Rad objavljen u decembarskom broju 2015. časopisa Bankar u izdanju Udruženja banaka Crne Gore, http://www.ubcg.info/images/stories/bankar/BANKAR_Broj32_2016-03_WEB.pdf

Prof. dr Dragoljub Janković[1]

TRENDOVI U BANKARSTVU – NOVI IZAZOVI ZA PROFITABILNOST I OPSTANAK

U uslovima pojačane regulative u post-kriznom periodu, banke se smatraju generatorima rasta kroz ultra-prilagodljivu monetarnu politiku. Međutim, nešto više od sedam godina poslije vrhunca globalne finansijske krize iz bankarskog sektora dolaze vijesti poput pada profita, otpuštanja zaposlenih, pada cijena akcija banaka itd. Tri su uprošćene teorije o tome šta se danas dešava u bankarstvu. Jedni smatraju da je to samo jedan momenat izazvan ekscesivnom regulacijom u postkriznom periodu, drugi da se radi o povratku na normalu poslije velikog buma i globalne krize koja je slijedila, treći, pak, sugerišu da se radi o sporom odumiranju bankarstva. Ne ulazeći u argumente navedenih pogleda o stanju i sudbini bankarstva, ukratko će se sagledati trend razvoja bankarskog sektora od nastanka do najnovijih promjena.

Početak bankarstva

Skoro tri i po vijeka prošlo je od pojave prvih banaka u svijetu (1668 – Riksbank – Švedska, 1694 – Bank of England – UK, 1736 – Nacionalna banka Danske, 1800 – Banque de France, 1816 – Austrougarska Banka, 1850 – Narodna banka Belgije, 1875 – Njemačka, 1882 – Japan, 1893 – Italija, 25.05.1909., Narodna banka Kraljevine Crne Gore, 1913 FED – USA, 1934 Kanada, 1999 ECB itd. Početkom ovom vijeka bankarstvo je postalo jedan od najrazvijenijih sektora u svijetu.

Banke su počele da se razvijaju kao institucije iz potrebe klijenata, mahom trgovaca, za čuvanjem novca i vrijednih stvari, ali i da bi razmjenjivali valute kada su trgovali u drugim državama. Kasnije, bankarske aktivnosti su se proširile na kreditiranje i dugo vremena upravljanje bankom svodilo se na menadžment aktivom. Upravljanje pasivom postalo je važno tek kada su počele da se plaćaju kamate na depozite. Jer, dugo vremena depoziti nijesu bila velika troškovna strana banaka dok se razvojem finansijskih tržišta nijesu pojavile alternative plasmana sredstava deponenata.

U dugoj istoriji bankarstva mnoge banke su propale što je bio razlog uspostavljanja regulativnog okvira koji bi pružio sigurnost depozitarima za deponovani novac, bilo od prevara, bilo od prevelikog rizika u poslovanju banaka. Tako se vremenom stvorio koncept centralne banke i sistema zakona i drugih propisa. S jedne strane, koliko je to bilo neophodno, s druge strane banke su osjećale sputanost u poslovanju koja im je umanjivala profitabilnost. Otud su se vremenom pojavile mnoge inovacije kao odgovor na limite koje su nametali propisi ma kaliko bili neophodni i opravdani.

Agregatni bilansi američkog i crnogorskog bankarstva

Američko bankarstvo

Promjene u američkom bankarskom sektoru možemo dijelom da uočimo iz promjene bilansa imovine banaka, koje jasno ukazuju na dugoročni trend razvoja bankarskog sektora koji se sve više dinamizirao u proteklim decenijama sa nagovještajem daljeg ubrzavanja. Agregatni bilans američkog komercijalnog bankarstva pokazuje da tranzicioni depoziti čine oko 6% ukupne pasive na kraju 2008. god. dok su 60-tih godina sa 60% bili najznačajniji izvor bankarskih sredstava. Oročeni depoziti i štedni depoziti učestvovali su sa 53% u ukupnim izvorima sredstava. Krediti su  postali značajni dio ukupne pasive sa 31% učešća dok kapital participira sa 10% (povećano učešće poslije finansijske krize). Očigledno, tranzicioni depoziti izgubili su primat najvećih izvora sredstava banaka u korist štednih i oročenih depozita, ali i ybog povećanja relativnog učešća kreditnog izvora, koji su ranije bili veoma mali. Primarne rezerve i gotovina činile su 8% ukupne aktive (povećano u odnosu na 5% prije finansijske krize), hartije od vrijednost 22%, odobreni zajmovi i krediti 61% dok na ostalu aktivu je otpadalo 9%. Očigledno, krupne promjene desile su se u bankarskim plasmanima u kojima su značajno mjesto dobile hartije od vrijednosti. Agregatni bilans uspjeha pokazuje da je nekamanti prihod u ukupnom prihodu banaka 2008. god. iznosio 26,8% znatno više u odnosu na 7,5% 1980. god.[2]

Crnogorsko bankarstvo

U periodu buma, na kraju 2007. god., pozicije agregatnog bilansa crnogorskih banaka na strani pasive bile su sljedeće: depoziti su činili oko 70% ukupne pasive, pozajmice 18%, kapital 8% itd., dok su na strani aktive novčana sredstva učestvovala sa 14%, krediti 82%, hartije od vrijednosti ispod 1%. Na kraju 2014. god.[3] u izvorima sredstava dominiraju depoziti sa 74% ukupne pasive, zatim pozajmice nešto manje od 8%, dok je akcijski kapital 14% itd. Na strani aktive novčana sredstva čine 16%, dati krediti i zajmovi 70%, hartije od vrijednosti manje od 8% i ostala aktiva oko 8%.

