Tema: tržište obveznica

NAJAVA RASTA KAMATNIH STOPA - TRŽIŠTA DUGOVNIH INSTRUMENATA UZNEMIRENA

Američke Federalne Rezerve (US FED) planiraju da podignu kamante stope čime se zatvara ciklus snižavanja kamatnih stopa od 9 godina. Kamatne stope su u ovom periodu pale do gotovo nultnog nivoa. Osim najave, nepoznato je kojim tempom i koliko će rasti kamatne stope. U svakom slučaju finansijska tržišta će doživjeti ogromne promjene kako u obimu, tako i u strukturi. Naime, ovim će se otvoriti novi ciklus stezanja cijena obveznica jer je moguće da će investitori pohrliti da izbjegnu pad cijena dugovnih instrumenata. Politiku FED-a slijediće većina centralnih banaka drugih zemalja, tako da se očekuje globalan

Zašto cijene obveznica padaju sa porastom kamatnih stopa

Investitori kupuju dugovne instrumente da bi ostvarili prinose koji odgovaraju minimum prosječnim kamatnim stopama sa tržišta, inače ne bi bili spremni da ulažu. S obzirom da je budući gotovinski tok obveznica predvidljiv (kuponske isplate, glavnica), investitori su spremni da plate onu cijenu koja obezbjeđuje prinos tržišne kamatne stope. Ako tržišne kamatne stope porastu, istovremeno će se smanjiti cijena obveznice do onog nivoa dok ta obveznica ne obezbjeđuje prinos u visini sada povećane tržišne kamatne stope. To znači, da investitori koji su kupili obveznicu ranije mogu sada prodati po cijeni koja je niža od njihove kupovne što dovodi do njihovih kapitalnih gubitaka. Otud strah postojećih vlasnika obveznica i njihova spremnost da što prije prodaju obveznice, što ako se to pretvori u paniku, može da dovede do pada tržišta obveznica, tj. nelikvidnosti. Zbog nelikvidnosti mogući su snažna kretanja na tržištu i pojavu spirale gubitaka. Ako 10-godišnja trezorska obveznica sa polugodišnjom isplatom od 2% pri tržišnoj kamatnoj stopi od 0,5% imati cijenu od 470,25$, onda će povećanje na 0,75% tržišne kamatne stope uticati da cijena padne na 456,28$. Pad cijene jedne obveznice za 13,97$ na tržište koje se mjeri stotinama milijardi dolara jasno pokazuje o kakvim se ogromnim promjenama radi ukoliko se poveća tržišna kamatna stopa za 0,25%.

Predmet uticaja su ne samo suverene obveznice čiji su najveći vlasnici veliki institucionalni investitori već i korporativne obveznice.

Globalna veličina tržišta i procjena rasta kamatnih stopa

Samo američko tržište trezorskih obveznica dostiglo je obim od 12.5 triliona dolara, od četa je u posjedu Kine i Japana po 1.2 triliona dolara. U Americi tržište obveznica je u vrijednosti jednako tržištu akcija dok je ovaj odnos u Evropi oko 2/3. Na svjetskom nivou 75% otpada na tržište obveznica a 25% akcija (procjena McKinsey&Co, 2011).

Poznato je da gro investicija ide ili na tržište obveznica ili na tržište akcija. Povećani rizici rasta kamatnih stopa može da utiče na okretanje investitora prema tržištu akcija, tim prije ako u narednom periodu se pokažu jači znaci oporavka od ekonomske krize.

Predviđanja su da će kamatne stopa rasti 1% u narednih 5 godina, 2,5% u narednih 10 godina i 5% u naredne dvije dekade.

Dean, prof. Dragoljub Jankovic, stays from 20.04 to 25.04.2015. at the Faculty of Economics and Administrative Sciences University of the Mediterranean (Akdeniz University) in Antalya (Turkey) as a visiting professor within MEVLANA program. Coordınator or the Program ıs Prof. Dr. Gülden Bölük.

Prof. Dragoljub Jankovic talked about the future cooperation with Prof. Dr. Burhan Özkan, Adviser 

of the Rector

 and Head of International Relations Office, and Prof. Dr. Murat Karaöz, Dean of the Faculty of Economics and Administrative Sciences (Iktisadi ve Idari Bilimler Fakültesı).

