Tema: novi biznis modeli

NOVE TEHNOLOGIJE DEFINIŠU NOVE POSLOVNE MODELE I NOVE MODELE FINANSIRANJA

/The Economist/

Tehnološke promjene danas ubrzano mijenjaju klasični biznis model. Ako se promjene koje donose starup-ovi prošire, redefinisaće način funkcionisanja biznisa kakav danas poznajemo. Ali ne samo tehnološke promjene utiču na poslovni obrazac kompanija danas, već tome doprinose mnogobrojni nedostaci zastupanja akcionarskih interesa u kompaniji. Naime, problem zastupanja je u praksi degradirao pretpostavku da će menadžeri, dobijajući opcije nad akcijama, bolje zastupati interese vlasnika jer su vremenom u prvi plan došle špekulativne radnje brzog rasta cijena akcija koje idu u prilog menadžerima. Porast velikih finansijskih institucija dovelo je do toga da su dostigli vlasništvo od 70% akcija na američkom finansijskom tržištu dok preostalih 30% odnosi na individualne vlasnike, osnivače, pokretače biznisa, naslednike itd. Finansijske institucije udaljile su njihove vlasnike od firmi tako da su se stvorili dva sloja agencijskih posrednika između vlasnika i firme, i to samih finansijskih institucija i drugog sloja koji čine menadžmenti u kompanijama. Osim navedenog, mnogi drugi problemi nagomilali su se proteklih decenija kao što su npr. pitanje regulacije-deregulacije, pritisak na menadžere da ostvaruju kratkoročne ciljeve (od kvartala do kvartala očekuje se porast profita) itd.

Zato se danas se na tržištu javljaju alternative klasičnom akcionarskom biznisu. U privremenim prostorijama na hiljade novih startup-ova promovišu poslovne ideje. Centralna novina je vlasništvo ovih novih kompanija koje za razliku od velikog broja nepoznatih akcionara u početku života kompanije sami vlasnici su osnivači koji su najčešće nosioci biznis ideje i koji rade u firmi. Kao privatne firme novi ulagači u firmu dolaze pod uslovom da budu nagrađeni shodno postizanju rezultata firme tako da advokati imaju važnu ulogu u sklapanju ugovora.

Danas startup-ovi mogu da otpočnu biznis sa mnogo manje sredstava jer mogu da se registruju on-line za relativno mali novac, prikupe kapital sa sajtova koji podržavaju finansiranje većeg broja ulagača (crowdsourcing) za konkretne biznis projekte (pr. Kickstarter), zakupe program preko interneta (pr. Upwork), zakupe kompjutersku obradu (pr. Amazon), nađu proizvođača (pr. Alibaba), organizuju sistem plaćanja (pr. Square) i tako budu spremni da u kratkom vremensko periodu se probiju na tržište.   

Mnogi startup-ovi su postali vrlo uspješni u gotovo svim vrstama biznisa od usluga do finansija. Airbnb smješta 17 miliona turista ljeti (kratkoročno iznajmljivanje), Uber prevozi milione putnika dnevno, a WeWork snabdijeva sa smještajem veliki broj startup-ova zapošljavajući 30.000 radnika na 56 lokacija u 37 američkih gradova.

Mnoge mlade kompanije su ostale privatne ali ima puno primjera kada su postala akcionarska društva i postigli veliku cijenu na berzi (Facebook, Google). U mnogim akcionarskim društvima tehnološki preduzetnici su zadržali „A“ klasu akcija kako bi mogli dalje kontrolisati biznis ali su izlaskom u javnost na berzu uspjeli da prikupe dovoljno dodatnog kapitala za dalji razvoj. Najperspektivniji startup-ovi su zbog svog ogromnog potencijala u budućnosti postigli visoku prodajnu cijenu kao što je to pr. WhatsApp sa 60-tak radnika i godišnjim prinosom od 10 miliona dolara prodat ju Facebook-u za 19 milijardi dolara.

Za razliku od akcionarskih društava koji daju mogućnost običnim građanima da postanu akcionari i udio u vlasništvu, startup-ovi traže rizične ulagače sa privilegovanim pristupom ali, s druge strane, daju mogućnost građanima da preko platformi direktno finansiraju ovu vrstu rizičnog biznisa (pr. SeedInvest) ili indirektno preko specijalizovanih fondova (pr. T. Rowe Price).  

Uprkos neuspjehu nekih poznatih starup-ova, ovaj novi pristup biznisu najbolji je odgovor na izazove novih tehnologija sa ambicijom da ova naizgled buntovna ekonomija postane mainstream.