Tema: Procjena nekretnina

PRIMJENA REALNE OPCIJE U PROCJENI NEKRETNINE

Nedavno je u organizaciji Instituta ovlašćenih procjenjivača Crne Gore (IOPCG, www.iopcg.me) i Privredne komore Crne Gore, održan edukativni međunarodni seminar na temu "Metoda realnih opcija u procjeni nekretnina koje generišu prihod". Gostujući predavač bio je prof. Maurizio D'Amato, FRICS, REV. iz Barija (Italija). Metoda Realne opcije nekretnine koja generiše prihod ima prednosti u odnosu na druge metode jer ne uvodi vjerovatnoću u proračun i može da obuhvati više različitih mogućih budućih ishoda vezanih za procjenu nekretnine. Tipičan primjer primjenjivosti je situacija kada su dvije strane saglasne o današnjoj vrijednosti nekretnine i mogućim promjenama u vrijednosti nekretnine u nekoj drugoj budućoj godini. Npr. nekretnina (hotel, plac za izgradnju i dr.) koja je predmet kupoprodaje ima određenu vrijednost danas koja nije sporna za prodavca i kupca, i, takođe, više mogućnosti u budućnosti, kao npr. da se uloži i dobije nova vrijednost, ili da opadne vrijednost ako se ne ulaže u adaptaciju itd. Osim mogućih ishodišta u nekim budućim vremenskim periodima, broj samih ishodišta je praktično neograničen (npr. ostaje isti status nekretnine, ulaže se u nekrenine, nekretnina mijenja buduću vrijednost zbog konkurentne izgradnje drugog objekta, aktiviranje hipoteke iz ranijeg perioda itd.). Metoda u ovakvim situcijama daje današnju vrijednost koja može biti predmet transakcije. Ponekada u praksi, ova metoda može biti pravo rješenje da se izbjegne sudski spor i time ostvari velika ušteda u novcu i vremenu između stranaka u predmetu.

http://www.cdm.me/ekonomija/jankovic-nize-kamatne-stope-za-oporavak-privrede 

Objavljeno: Nedelja, 28 Jun, 2015 - 18:52   Izvor: CdM, Atlas TV

JANKOVIĆ: NIŽE KAMATNE STOPE ZA OPORAVAK PRIVREDE

Komentari (0)

A A A

Kamatne stope kod nas moraju biti niže kako bi se privreda prije oporavila. Rješenje nije da se kametne stope ograniče i to može biti samo privremena mjera. Centralna banka mora uspostaviti red i za to postoje razne mjere koje se sprovode svuda u svijetu, kazao je dekan Montenegro biznis škole MBS Dragoljub Janković.

Janković: Niže kamatne stope za oporavak privrede

Centralna banka ne treba da ograniči kametne stope, već nizom drugih tržišnih mjera i uvodjenjem reda da utiče na visinu kamata, kaže u razgovoru za Atlas TV dekan MBS-a Dragoljub Janković.

“Ovaj problem je uočen i od CB i do sada su bile preduzete dvije mjere. Prvo apeli, a zatim se pričalo i o ograničenju kamatne stope, što je na neki način i urađeno. Obije mjere nijesu standardne mjere za tržišni način privređivanje. Trebalo bi razmisliti da se osmisle mjere koje su primjerene tržišnom načinu poslovanja finansijskog sektora i privrednog”, istakao je on

U uslovima krize uobičajno je da kamatne stope budu niže kako bi privreda mogla lakše sa se oporavi i da podnese opterećenja. Kod nas to nije slučaj, jer su kamate kako je pokazalo istrazivanje MBS-a visoke. Janković kaže da su kamate visoke jer postoje visoki rizici, ali u periodima oporavka rizici su svuda prisutni.

“Ali je prisutsvo drugačije, djeluje se sa osmišljenom politikom kamatnih stopa. Treba imati u vidu da u finansijskom sistemu zemlje, bankarski sistem je samo jedan segmet jer imamo i privredni sektor. To jedino može da reguliše regulator”, kaže Janković. 

On potencira da CBCG može da sprovede niz mjera, koje se sprovode svuda u svijetu, navodeći da se tržište ne smije prepustiti samom sebi.

“Slobodno djelovanje ponude i tažnje u principu usporava oporavak. To je bilo i prije krize pa je kriza izbila. Znači da u poremećenim uslovima je neophodno da regulaor djeluje nekim mjerama jer ako nije tako onda će oporavak biti duži i sporiji”, kaže on. 