Iz bilansnih šema uočava se velika razlika u strukturi aktivnosti bankarstkog sektora kako na strani prikupljanja sredstava, tako i na strani njihovih plasmana. Radi se o tipično klasičnom bankarstvu koje je rezultat stanja crnogorskog finansijskog tržišta koje u depresiji i nerazvijeno. Međutim, domaće finansijsko tržište prije krize imalo je vrlo dinamičan segmet tržišta akcija zahvaljujući velikom tržišnom materijalu iz vaučerske privatizacije i velikim prilivu kapitala iz inostranstva. Na finansijskom tržištu ostale hartije od vrijednosti gotovo da i ne postoje osim dugoročnih državnih obveznica. Dok se tokom svog istorijskog razvoja američko bankarstvo stalno mijenjalo, pred mlado crnogorsko bankarstvo, nakon tranzicionog perioda, suštinski razvoj tek predstoji.

Promjene u bankarskim aktivnostima

Vanbilansne aktivnosti

Većina banaka na velikim i razvijenim finansijskim tržištima su aktive u vanbilansnim aktivnostima (off balance sheet). Te aktivnosti uključuju: kreditne kartice, akreditive, akcepte, emisije hartija od vrijednosti (obveznice, akcije), deponovanje u sefovima, upravljanje sredstvima, globalni kastodi i prodaja stranih valuta.[4] Iako je upravljanje aktivom i pasivom tradicionalno osnovna aktivnost banaka, banke pod dejstvom sve veće konkurencije, agresivno traže profite u vanbilansnim aktivnostima. To se prije svega odnosi na trgovinu finansijskim instrumentima i generisanje prihoda od raznih naknada, prodaje kredita itd. Ove aktivnosti utiču na profitabilnost banaka ali se ne prikazuju u bilansima banaka. Vanbilansne aktivnosti, posmatrane kao odnos prihoda i aktive banke, skoro su duplirane od 1980. Prodaja kredita (participacija u sekundarnim kreditima) značajno je prisutna a odnosi se na ugovaranje prodaje dijela ili cijelih gotovinskih tokova određenih zajmova, tako da se time izmještaju iz aktive bilansa stanja. Banke zarađuju profit prodajući ove zajmove za iznos nešto veći od samog zajma zato što su kamatne stope na ove kredite nešto veće i otuda njihova atraktivnost za investitore. Finansijske institucije su voljne da ih kupuju, čak i ako veća cijena znači nešto manju zaradu po nešto nižoj kamatnoj stopi, najčešće za nekih 0,15%.

Prihod od naknada u vanbilansu banke su ostvarile pružanjem posebnih usluga prema svojim klijentima, kao što su: trgovina stranim valutama, servisiranje hartijama baziranim na hipotekama na način što prikupljaju kamatu i otplatu glavnice i dalje proslijeđuju investitorima, garantovanje dugovnih instrumenata (bankarski akcepti kojima se garantuje da će banka platiti kamatu i otplatu glavnice ako emitent dugovnog instrumenta to ne može), te obezbjeđivanje kreditne podrške klijentima (ima više vrsta kreditne podrške kao što je zajmovno obavezivanje (loan commitment) kada za nadoknadu banka garantuje da obezbijedi zajam na zahtjev klijenta do određenog iznosa u predviđenom vremenskom roku). Kreditne linije se danas daju deponentima kada im banka daje mogućnost prekoračenja tj. deponent može da napiše ček ili povuče sredstva preko vrijednosti depozita, čime mu banka praktično odobrava kredit. Ostale linije kredita za koje banka dobija naknadu su akreditivi u pripravnosti i za pokroviteljstva. Akreditivi u pripravnosti su podrška emitovanju komercijalnih zapisa i drugih hartija od vrijednosti, a kreditne linije za pokroviteljstvo služe kao podrška emisiji euronovčanica (Euronotes) koje su u stvari srednjoročne euroobveznice (Eurobonds). Međutim, vanbilansne aktivnosti koje se odnose na garancije hartija od vrijednosti i podrške u vidu kreditnih linija povećavaju rizik poslovanja banke.

Banke ostvaruju nadoknade i od kreiranja finansijskih instrumenata kao što su strukturirani investicioni mehanizmi u oblasti derivata. Za vrijeme finansijske krize 2008. god. finansijski instrumenti su u velikom broju postali bezvrijedni i kada su banke morale da ih vrate u svoje bilanse jer su imale finansijske obaveze po tom osnovu. Tako su ove obaveze postale “vidljive” prenosom iz vanbilansa u bilan. Neke banke, poput Citigroup su propale od velikih gubitaka zbog preuzetog ogromnog rizika u slučaju neizvršenja obaveza po ovim instrumentima.

Špekulativna trgovina

Da bi banke što bolje upravljale kamatnim rizikom one trguju finansijskim fjučersima, opcijama na dugovne instrumente i kamatnim svopovima. Neke banke se angažuju na međunarodnim tržištima obavljajući transakcije na stranim deviznim tržištima. Ove transakcije su vanbilansne i ne odražavaju se direktno na bankarski bilans. I pored toga što je bankarska trgovina usmjerena na smanjenju rizika ili opslužujući neku drugu bankarsku aktivnost, banke pokušavaju da nadmudre tržišta i upuštaju se u špekulacije. Takva jedna špekulacija dovela je do kraha Barings-a, jedne od najstarijih banaka u Britaniji.[5]

Računi čišćenja (sweep računi)

Banke su iskoristile razvoj tržišta novca i uključile se u njega preko računa čišćenja prikupljajući slobodna sredstva iznad određene sume sa transakcionih računa svojih klijenata-deponenata radi ulaganja u kratkoročne hartije od vrijednosti. Na ovaj način banke su ostvarivale dodatne prinose za sebe i svoje klijente, ali i smanjivale stanje transakcionih računa i time visinu svojih obaveznih rezervi.

