) osigurani su kreditima za komercijalne nekretnine i obveznicama

[13] Shelagh Heffernan, Modern Banking, John Wiley & Sons Ltd., 2005

[14] Tipično kada cijena akcije padne za više od 30% u odnosu na spot cijenu (Claudio Albanese and  Oliver Chen)

[15] http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[16] The Financial Times, November 11, 2015

[17] Uprkos najnovijim naporima ECB da se usmjeri prema većoj harmonizaciji bankarske regulative u EU i sprovođenja Bazel III da banke moraju imati kapital od 7% najrizičnije imovine od 2019. Kako bi se bolje zaštitile banke od kolapsa u periodima nestabilnosti.

[18] The Financial Times, November 14

[19] Najveće P2P platforme se svake godine dupliraju vođene investicijama iz institucija kao što su hedž i penzioni fondovi. 

[20] prema podacima Morgan Stanley    

[21] http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[22] http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[23] Wikipedia

[24] Radi se o velikim skupovima podataka i kompleksnim podacima koji za koje su tradicionalne tehnike obrade podataka neadekvatne. Izazovi koji se javljaju kod ovih podataka su: analize, prikupljanje, pretraživanje, stavljanje na raspolaganje, čuvanje, transfer, vizuelizacija, informaciona privatnost i dr.

[25] Peer je ličnost istog godišta, statusa, sposobnosti …

[26] Investopedia

[27]Izvor (Special Report: International Banking, The Economist): "A Piece of the Action: When the Middle Class joined the Money Class", by Joe Nocera, Simon & Schuster, reprint edition 2013. "Smart Money", by Andrew Palmer, Basic Books, 2015. "The Future of Finance", volumes 2 and 3, Goldman Sachs, March 2015. "Global Payments 2014", Boston Consulting Group. "The Future of Fintech and Banking", Accenture, 2014 and 2015. "Innovation: the Regulatory Opportunity". Speech by Martin Wheatley, October 2014.