A takav oporavak, Janković kaže, najviše utiče na privredu, pa je shodno tome, veliki broj preduzeća ugašen.

“Masa novca koja je trebala da bude zadržana u privredi je preko visokih kamatnih stopa prešla u bankarski sektor. I sada banke imaju kapitala ali uočavaju da je rizično da plasiraju taj kapital i tako se stvara začarani krug”, poručuje on. 

Sve ovo je, zaključuje Janković, dovelo do toga da ima dosta novca u bankama a premalo u privredi, čime se regulator mora pod hitno pozabaviti.

0Share

Tweet

0Share

koment

Ključne riječi:

• kamatne stope,
 
• Dragoljub Janković

TEMA: Novi trendovi – Ekonomija dijeljenja

EKONOMIJA DIJELJENJA (SHARING ECONOMY)

Klasični poslovni model danas se sve više transformiše u poslovni model razmjene roba, usluga, ali i znanja, tehnologije pa i novca. Sve je počelo pojavom nekoliko poslovnih platformi, poput Couchsurfing (razmjena gostoprimstva), da bi se pomoglo ljudima da jeftinije borave u drugim mjestima tako što ne bi koristili hotele i druge vidove komercijalnog smještaja, već besplatan boravak u kućama i stanovima članova ove poslovne platforme. Na ovaj način mobilnost ljudi je znatno povećana u zemljama gdje ova platforma, i slične njoj, posluju.

  

  

Uz nove tehnologije došlo se do ideje da po analogiji kako se knjiga pozajmljuje, tako mogu i kola, pa i novac, upoznavati ljudi, dati  na čuvanje pse, doći do iskustva predmeta koji želite da kupite od onih koji ga već posjeduju, naučiti neku vještinu od onih koji to već rade itd. Ekonomija dijeljenja je dobila svoje mjesto u savremenom svijetu poslovanja. I to na ona tržišta koja su napredna, imaju vizionarski pristup, spremna na promjene (uključujući i promjenu zakona) i mijenjanje ustaljenih formi biznisa i ponašanja, na koja se masovno koriste smart telefoni i gdje je velika pristupačnost interneta.

Ubrzo su se javile i druge mobilne platforme kao što su: BlaBlaCar, Uber (taksi), Airbnb (smještaj), Traity, Drivy  (peer to peer rentacar za unajmljiavanje vozila, ne od agencije, nego od članova i za manje novca). BlaBlaCar je pokrenut ne radi profita već da se smanji broj automobila na autoputevima. Danas ima 20 miliona članova, prisutni su u 19 zemalja na 3 kontinenta. Članom se postaje tako što vozač otvori profil, objavi gdje putuje, koliko ljudi prima, koliko to košta (članovi sami određuju cijenu). Pokazalo se da je ovakav način povoljan kada je benzin skup. Uz uslov da ljudi koriste pametne telefone, ovakav vid konekcije članova platforme značajno je povećao njihovu mobilnost. Ova mobilna platforma dijeli prevoz na duže rute za razliku od američkog Ubera, koji u velikim gradovima posluje na tržištu taksi usluga. Taksi usluge gotovo svuda je monopolska djelatonost, bez konkurencije. Međutim, Uber uvodi novi pristup kod kojeg nema direktnog plaćanja, jer se sve transakcije odvijaju preko aplikacije na način da dio odlazi kompaniji, a dio vozaču. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se na ovaj način u stvari tržište širi i da to ne znači kraj za klasičan vid taksi usluga. Uber postaje sve više komercijalan, već je privukao oko 2,8 milijarde dolara rizičnog kapitala.  Ovaj poslovni model taksija sve više biva kopiran od strane drugih kompanija. Pitanje je vremena kada će se ove ideje proširiti i na manja tržišta, možda i na Crnu Goru.

Uticaj mobilnih platformi kroz koncept ekonomije dijeljenja utiče pozitivno na ekološki aspekt, šire se tržište, povećava mobilnost ljudi, javljaju nove usluge, poslovni se obavljaju efikasnije.

Najnoviji trend je kreiranje on-line platformi na koje će mali proizvođači moći direktno da prodaju kupcima svoje proizvode. A proizvodi mogu biti vrlo različiti od korišćenih stvari do raznih ekoloških, zanatskih i drugih proizvoda i usluga.