Manji prihodi od plasmana aktive

Visokorizične obveznice, sekjuritizacija i razvoj tržišta komercijalnih zapisa, uz ekspanziju tržišta novca donijele su manje kreditnih plasmana bankama a time i manje prihode na aktivu. U ovom procesu razvoja infromacione tehnologije imale su ključnu ulogu u razvoju kratkoročnog finansijskog tržišta na uštrb bankarskog kratkoročnog finansiranja.

Skuplja pasiva

Do 1980. god američke banke su morale da poštuju limit kamatne stope na depozite, nije bilo dozvoljeno da obračunavaju kamate na transakcione depozite i bile su ograničene na maksimalnu stopu od 5% na oročene depozite. To je išlo u prilog bankama jer su im izvori sredstava u ovom dijelu bili niski. Međutim, dolazi do pojave disintermedijacije, tj. povlačenje depozita iz banaka jer su depozitari tražili nove prilike na finansijskom trištu za ostvarivanje većih prinosa. Izmjena regulative dovela je do ukidanje navedenih ograničenja što je značajno povećalo troškove izvore sredstava komercijalnih banaka.

Erozija Glass-Steagall zakona[6]

Glass-Steagall zakon jasno je odvojio poslovanje komercijalnog od investicionog bankarstva u SAD-u. Međutim, izmjenom ovog Zakon dozvoljeno je da se brokerske kompanije bave depozitnim poslovima i to na osnovu razvoja investicionih fondova tržišta novca i upravljanja novčanim sredstvima. S druge strane, bankarskim holdinzima omogućeno je poslovanje određenim hartijama od vrijednosti. Uprkos nekim zadržanim ograničenjima, ovim promjenama umnogome su izbrisane granice između komercijalnog i investicionog bankarstva. Ovo se smatra jednom od niz uzročnih karika izbijanja globalne finansijske krize (uz kompleksne proizvode finansijskog inžinjeringa, nekontrolisane ekspanzije hipotekarnog tržišta, nemogućnosti kvalitetnog rada rejting agencija itd.). Univerzalno bankarstvo omogućilo je da druge institucije počnu da se bave određenim bankarskim poslovima ali i da se banke bave poslovima iz domena nebankarskih finansijskih institucija (uključujući i poslove osiguranja i dr.) tako da su takve banke dobile naziv finasijski supermarketi.

Štedno-kreditne organizacije, štedionice i kreditne unije su poseban sektor koji se  uspješno razvio pokrivajući segment namjenske manje štednje što komercijalne banke objektivno nijesu mogle tako efikasno da razviju. I ovaj proces je uticao na sužavanje klasičnog bankarstva.

Međunarodno bankarstvo

Velike promjene u bankarskom sektoru donijele su: globalizacija ekonomskih i finansijskih tokova, širenje banaka u drugim zemljama, stvaranje globalnih bankarskih holding kompanija, povezivanje nacionalnih ekonomija svijeta i uspostavljanje složenih međuzavisnosti sektora i svjetskih regiona. Međunarodna konkurencija odavno je postala realnost koja je uklonila brojne barijere ulaska stranih finansijskih institucija na domaća tržišta. Globalne banke uspostavile su brojne kanale poslovanja, ponudile nove finansijske proizvode i efikasno transferisale rizike širom svijeta. Nametnuo se trend specijalizacije, po pravilu u nekoliko oblasti, te pronalaženje tržišnih niša za njih, sve u okviru velikih bankarskih holding kompanija. Globalno finansijsko tržište integrisalo se preko berzi i drugih sistema automatizovane trgovine hartijama od vrijednosti. Ovo je rezultiralo u sniženje troškova, niže troškove trgovine i duže vrijeme za trgovinu (često 24/7/365), te ubrzalo proces ukrupnjavanja banaka na međunarodnim finansijskim tržištima.[7] Prelazak trgovine sa parketa na trgovinu preko ekrana uvećalo je broj učesnika koji participiraju u trgovini sa distance. Danas biznis finansijskog informisanja opslužuje cijeli svijet.[8]

Uticaj tehnoloških promjena

Brojne tehnološke promjene ubrzale su i povećale efikasnost poslovanja banaka, stvorile velike uštede u novcu i vremenu, ali i donijele nove izazove kao na primjer sigurnost transakcija na daljini preko interneta. Nove tehnologije sve više utiču na trend bržeg razvoja tržišnog u odnosu na bankarsko orjentisani sistem. Odgovor na ove izazove su inovacije koje su dosta uticale da se način i sadržina poslovanja banaka bitno promijeni u odnosu na klasično bankarstvo.

Elektronsko bankarstvo, virtuelne banke i mobilno bankarstvo

Elektronsko bankarstvo nastalo je pojavom računarskih tehnologija koje su značajno smanjile transakcione troškove. Javili su se automatski uređaji blagajne, tzv. ATM (automated teller machines), zatim automatski bankarski uređaji, ABM (automated banking machine), kao ATM uređaj ali sa internetom radi pristupa web stranicama banke, te telefonskim pristupom banci. Danas gotovo da nema prodajnog mjesta bez mogućnosti bezgotovinskog plaćanja putem ETF POS uređaja (Electronic Fund Transfer Point of Sale). Mobilno bankarstvo omogućava klijentima da pristupe svom bankovnom računu putem mobilnog telefona. Na taj način može se imati uvid u istorijat personalnog ili kompanijskog bankovnog računa, saldo stanja, transfer sredstava između računa, plaćanje računa u zemlji, lociranje ATM i filijala banke širom zemlje, primanje i slanje sigurnosno bezbjednih bankovnim mailova, polog čekova na račune itd.

