Tema: Bankarstvo

INOVACIJE SA HIBRIDNIM FINANSIJSKIM INSTRUMENTIMA – BOLJE RJEŠENJE ZA BANKE U KRIZNIM PERIODIMA /The Economist/

Banke su u normalnim uslovima imale u svojim bilansima veliko učešće pozajmljenih sredstava i vrlo malo učešće sopstvenog kapitala (komercijalne banke najčešće ispod 10%, investicione banke nekoliko procenata). Finansijska poluga, koja označava učešće pozajmljenog kapitala u pasivi, omogućava visoke profite u periodima prosperiteta ali i velike gubitke u lošim godinama. Nakon izbijanja krize, odgovor regulatora bio je povećati učešće kapitala da bi banke održale poslovanje prebacujući rizik na svoj kapital. Danas se javljaju novine koje bi banke učinile sigurnijim korišćenjem tržišne discipline a ne strogu ruku države.

Poslednjih godina povećano je korišćenje novog hibridnoh instrumenta nazvanoh Kokos (CoCos – contingent convertibilities) kao skraćenica za moguće konvertibilne obveznice. Ove obveznice imaju opciju konvertovanja u akcije kada se banka-dužnik bori sa teškoćama čime se smanjuju dugovno opterećenje i trošak plaćanja kamate. Ovi hibridni instrument ima dobru stranu u periodu uspona i omogućavaju ublažavanje problema u periodima recesije. Regulatori nemaju ništa protiv da banka poveća svoju sposobnost da izdrži gubitke korišćenjem ovog hibrida.

U slučaju da regulator upozori da je kapital banke pao ispod donje granice, aktiviraju se ove konvertibilne obveznice. Konverzijom, akcionari se štite od gubitka vrijednosti ali to pogađa vlasnike obveznica koji gube jer dobijaju manje vrijedne akcije nastale od njihovih obveznica. Ovo u suštini predstavlja konvertovanje dugova u akcijski kapital jer  imaoc obveznice postaje akcionar.

Da bi se prevazišao problem gubitaka za vlasnike obveznica dva profesora, Jeremy Bulow sa Stanford Univerziteta i Paul Klemperer sa Oxford Univerziteta[1], predlažu novi instrument koji su nazvali ERNs (Equity Recourse Notes – note sa pravom na kapitalni regres). Dakle, pravo obveznice da se isplate akcijskim kapitalom emitovanjem novih akcija dužnika. Kao i Kokos, ERNs funkcionišu kao dugovni instrument u normalnim vremenima sve do momenta kada se stekne uslov za pokretanje konverzije. Pokretač konverzije je tržišna cijena akcije banke, a ne regulatorovo mjerenje kapitala banke. Kada cijena akcije padne ispod npr. 25% njene inicijalne vrijednosti (u momentu emitovanja obveznica), banka može otplatiti obveznice sa novim akcijama umjesto gotovinom i to samo u visini dospjele obaveze, pod navedenim uslovom pada tržišne cijene akcije. Drugim riječima, kada cijena akcije u odnosu kada banka emituje svoje obveznice padne ispod 25%, tj. u ovom primjeru kada padne za 75% njene vrijednosti na dan kada se isplaćuje kupon ili glavnica, u tom slučaju obaveze se isplaćuju u akcijama po cijeni od 25% vrijednosti akcije. Ovo je i dalje dobro za banku ali i za povjerioca. Ovako se izbjegava nekoliko problema sa Kokos obveznicama. Naime, otklanja se neizvjesnost vezana za ponašanje regulatora. Proces je transparentan jer investitor može da prati tržišnu cijenu akcije banke kada se približava aktiviranju konverzije. Ako se cijena akcije oporavi na bilo koji naredni termin dospijeća obaveze, vraća se gotovinska isplata obaveza od strane banke emitenta. Osim toga, nove akcije ne vrijede više od gotovine koja bi se trebala isplatiti za dospjelu obavezu ERN i ne utiče na pad cijene kao što je to slučaj sa Kokos obveznicama nakon konverzije.

Obično firme u teškoćama će se potruditi da povećaju kapital da ne budu pod pritiskom dugova. Novu gotovinu po osnovu povećanja kapitala usmjeriće na otplatu duga prije nego da kreditiraju. To smanjuje investicioni (kreditni) potencijal prema klijentima što nije dobro za ekonomiju. Međutim, ovaj problem se izbjegava sa ERNs obveznicama. Ako banka u problemima emituje nove ERN obveznice kada joj je cijena akcije pala na 25%, ova snižena cijena postaje nova inicijalna cijena akcije na dan nove emisije obveznica. Sada je tačka konverzije 6,25% (tj. 25% od 25%) u odnosu na onu prethdonu inicijalnu cijenu akcije iz vremena normalnih uslova. Novi investitori će dobijati gotovinske  uplate dok cijena ne padne na 6,25% ali one inicijalne cijene koja je važila za prethodnu emisiju obveznica. Međutim, raniji vlasnici ERNs još uvijek će dobijati akcije prilikom isplate obveznica. Na ovaj način se relaksira pitanje kada dug visi nad glavom. S druge strane investitor može prodati akcije koje je dobio i tako doći do gotovine, i na taj način se vrati u bezrizičnost svog plasmana. ERNs se lako tržišno vrednuje.

Nedostatak vezano za ERNs, ipak, ima i odnosi se generalno na sve hibride. Ako banke trebaju više kapitala jednostavnije je da primijene klasičan način povećanja kapitala direktnom emisijom akcija. Bankari mogu biti nezadovoljni sa rješenjem koje nudi ERNs jer moraju da više plate za svoje zaduživanje i da im ovaj način bude skuplji u periodima pada.

U svakom slučaju ovaj novi hibrid, koji se predlaže i koji tek treba da prođe test sigurnosti upotrebe u praksi, je interesantan jer ima prednost u tome da firme, a ne regulator, odlučuju o najboljem miksu finansiranja. Slično prof. Robert Shiller sa Yale Univerziteta traži da država koristi obveznice sa kamatom vezanom za rast BDP, tako da bi država bila manje opterećena u periodima recesije. Drugi predlažu da hipotekarni dugovi budu automatski otpisani kada vrijednost nekretnina padne, tako da rizik cijena kuća ne bude samo na prezadužene vlasnike kuća. Rigidni ugovori o kreditima su dobri u dobrim vremenima, ali u kriznim je neophodna fleksibilnost, kako zaključuje autor teksta.

---

[1] Jeremy Bulow and Paul Klemperer, Equity Recourse Notes: Creating Counter-cyclical Bank Capita, May 2015 file:///C:/Documents%20and%20Settings/HP/My%20Documents/Downloads/ERNs.pdf