Iako u prvi plan nemaju zaradu, ekonomija dijeljenja mora mora voditi i o tome računa da bi bila održiva. Platforme zarađuju novac od digitalnih oglašavanja i kroz naplatu detaljnih informacija na zahtjev korisnika. Kod usluga prevoza tu je i naplata usluge koja je niža od klasičnih taksi usluga. Neke ekonomije dijeljenja su postale toliko profitabilne da su se našle pred dilemom da pređu u komercijalne kompanije.

Da li ovi novi trendovi mogu optimizirati ljudske potrebe i vlasništva, zbližavati ljude, stvarati bolji svijet? Da li neka kompanija mora biti biznis orjentisana, ili je ekonomija dijeljenja samo dodatno zarađivanje. Da li je budućnost ekonomije u dijeljenju, a ne u posjedovanju? Za sada je teško odgovoriti na ove i druge dileme koje se javljaju vezano za ekonomiju dijeljenja i, po svemu sudeći, potrebno je vrijeme za to.

Ali nove i nove mogućnosti sve se više otvaraju, poput onih da gradovi međusobno razmjenjuju komunalnu opremu, da se zarađuje kroz dijeljenje: bolnice, logistika, dolazak zaposlenih na posao, čak da se tradicionalni prevoznici poput željeznice uključe u ekonomiju dijeljenja, i mnogo još toga drugog.

TEMA: Upravljanje javnim dugom

DA LI CRNOJ GORI TREBA NOVA STRATEGIJA UPRAVLJANJA JAVNIM DUGOM?

Javni dug u odnosu na bruto društveni proizovd (BDP)[1] Crne Gore pokazuje konstantan rast od 2008. god., izuzev 2009. god. Njegovo relativno učešće u BDP sa 26,8% u 2008. god. porastao je na 59,6% u 2014. god., ne uzimajući potencijalni rast zaduženja u slučaju aktiviranja garancija izdatih od strane Vlade. Maksimum ovog pokazatelja kao kriterijum ulaska u EU iznosi 60% BDP. Vrlo visok nivo zaduženosti iz 2002. god. uspješno je smanjen u narednih 6 godina konstantnim padom kada je dostigao vrlo povoljan odnos prema našem nivou razvijenosti, strukturi i obimu privrednih aktivnosti. Smatra se da je budžetska opterećenost za Crnu Goru najbolja oko 40%. Javni dug prema BDP-u je u 2009. god., u odnosu na prethodnu godinu, porastao za nevjerovatnih 2,2 puta (lančani index 223%), da bi poslije 2009. rastao umjerenije između 11 i 12%.

5-godišnja trend analiza polinomalnom funkcijom uz reltivno visoki kvadrat korelacije od 0,78 pokazuje najvjerovaniji porast zaduženosti u narednim godinama.

Postavlja se pitanje da li je javno zaduživanje imalo za svrhu i dale efekte na rast BDP. Analiza pokazuje da kretanje zaduženosti kao relativno učešće u BDP i stope rasta BDP pokazuje čak negativnu korelaciju (-0,56), što znači da se zaduživanje praktično negativno odrazilo na samo kretanje  visine BDP ukoliko bismo ovaj problem sagledali kao jednofaktorsi uticaj. Međutim, ovaj zaključak se treba posmatrati sa rezervom, jer i drugi faktori utiču na kretanje BDP, ali ga svakako ne treba zanemariti. Povećanje javnog duga nije imalo ishodište u dinamiziranje privrednih kretanja i, ako znamo vrlo loš odnos između vrijednosti izvoza i uvoza na nivou zemlje, može se zaključiti da je povećanje javnog duga imalo za efekat povećanje potrošnje koja se obezbjeđivala iz uvoza, te snažnu socijalnu dimenziju. To je znatno usporilo proces restrukturiranja velikih javnih preduzeća sa značajnim državnim vlasništvom. Socijalna dimenzija odnosila se i na mnoge firme koje godinama pa i decenijama nijesu radile da bi se na kraju povezao radni staž zaposlenih i vršilo penzionisanje. Ne mala sredstva otišla su na pokrivanje gubitaka državnih kompanija i rješavanje raznih finansijskih dubioza (javna potrošnja, stara devizna štednja itd.).

Glavni amortizer u postkriznom periodu od izbijanja globalne finansijske krize nije bilo restrukturiranje privrede, već eksterno zaduživanje države i njena snažna socijalna funkcija. Ekonomska prinuda se na taj način otupila, privredni odnosi ostalih konzervirani ili usporeni u njihovoj evolutivnoj promjeni.