Virtuelne banke su novi tip bankarske institucije koje nemaju fizičku lokaciju (osim servera) i koje preko internet konekcije pružaju klijentima usluge: poslova sa tekućim i štednim računima, prodaje depozitnih certifikata, izdavanja ATM kartica, plaćanja brojnih obaveza klijenata itd. Prva virtuelana banka bila je Security First Network Bank u Atlanti (osnivač Royal Bank of Canada), a danas najpoznatije virtuelne banke su Bank of America i Wells Fargo. Osim brojnih prednosti u pogledu nižih troškova poslovanja, ove banke imaju i nedostatke poput nepovjerenja klijenata u rada sa njima, jer nemaju percepciju povjerenja kao kod fizičkog postojanja ovih banaka, te teškoća u regulisanju i kontroli ove vrste bankarstva.

Finansijske inovacije

Krediti sa promjenjivom kamatnom stopom

Finansijske inovacije dovele su do puno novina kod bankarskih proizvoda ali i kod nebankarskih finansijskih institucija. Kako bi smanjile kamatne rizike banke su ponudile klijentima hipotekarne kredite sa varijabilnim kamatnim stopama. Interest banke je da u uslovima inflacije adekvatno poveća kamatu na hipotekarne kredite i tako zadrže supstancu pri kreditnoj naplati. Takođe, kada tržišne kamatne stope rastu, prilagodljive kamatne stope omogućavaju bankama da zarađuju shodno tržišnim uslovima. S druge strane, klijenti često preferiraju fiksnu kamatnu stopu koja ih štiti od povećanja rate jer najčešće porast njihovih prihod zaostaje za povećanjem rata u uslovima veće inflacije. Danas u praksi ima hipotekarnih kredita i sa fiksnim i varijabilnim kamatnim stopama.

Visokorizične obveznice

Dugo vremena obveznice su izdavale poznate brend kompanije koje su time davale sigurnost ovih hartija od vrijednosti. Ali vremenom pojavile su se obveznice nepoznatih kompanija koje su na ovaj način pokušavale da dođu do potrebnog kapitala za probijanje na tržištu. Ove obveznice nude visoke očekivane prinose ali ih prati i visoki rizik. Informacione tehnologije su omogućile da investitori lakše razdvoje male od velikih rizika, što je dovelo do enormnog uspona ovog tržišta. Priroda bankarstva je pružanje sigurnosti deponovanih sredstava i likvidnost svojih obaveza, tako da u svom poslovanju izbjegava rizične plasmane kako bi izbjegla loše kredite i rizične hartije od vrijednosti. Iz tog razloga bankarstvo nije moglo da na efikasan način obezbijedi kredite za ovu kategoriju, po definiciji rizičnih zajmoprimaca.

Tržište komercijalnih zapisa (Commercial Papers – CP)

Ovo trišt uticalo je na razvoj tržišta novca a ove hartije od vrijednosti pokazale su veliku efikasnost u kratkoročnom zaduživanju mnogih kompanija kroz povoljne kamatne stope i niske rizike. Zbog toga, veliki broj klijenata, koji se ranije kratkoročno zaduživao kod banaka, okrenuo se ovom tržištu. Razvoju ovog tržišta doprinjela je ekspanzija investicionih fondova tržišta novca, tako da je tržište novca dostiglo pravi procvat, iako se prije smatralo da ono zbog niskih kamatnih stopa i niskog rizika nema veliki potencijal ekspanzije.

Finansijski inžinjering

Finansijske inovacije uticale su značajno na diversifikaciju bankarskih poslova u uslugama kojima se bave nebankarske finansijske institucije[9]. Banke danas nude korpu finansijskih usluga, pomažući klijentima da prevaziđu inoformacionu asimetričnost koja otežava ocjenu kvaliteta. Banke sa dobrom reputacijom kao posrednik nude i druge finansijske usluge što im donosi dodatnu konkurentsku prednost i profit.

Kreditne kartice javljaju se u opštoj upotrebi poslije II Svjetskog rata (Diners Club, American Express, Carte Blanche) i banka ostvaruje prihod po dva osnova: jedan je kredit koji odobrava preko ovih kartica i drugi naplatu od prodavca za svaku kupovinu kreditnom karticom. Uspjeh kreditnih kartica doveo je do još jedne finasijske inovacije - debitne kartice, koja omogućava bezgotovinsko plaćanje samo u obimu raspoloživih sredstava na računu vlasnika kartice. Dakle, bez mogućnosti kreditiranja, što banci opet smanjuje rizik i ima korist jer klijenti drže novac na računima za pokriće plaćanja ovim karticama.

Finansijski derivati - sekjuritizacija

Poslednjih 20 godina banke su se počele baviti derivatima i sekjuritizacijom. Derivati su dobili na veliki značaj sa globalizacijom finansijskih tržišta i bankarskih aktivnosti što je uticalo na povećanje valutnih, tržišnih i kamatnih rizika. Upravo derivati, čija vrijednost zavisi od vrijednosti drugih hartija od vrijednosti, služe kao hedžing bankarima, investitorima i zajmoprimcima prema ovim rizicima. Derivati su postali sastavni dio tehnike bankarskog upravljanja rizicima, povećavajući profitabilnost banaka i donoseći nove vrijednosti za akcionare banaka. Osim toga, derivati pomažu bankama da ispune standarde vezane za kapital banke i izbjegnu regulatorne poreze koji proizilaze iz zahtjeva za obaveznim rezervama i nameta iz osiguranja depozita. Banke, takođe, savjetuju klijente po pitanjima korišćenja derivata kako bi se zaštitili od rizika u njihovim portfolijima.