Tema: Slobodne ekonomske zone

SLOBODNE ZONE – ZABORAVLJENA PRIČA

Nedavno je Economist objavio članak o slobodnim zonama. Slobodne (bescarinske, izvozne) zone pojavile su se krajem 50-tih godina prošlog vijeka. Kao specijalne privredne zone predstavljaju  kombinaciju poreskih i carinskih podsticaja za pojednostavljivanje carinskih procedura i smanjenja regulacije. Uprkos različitim mišljenjima, često suprotnim,  o tome koliko slobodne carinske zone utiču na razvoj zemlje u kojoj se organizuju, danas 75% zemalja u svijetu imaju jednu ili više ovakvih zona. Taj broj se kreće oko 4.300 u svijetu. Štaviše, njihov dalji razvoj najavljuje se u mnogim zemljama. Tako na primjer, Indija svoje ambicije u ovoj oblasti najavljuje kao revolucionarne, japanski premijer priprema specijalnu strategiju za ove zone, mnoge zalivske zemlje Bliskog i Srednjeg Istoka u kontinuitetu otvaraju nove, a Katar jeposlednji primjer. Kina je krajem 90-tih godina prošlog vijeka počela značajan rast svog izvoza prema svijetu upravo preko njihovih lukčkih slobodnih zona (Shanghai, Shenzhen).

Slobodne zone su se često smatrale kao sredstvo brzog razvoja jedne regije i čitave zemlje, tako da su se olako od strane političara smatrale kao pokretači razvoja i izvoza.  Smatralo se da je dovoljno uz brzo i lako određivanje potrebnog prostora, uspostaviti povoljne poreske i druge olakšice. Međutim, često u takvim okolnostima, dolazilo je do neuspujeha. Ispostavilo se da to nije jednostavan put i da za to treba ne samo dobra volja, nego i puno umješnosti , sposobnosti i posvećenosti jednom takvom zadatku. Posebno se vremenom pokazalo pogrešno mišljenje da ulaganje u otvaranje slobodnih zona ne zahtijeva velike troškove. Naime, projekti su se često teško implementirali na zemljištu koje je određeno za slobodnu zonu uz obećane olakšice tim prije ako su to bila izolovana mjesta. Istraživanja pokazuju da su, u onim slučajevima gdje su takve zone imale kopču sa domaćom privredom, imale mnogo više izgleda da se razviju, kao što je to primjer sa Južnom Korejom. Naime, iskustvo je pokazalo da takve zone trebaju dobru saobraćajnu povezanost sa globalnom privredom, zašto su bila potrebna velika ulaganja u razvoju lučkih pretovarnih i skladišnih kapaciteta, puteva, željeznica itd. Mnoge zone nijesu uspjele u Africi jer je bilo problema sa snabdijevanjem strujom, suviše velikom udaljenosti od luka itd. Dakle, same poreske i carinske olakšice bile su nedovoljne, čak i jeftina radna snaga. Organizacija biznisa zahtijeva dobre poslovne veze i logistiku sa tržištima na globalnom nivou. Ipak, zone daju najbolje ekonomske efekte ako su fokusirane na nisku preradu i imaju najveći uticaj kada su trgovinske barijere visoke (primjer Bangladeša i industrije odjeće).

U Crnoj Gori je pitanje otvaranja slobodnih zona jedno vrijeme bilo vrlo aktuelno, donošeni su zakoni i drugi propisi. Ambicije otvaranja slobodnih zona bile su prisutne ne samo za Luku Bar,nego i na drugim lokacijama u primorju i na sjeveru Crne Gore. Bilo je interesovanja, dobrih ideja ali i sumnjivih projekata sa ekološkog stanovišta, mada ni okolnosti u jednom periodu nijesu išle na ruku vezano za ratno okruženje u regionu.  

Nažalost, osim puno retorike, nikada se nije ovo pitanje osmislilo na način da zaživi jedan takav projekat koji je mogao biti značajan za našu zemlju. Možda dolazi vrijeme da se ponovo razmisli o pokretanju ovakvog projekta u Crnoj Gori.