Nova strategija javnih finansija i upravljanje javnim dugom

Crnoj Gori je potrebna nova strategija upravljanje javnim dugom jer je to ključno za održivost javnih finansija. Najveći kreatori finansijskih rizika su preduzeća u značajnom vlasništvu države ali i lokalnih uprava. Upravni i nadzorni odbori ovih preduzeća, kao i drugih pravnih lica sa državnim vlasništvom gotovo isključivo se biraju po stranačkom ključu, a ne po stručnosti.

Potreban je novi pristup i novi propisi koji bi uveli fiskalnu odgovornost za sve rukovodioce državnih društava sa državnim kapitalom koja se odnosi na zakonito, namjensko i svrsishodno korišćenje sredstava. Potreban je javni konkurs za rukovodeće pozicije, upravne i nadzorne odbore.

Država se mora više pozabaviti prihodima, rashodima, obavezama svih pravnih lica koja koriste državnu imovinu počevši od puteva, voda, ostale infrastrukture, te raznih fondova, energetike, životne sredine itd.

Neophodna je dobro osmišljena dugoročna strategija budžetskih kreditnih obaveza, upravljanje deficitom i drugim parametrima javnih finansija.

---

[1] Prema inostranstvu i domaćim rezidentima

Tema: Moderni biznis

SAVREMENI POSLOVNI MODELI 
/”Svijet kompjutera”, The Guardian, Wikipedia, internet izovori/

Razvoj tehnologija i globalizacija uticali su na pojavu novih poslovnih modela koji su doprinjeli stvaranju brzorastućih inovativnih kompanija kakva je, na primjer, Xiaomi (šajomi). Xiaomi je poznati brend sa sjedištem u Pekingu, treći na svijetu po broju proizvedenih mobilnih telefona (60 miliona u 2014., zapošljava 8.000 radnika), te drugih elektronskih uređaja (gadžeta) koji je razvio specifični poslovni model identifikujući tržišne segmente i najsavremenije inovacije na tržištu.

Tržišni segment

Naime, firma je fokusirana na rastući tržišni segment kupaca koji čine novu srednju klasu u Kini, ali i na drugim nacionalnim tržištima Azije, zatim Indije, pripapadnike visokoobrazovane manjine u zemljama u razvoju, te drugih. Ovi kupci žele savremene mobilne telefone, česte promjene za novim i boljim telefonima kako im standard raste. Oni ne mogu da priušte top brendove poput Apple, Samsung, LG i dr. ali imaju dovoljnu kupovnu snagu da kupe uređaje koji su iznad prosječnih modela, prateći u stopu najnovije modele.

Poslovni model

Xiaomi napada tržište s jednom vrlo specifičnom strategijom, koja se u teoriji naziva remećenje inovacije (discruptive innovation)[1]. Na ovaj način nova tehnologija je lako razumljiva jer se pojedine komponente sa „tržišnih polica“ sklapaju u arhitekturu proizvoda na način koji je jednostavniji od potpuno novog proizovoda, koji pripada tržišnom mainstreamu. U tom smislu, u odnosu na glavno tržište sa najzahtjevnijim i najsofisticiranijim kupcima i najvećim cijenama, ovi proizvodi su nevažni, zadovoljavajući platežno niži segment tržišta, radeći stare stvari na nešto bolji način. To je bitno drugačije od hvatanja novog tržišta sa novim tehnologijama. Kroz remećenje inovacija kupci sa dna tržišta pristupaju proizvodima ili uslugama koji su istorijski dosputni samo kupcima sa velikom platežnom moći ili velikim vještinama korišćenja proizvoda.

IBM je rješavao dilemu inovacije na način što je lansirao novu poslovnu liniju za pravljenje PC-a, dok je zadržao proizvodnju velikih računara (mainfream computers). Strategija remećenja inovacija nalazi svoje kupce na dnu tržišta kao proizvodi koji su još nedokazani, te koji ne mogu da diktiraju visoke cijene. Često se ne vidi opasnost od pozicija ovih inferiornih konkurenata. Ali ako se oni kontinuirano poboljšavaju do momenta kada počnu da preuzimaju kupce svojih konkurenata, mogu završiti sa preoblikovanjem čitavih industrija kao što su npr.: pozivi na daljinu (Skupe), muzičke prodavnice (Itunes), istraživačke biblioteke (Google), lokalne trgovine (Ebay), taksi usluge (Uber) i novine (Twitter).