Derivati su pospješili obim sekjuritizacije na finansijkim tržištima. Sekjuritizacija je donijela emisije novih tržišnih materijala na osnovu drugih hartija od vrijednosti, derivata ili budućih gotovinskih tokova. Sekjuritizacija se rapidno razvila na bazi prodaju hartija od vrijednosti osiguranih aktivom tzv. ABS (Asset Backed Securities). Banke se uključuju u ove aktivnosti indiretkno iako su po prirodi posla direktni posrednici. Kroz ove aktivnosti banke su značajno povećale prisustvo na vanberzanskim tržištima na kojima je npr. obim trgovine derivata za 8,6 puta nadmašio najrazvijenije njujorško berzansko tržište akcija. Kada se radi o ABS-u, banka prodaje pul aktive posebnom entitetu SPE (Specila Purpose Entity)[10] koje iz prinosa od prodaje hartija od vrijednosti isplaćuje sredstva vlasnicima ABS. Efektivno, proces počinje na neformalnom tržištu na kojem banka locira zajmoprimce i daje kredite. ABS znači veliki broj homogenih zajmova (u smislu gotovinskih tokova budućih otplata kredita, dospjelosti kredita, kreditnih i kamatnih rizika) koji su zajedno grupisani u paketima i tako se prodaju kao hartije od vrijednosti na formalnom tržištu.

Kolateralizovane hipotekarne obaveze CMO (Collateralized Mortgage Obligations) nastaju od ABS i hartije osigurane hipotekama MBS (Mortgage Backed Securities)[11], koje investicione banke ne prodaju investitorima, nego im služe kao kolateral uzajamnim fondovima - trastovima (Mutual Trusts). Ovi fondovi ih razdvajaju i nude grupama investitora kroz serije tranši tj. plaćanja u djelovima vezanih za CMO. Investiciona banka plaća prvu tranšu investitorima iz prve klase koji posjeduju obveznice sa fiksnim kuponom i glavnicu, tako što isplaćuje kamate i pripadajući dio otplate glavnice, kao i preostale glavnice kod onih kredita koji su ranije otplaćeni. Zatim investiciona banka plaća drugu tranši sljedećoj grupi investitora, i to prvo kamate, a pripadajući dio glavnice kada završi sa isplatama prve tranše, prvoj klasi investitora. I tako redom po tranšama, odnosno klasama investitora. Broj tranši može biti i do 30, a poslednja tranša se naziva Z-tranša u okviru koje se ni kamata niti glavnica ne isplaćuju prije isplate svih prethodnih tranši. Zato ova poslednja tranša nosi najveći rizik.

Osim CMO postoji i kolateralizovane dugovne obaveze CDO (Collateralized Debt Obligation), takođe vrsta hartija od vrijednosti čije se kamate i glavnice prosleđuju prema investitorima. Za banke CDO je veoma važan jer oslobađa imobilisana kreditna sredstva i povećava efikasnost alokacije kapitala i profitabilnost. Banka prije vremena otpate kredita dolazi do sredstava kojima uvećava kreditni potencijal i spremna je za novi “krug” kreditiranja klijenata. Nelikvidni zajmovi postaju likvidni dok se istovremeno CDO-ima može trgovati na finansijskom tržištu. Investitore privlače banke jer mogu da biraju između različitih tranši, shodno tome koliko su spremni da rizikuju i koliki su im očekivani prinosi. CDO[12] su osigurani pulom kreditnih obaveza kao što su korporativni zajmovi ili strukturirane finansijske obaveze. Ovi derivati su interesantni za investitora jer nose visoke očekivane prinose uz više rizike. Tu su još i kolateralizovne obaveze obveznica CBO (Collateralized Bond Obligation) i kolateralizovane kreditne obaveze ClO (Collateralized Loan Obligation). Prve imaju za osnovu pulove emitovane obveznice, a druge pulove velikih i srednjih biznis kredita i drugih kreditnih proizvoda.[13] U novije vrijeme javile su se i kolateralizovane fondovske obaveze CFO (Collateralized Fund Obligation) koje u osnovi imaju akcijski kapital privatnih fondova ili imovinu hedž fondova.

Hibridni instrumenti

Hibridne hartije od vrijednosti predstavljaju široku grupu hartija od vrijednosti koje kombinuje elemente dugovnih i vlasničkih hartija od vrijednosti. Hibridne hartije isplaćuju predviđenu stopu prinosa (fiksnu ili varijabilnu) do određenog dana kada vlasnik ima veći broj opcija uključujući i konverziju hartije u vlasničku hartiju od vrijednosti - akciju.

Na finansijskim tržištima hibridni instrumenti, u suštini dugovni instrumenti, izloženi su tržištu akcija i u njih spadaju: konvertibilne obveznice (Convertible Bonds), prioritetne akcije (Priority Share), svop kreditnog neizvršenja CDS (Credit Default Swap), svop kapitalnog neizvršenja EDS (Equity Default Swap)[14], te razni drugi kreditni hibridni instrumenti. Svop kreditnog neizvršenja (ili ugovor o kreditnom derivatu) je najčešći oblik kreditnog derivata koji transferiše kreditnu izloženost proizvoda sa fiksnim prihodom između dvije ili više strana. Kupac svopa izvršava plaćanja prodavcu svopa do roka dospijeća ugovora. Zauzvrat prodavac će platiti kupcu svopov premijum kao i kamatnu isplatu koja bi bila plaćena između datuma dospijeća ugovora o svopu i datuma dospijeća hartije od vrijednosti. Osim ovih svopa, predmet vanberzanske trgovine su često valutni i kamatni svopovi.
  

Poslednjih godina povećano je korišćenje novog hibridnog instrumenta nazvanog KoKos[15] (CoCos – contingent convertibilities) kao skraćenica za moguće konvertibilne obveznice. Ove vrste obveznica imaju opciju konvertovanja u akcije kada se banka-dužnik bori sa teškoćama čime se smanjuju dugovno opterećenje i trošak plaćanja kamate. Ovaj hibridni instrument ima dobru stranu u periodu uspona i omogućava ublažavanje problema u periodu recesije. U praksi regulatori nemaju ništa protiv da banka poveća svoju sposobnost da izdrži gubitke korišćenjem ovog hibrida. U slučaju da regulator upozori da je kapital banke pao ispod donje granice, aktiviraju se ove konvertibilne obveznice. Konverzijom, akcionari se štite od gubitka vrijednosti ali to pogađa vlasnike obveznica koji gube jer dobijaju manje vrijedne akcije nastale iz konverzije njihovih obveznica. Ovo u suštini predstavlja konvertovanje dugova u akcijski kapital jer  imaoc obveznice postaje akcionar.