Šta moraju tržišni lideri pametnih telefona da rade?

Liderski brendovi pametnih telefona (Apple, Samsung, Huawei, LG i dr.), da bi privukli platežne kupce, moraju da su okrenuti globalnom tržištu, nudeći stalno nove uređaje sa vodećom tehnologijom, svakih 8-9 mjeseci što je danas kraće za 3 mjeseca u odnosu na prije 5 godina. Za ovakvu dinamiku izbacivanja vrhunskih proizvoda potrebna su velika sredstva za istraživanje, marketing ali i držanje zaliha (i po desetine miliona komada) da bi se izbjegle nestašice na tržištu. Posebno je bitno da su proizvodi uvijek u ponudi, da se kupci ne bi okrenuli konkurenciji, koja je vrlo oštra. Zato i cijene ovih top modela moraju biti visoke.  

Šta radi Xiaomi?

Kao prvo ova kompanija ne posjeduje sopstvenu tehnologiju, nemaju svoje patente i svoju zaštićenu intelektualnu svojinu kao srž svog razvoja – sve se bazira na sklapanje proizvoda od djelova koje se kupuju od originalnih proizvođača. Pametni telefoni ovog proizvođača imaju skoro duplo dužu prisutnost na tržištu od vodećih brendova. To postižu jer su razvili svoj operativni sistem uz odličan hardver koji prodaju, koristeći društvene mreže i klubove svojih fanova, poznate su im potrebe korisnika svojih mobilnih telefona. Stalno usavršavajući i osvježavajući svoj softever kroz nove pakete prodaje, kompanija istu generaciju proizvoda čini stalno atraktivnom na tržištu, jer je isti model softverski atraktivan u dužem vremenskom periodu[2]. Uz to, cjenovno su pozicionirani sa malom maržom iznad troškova proizvodnje. Pošto imaju kvalitetan proizvod, vremenski se pojavljuju sa zakašnjenjem za pojavom vodećih tehnologija od nekoliko mjeseci. To je dovoljno za njihovu ciljnu grupu kupaca (tinejdžeri u Kini, Indiji, Jugoistočnoj Aziji, Južnoj Americi). Pri tome, sklapaju svoje modele od istih komponenti koje imaju vodeći brendovi (Sharp i LG ekrani, Sony kamere, dual, quadro core mikroprocesori itd.), koje kupuju direktno od proizvođača, pa su im i nabavne cijene povoljne. Uz to, cijene komponenti tokom godinu dana opadnu i do 90%. Strategija ove firme se zaokružuje sa mnogobrojnim gadžetima koje dopunjuju osnovni asortiman mobilnih telefona. Upravo na ovom konceptu dodatne opreme (slušalice, baterije, smart uređaji, smart televizori itd.) prikuplja se dovoljno gotovine za finansiranje pametnih telefona. Kvalitetna dodatna oprema finansijski podupire prodaju pametnih telefona.

Ultra brza prodaja

Brend koristi uglavnom metodu direktne prodaje, koji je vrlo važan momenat za dosadašnji uspjeh ove kompanije koristeći e-trgovinu za prodaju (Alibaba i mnoge druge), ima svoju e-prodavnicu ali nema svoje prodavnice u fizičkom smislu. Drugi vid direktne prodaje su virtuelna skladišta preko kojih se prodaju u paketima koji čine količine od npr. 100.000 komada[3] nedeljno. Očigledno, kompanija nema potrebu za velikim zalihama svojih pametnih telefona. Nakon jedne prodaje, plasira se naredni paket određene količine proizvoda, stvarajući utisak kod kupaca da proizvodi brzo “planu” i da ih nema dovoljno, što povećava zainteresovanost kupaca čekajući nove kupovne šanse. Koliki su efekti ovakve prodaje najbolje se može sagledati kroz činjenicu da profit po jednom komadu se kreće najmanje 100$.

---

[1] Teoriju remećenja inovacije (The theory of disruptive innovation) izmislio je Clayton Christensen (Harvard Business School) u svojoj knjizi “The Innovator’s Dilemma”)

[2] Dugoročno, Xiaomi ima plan da poveća prihode od softvera, slično Kindle poslovnom modelu koji uz čitač prodaje elektronske knjige i drugo.