Nove forme finansiranja

Finansijske usluge u 21. vijeku

Globalne finansijske usluge u 21. vijeku još su se više razvodnile kao rezultat desegmentacije, konsolidacije i konvergencije: banaka, bankarskih i razvojnih finansijskih institucija, banaka i firmi za upravljanje sredstvima i osiguravajućih firmi. Dolazi do transformacija tradicionalnih bankarskih institucija u nove finansijske firme kako bi odgovorile zahtjevima novih poslovnih linija kao što su: trgovina hartijama od vrijednosti, osiguranje i upravljanje imovinom (asset management) i praćenje rizika. Banke su morale da diversifikuju svoje aktivnosti poslujući na različitim tržištima dok je njihova kreditna aktivnost trpjela od konkurencije koja je dolazila sa finansijskog tržišta i institucionalnog upravljanja imovinom. Ovaj proces nije se uvijek na isti način manifestovao među bankama, niti u različitim zemljama. Banke su se suočile sa konkurencijom od nebankarskih finansijskih institucija, kao što su zajednički fondovi, investicione banke i penzioni fondovi. Odgovr banaka bio je smanjenje kreditnih aktivnosti na račun vanbilansnih aktivnosti i proširenje drugih prihoda u odnosu na kamatne prihode. Restrukturiranje bankarskog sektora dovelo je do ekspanzije bankarstva u druge segmente finansijskog sektora, kao što je na primjer distribucija proizvoda osiguranja poput anuiteta i varijabilnih životnih osiguranja. Ovim se otvorio prozor u druge dugoročne investicione proizvode prema manjim ali brojnim korisnicima.  

Konkurencija nebankarskog sektora bankarskom sektoru

Danas smo svedoci novih trendova kao što je peer-to-peer (P2P) ili tržišni kreditori (marketplace lenders). To su on line platforme koje spajaju zajmodavce sa zajmoprimcima. Ove platforme su samo jedne od novajlija koji stalno narušavaju mnoge bankarske dugogodišnje funkcije. Postavlja se pitanje da li su banke pod napadom sa više frontova: krediti su sve više tržišno orijentisani, u plaćanjima sve više dominiraju PayPal i slične platforme, u upravljanju imovinom sve više imamo robote - savjetnike (robo advisers). Danas je prisutna masivna konkurencija od strane tehnoloških kompanija koje kroz nova tehnološka rješenja sve više ugrožavaju klasične bankarske usluge. Stari sistemi su postali skupi, a nova regulativa prekomjerna. Investicione banke su pritisnute regulativama koje suzbijaju kazino stil trgovanja vlasničkim hartijama. Mnoge specifične vještine u bankarstvu su postale zastarjele. Trgovci egzotičnim derivatima označeni su kao glavni krivci za izbijanje krize i stvorena je averzija prema njima u svijetu bankarstva tako da su postali rijetki u top menadžmentu investicionih banaka u današnje vrijeme. Talentovani ljudi sve više izbjegavaju ovaj sektor. Metež u bankarstvu je najekstremniji u Evropi dok se u ostalim djelovima Svijeta bankarstvo pokazuje kontinuirani rast imovine (10% godišnje u poslednje 4 godine do 2014. Na osnovu podataka iz 164 zemlje)[16]. U Kini i SAD-u bankarski sektor raste apsolutno i relativno prema BDP dok se gotovo u svakoj evropskoj zemlji smanjuje i to značajno[17].

Finansiranje startup-ova

Dinamika promjena poslovnog ambijenta vremenom se uvećavala, posebno kod volatilnosti kamatnih stopa. Savremeni biznis sve više zahtijeva brzo nalaženje investicija u njihove projekte koji su, uz to, vrlo rizični jer uspjeh na tržištu zbog velike konkurencije u svim oblastima i segmentima nije lako postići. U najnovijim trendovima čak i specijalizovane nebankarske finansijske institucije poput rizičnih fondovi (Joint Venture) ne nalaze pravi odgovor na ove potrebe, a poznato je da je njihov fokus upravo na razvoj novih biznisa zasnovanih na inovacijama. Tako na primjer, Zhuda Group iz sjeverne kineske provincije Hebei ima namjeru da prikupi novac čak od 400.000 investitora prodajući finansijski proizvod obećavajući investitorima godišnji prinos od 20-30% godišnje u narednih 4 godine. Radi se o projektu 3D printing za izgradnju kuća koristeći sintetičko drvo i bambus; projekat koji želi da proda Rusima.[18]

Peer-to-peer[19] on line platforme su potpuno nova vrsta tržišnog kreditora zahvaljujući novim interenet tehnologijama. Banke se sve više suočavaju sa „Uberizacijom“ kako digitalni izazivači grabe velike komade tržišta kredita, slično kako je to kompanija Uber uradila remeteći klasičnu organizaciju taksi službe nudeći jeftiniji prevoz. P2P platforme rastu rapidno poslednjih godina obezbjeđujući jeftinije i brže kredite od tradicionalnih banaka. Ipak, ovi kreditori koji dolaze direktno sa tržišta čine za sada samo 1,1% svih neosiguranih potrošačkih kredita u SAD-u.[20]

Ali osim malih i neosiguranih zajmova, pojedine platforme se okreću hipotekarnom tržištu u SAD-u i V. Brıtanıjı. Da bi smanjili svoje troškove finansiranja i kako bi ponudili jeftinije kreditne proizvode, tržišni kreditori nastavljaju sa sekjuritizacijom svojih kredita da bi došli do jeftinijeg izvora novca, kao što su osiguravajuće kompanije i penzioni fondovi. 

Savremeni modeli finansiranja biznisa

Jedan od najvećih izazova današnjice predstavlja finansiranje starupova. Iako mnoge vlade podržavaju razvoj ovih savremenih biznis modela često su ta finansiranja spora i nedovoljna. Komercijalne banke, poznato je, nijesu zainteresovane za kreditiranje ovih rizičnih biznisa. Zato postoje posebni fondovi koji se bave finansiranjem tih novih rizičnih biznisa, to su tzv. rizični fondovi (Venture Capital Funds) specijalizovani za tehnološke industrije (pr. Union Square Ventures, Y Combinator, te mnoge internet platforme koje prezentaciju nove ideje i podrške finansiranju). Najveće svjetske investicione kompanije traže disruptivne inovacije i ideje koje se protive zdravom razumu – često tu leže začeci budućih poslovnih uspjeha. Apple Watch je dobar primjer kako ručni sat koje se koristi decenijama postaje svjetski hit kada se u sat ugrade funkcije pametnog telefona.

Popularni seed fond Y Combinator, poznati akcelerator kompanija, izdvaja manje iznose i diversifikuje ih u mnoštvo starupova koji imaju sljedeće karakteristike: dobru ideju, 3-4 zaposlena koji čine dobar tim i početne rezultate koji obećavaju. Union Square Ventures najčešće ponude - ubjeđivanje (pitch) prima preko svoje internet stranice ili kroz društvene mreže. Startup koji ima svoju web stranu i može svoju dobru ideju predstaviti u nekoliko rečenica, potencijalni je predmet finansiranja ovog investicionog fonda, jer 6% koji apliciraju kod njih dobiju poziv (često i plaćenu kartu) za razgovor.  

U poslednje vrijeme sve više dobija na značaj crowdfunding. Crowdfunding je novi fenomen u svijetu finansija koji još nije našao adekvatnu riječ u našem jeziku. Radi se najčešće o velikom broju ljudi koji sa malim sredstvima finansiraju novi projekat koji su po pravilu rizični. Inicijator nove ideje traži finansijere van klasičnog finansijskog sektora a jedan vodeći i veći broj ljudi (crowdfunding – gužva u finansiranju) ulažu pri čemu ih spaja moderator – platforma. Intencija je da se ovaj vid finansiranja ubuduće pospješi i omogući preko mobilnih aplikacija.[21]

Finansijske tehnologije (FINTEK)[22]

Tehnološke kompanije iz korijena su promijenile potrebu finansiranja biznisa. Amazon je redefinisao način prodaje knjiga i uticao na poslovanje knjižara, e-mail je promijenio način komunikacije umjesto pismima danas se izvodi elektronskim putem.

Sve više prodornih startup-ova bavi se finansijskim tehnologijama, tako da je skovan novi naziv Fintek (fintech – Financial Technology). Finansijska tehnologija je vrsta biznisa koja se bazira na korišćenje softvera da bi se pružale finansijske usluge, tako da se ovaj novi termin definiše kao inovacije u finansijskom sektoru. Fintek industrija se rapidno razvija poslednih godina privlačeći milijarde novih investicija.  Vruća pitanja u ovoj oblasti, smatra se, su[23]: analitika skupova podataka[24], mobilnost, plaćanja, menadžment rizika, sigurnost, društveni mediji i saradnja, infrastruktura i operacione tehnologije (hosting, baze podataka, skladištenje, umrežavanje, IT menadžment), finansiranje malim iznosima od velikog broja ljudi, P2P pozajmljivanje[25].

Fintek preko kompjutera vrši razne tehnološke intervencije u personalnim i komercijalnim finansijama. Nove tehnologije, kao što su mašinsko učenje, predviđajuća analitika ponašanja, marketing vođen podacima i dr., preuzimaju dio posla u finansijskom odlučivanju. Učeće aplikacije neće samo otkrivati navike korisnika, već će uključiti korisnike u saznajnoj igri kako bi njihovu automatsku, nesvjesnu potrošnju i štednju učinila boljom[26]. Korisnici Finteka su četiri kategorije: B2B banke, njihovi poslovni klijenti, B2C za mali biznis i potrošači. Trend mobilnog bankarstva, povećane informisanosti i raspoloživosti podataka uz preciznije analize i decentralizaciju pristupa počinju da stvaraju mogućnosti za ove korisnike na međusobnu interakciju na dosada nezamisliv način. [27]

Kakva nas čeka budućnost?

Hoćemo li umjesto u banku obratiti se nekom klubu za pozajmice, peer-to-peer platformi koja povezuje ljude kojima treba novac sa onima koji imaju štednju? Ili poslati novac u inostranstvo preko startup-a koji je specijalizovan za međunarodni transfer novca po vrlo niskom trošku umjesto koristiti komercijalnu banku? Možda ćemo se u skoroj budućnosti, umjesto menadžeru savjetniku za štednju za penziju, obratiti algoritmu koji ga može uspješno zamijeniti uz vrlo mali trošak? Hoće li ove novajlije u biznisu zamijeniti banke, konsultantske kuće i druge finansijske institucije? Da li “Silicon Valley” dolazi, kako upozoravaju pojedini akcionari i menadžeri iz velikih transnacionalnih banaka? Da li će bake poslije globalne finansijske krize postati još ranjivije na novi talas inovacija u bankarstvu?

Pitanja je sve više, a odgovore je teško naći za sve njih. Potrebno je vrijeme da se pokaže da li će finansijske inovacije moći da riješe mnoge specifičnosti finansijskog sektora kao što su: kredibilnost finansijskih učesnika – zajmoprimaca, zamjena banakrskih službenika sa android softverima, održivost plaćanja putem mobilnog telefona (Apple Pay) i kreditiranje od strane sistema plaćanja kao što je počeo Pay Pal itd. Ali sa sigurnošću možemo reći da će banke postati ranjivije na Fintek ali neće nestati, makar za dogledno vrijeme.

Komercijalno bankarstvo je tokom svog postojanja doživjelo puno promjena, prilagođavalo se vremenu, uvodilo novine ali i gubilo neke poslove. Bankarstvo je dijelom ušlo u druge sektore ali je osjetilo i suprotan trend prodora drugih sektora u njeno tradicionalno poslovanje. Diversifikacija bankarskih usluga donijela je ekspanziju banaka u nebankarske finansijske usluge, ali i ulaz nebankarskih kompanija u bankarski sektor. I pore svega, bankarski sektor je uspio da odoli mnogim promjenama i ostvari još veće profite uprkos smanjenju klasičnih bankarskih poslova. Ali novi izazovi dolaze, ostaje pitanje da li će bankarski sektor naći novu formulu uspjeha ili će nestati pred sistema kakav je BitCoin koji ne treba bankarski sistem, niti centralnu banku, a efikasno vrši transakcije. Očigledno sve veći dio finansiranja biznisa odvija se van bankarskog sektora. Karakter novih biznisa traži nove forme finansiranja za koje bankarstvo za sada nema odgovor. Da li će ga naći ili će ostati van njega ostaje da se vidi.

---

[1] Montenegro Business School, Univerzitet Mediteran http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[2] Peter Ros and Milton H. Marquis, Finansijske institucije i tržišta, McGraw-Hill Irwin (Udruženje banaka Srbije), 2012

[3] Izvor: web sajt Centralne banke Crne Gore

[4] Prema američkoj regulativi

[5] Problem zastupnika koji je istovremeno imao funkciju upravljao sa nekoliko nespojivih sektora sa stanovišta kontrole. Pokazalo se da je neophodna adekvatna interna kontrola u poslovanju banaka kada su u pitanju njeni zastupnici koji se bave trgovinama na finansijskim tržištima.

[6] Frederick S. Mishkin, The Economics of Money, Banking and Financial Markets,  9th edition, Addison-Wesley,  2010

[7] H. R. Machiraju, Modern commercial banking, New Age International (P) Ltd. Publishers, second edition, 2008

[8] Najveće firme iz ove oblasti su: Reuters Holding, Bloomberg, Dow Jones Markets i Bridge Information Services

[9] Poput zajedničkih fondova, investicioni zajednički fondovi sa udjelima, brokerstvo akcijama, osiguranje, penzioni fondovi

[10] ili SPV-u (sredstvo posebne namjene)

[11] Harija osigurana hipotekom (MBS) je vrsta hartije osigurana imovinom koja ima gotovinski tok pokriven glavnicom i kamatama seta hipotekarnih kredita. Rastavljene (stripovane) hartije osigurane hipotekom SMBS (Stripped Mortgaged Securities) su vrsta MBS kod kojih je tok plaćanja kamate odvojen od toka plaćanja glavnice kao dvije odvojene hartije od vrijednosti. Vrste hartija osigurane hipotekom su: hartije osigurane stambenim hipotekarnim kreditima RMBS (Residential Mortgage-Backed Securities, hartije osigurane hipotekarnim kreditima za komercijalnu imovinu CMBS (Commercial Mortgage-Backed Securities (CMBS) i kolateralizovne hipotekarne obaveze CMOs (Collateralized mortgage obligations) koje čine sekjuritizaciju hartija osigurane hipotekom.

[12] CDOs ima više vrsta: kolateralizovne obaveze obveznica (CBOs) su osigurane korporativnim obveznicama; već pomenute kolateralizovane kreditne obaveze CLO (Collateralized loan obligations) su osigurane prvenstveno bankarskim kreditima kod prezaduženih zajmoprimaca; kolateralizovane obaveze komercijalnih kredita za nekretnine CRE CDO (Commercial real estate collateralized debt obligations) osigurani su kreditima za komercijalne nekretnine i obveznicama

[13] Shelagh Heffernan, Modern Banking, John Wiley & Sons Ltd., 2005

[14] Tipično kada cijena akcije padne za više od 30% u odnosu na spot cijenu (Claudio Albanese and  Oliver Chen)

[15] http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[16] The Financial Times, November 11, 2015

[17] Uprkos najnovijim naporima ECB da se usmjeri prema većoj harmonizaciji bankarske regulative u EU i sprovođenja Bazel III da banke moraju imati kapital od 7% najrizičnije imovine od 2019. Kako bi se bolje zaštitile banke od kolapsa u periodima nestabilnosti.

[18] The Financial Times, November 14

[19] Najveće P2P platforme se svake godine dupliraju vođene investicijama iz institucija kao što su hedž i penzioni fondovi. 

[20] prema podacima Morgan Stanley    

[21] http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[22] http://dragoljubjankovic.blogspot.com/

[23] Wikipedia

[24] Radi se o velikim skupovima podataka i kompleksnim podacima koji za koje su tradicionalne tehnike obrade podataka neadekvatne. Izazovi koji se javljaju kod ovih podataka su: analize, prikupljanje, pretraživanje, stavljanje na raspolaganje, čuvanje, transfer, vizuelizacija, informaciona privatnost i dr.

[25] Peer je ličnost istog godišta, statusa, sposobnosti …

[26] Investopedia

[27]Izvor (Special Report: International Banking, The Economist): "A Piece of the Action: When the Middle Class joined the Money Class", by Joe Nocera, Simon & Schuster, reprint edition 2013. "Smart Money", by Andrew Palmer, Basic Books, 2015. "The Future of Finance", volumes 2 and 3, Goldman Sachs, March 2015. "Global Payments 2014", Boston Consulting Group. "The Future of Fintech and Banking", Accenture, 2014 and 2015. "Innovation: the Regulatory Opportunity". Speech by Martin Wheatley, October 2014.