[3] Počeli su sa paketima od 20.000 komada da bi danas prodavali u količinama od 300.000-400.000.

POSJETA ROCHESTER UNIVERSITY (RIT) U DUBROVNIKU

Predstavnici Univerziteta Mediteran su posjetili Rochester Institute of Technology Croatia (RIT) u Dubrovniku i razgovarali o saradnji. Ovim su nastavljeni kontakti uspostavljeni prije nekoliko godina sa matičnim Univerzitetom iz Rochester-a (USA). U fokusu interesovanja obje strane su međunarodni studiji i projekti.

TEMA: KAMATE KAMATNE STOPE U CRNOJ GORI (3) 

FINANSIJSKI SISTEM KROZ PRIZMU KAMATNIH STOPA U CRNOJ GORI

U prethodnoj seriji članaka kratko je razmatrana politika kamatnih stopa u uslovima krize i post kriznog perioda. Razvijene zemlje su uskladile svoje kamatne politike slijedeći teorijske pretpostavke u uslovima krize i perioda oporavka. Iskustvo pokazuje da se nijedna zemlja nije uspješno oporavila ukoliko nije adekvatno prilagodila svoju kamatnu politiku na niske kamatne stope u periodu oporavka. Moguće je, uprkos niskoj kamatnoj politici, da pojedine zemlje imaju tažak i spor oporavak. Ali je sasvim izvjesno da se nijedna zemlja nije oporavila od krize sa politikom visokih kamatnih stopa.

Kamatne stope u Crnoj Gori karakteriše generalno visoki nivo, kako pokazuje grafikon. Na grafikonu su prikazane prosječne aktivne efektivne i pasivne kamatne stope bankarskog sektora, tržišne kamatne stope kratkoročnih državnih hartija od vrijednosti i stope inflacije. Bankarske aktivne kamatne stope u proteklim godinama bile su za pojedine kredite i znatno iznad datog prosjeka. Uočava se, u periodu buma (2006-2007.), pad prosječnih kamata na ispod 10% kada su uslovi privređivanja bili jako povoljni (tržište je bilo preplavljeno ponudom kapitala). Interesantno je da je 2010. god. došlo do povećanja prosječne kamatne stope na skoro 12%.  Pasivne kamatne stope su bile na nivou ispod 4% (osim 2008. god.). Nakon perioda buma pasivne kamatne stope bankarskog sektora počele su da opadaju jer su izgubile konkurenciju u tržištu kapitala koje više nije donosilo velike prinose. Zbog sloma tržišta akcija, slobodna sredstva su se počela usmjeravati u obliku depozita prema bankama, kao jedinom mjestu plasmana na domaćem tržištu. Raspon između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa naglo je porastao od 2010. god. dobijajući divergentan trend kretanja. Stvoren je ogroman “spread” između ove dvije kamatne stope koji je dostigao nevjerovatnih 10%, tj. aktivne kamatne stope su veće za čak 704%. Objašnjenje bankarskog regulatora i samih banaka da je razlog visokih kamatnih stopa u riziku koji je navodno prisutan kod odobravanja kredita, kako privredi tako i stanovništvu.

Interesantno je kretanje kamatnih stopa na državne hartije od vrijednosti. Prosječnin prinosi,  prikazani na grafikonu, pokazuje da je tržište mnogo jače uticalo na kretanje ovih stopa. U periodu buma prinosi su bili na vrlo visokom nivou, da bi se u periodu krize naglo spustili na ispod 1%. Međutim, tržište državnih hartija od vrijednosti je po obimu vrlo malo zašto se Država morala okrenuti inostranom tržištu sa svojim izdanjima euroobveznica kako bi došla do potrebnih sredstava za održavanje likvidnosti budžeta. Za to je platila visoku cijenu kroz vrlo velike prinose investitorima (preko 7%, kasnije 5%). Domaće tržište nije bilo zainteresovano zbog nepovjerenja i povoljnih pasivnih kamatnih stopa u bankarskom sektoru. Bankarski sektor je uspješno “konkurisao” godinama državnim bezrizičnim prinosima u uslovima do kraja neizgrađnog finansijskog tržišta u Crnoj Gori.

Kretanje kamatnih stopa na crnogorskom finansijskom tržištu ima karakteristike koje su tipične za mala finansijska tržišta koja nijesu dovoljno razvijena, pa su otud ranjiva, volatilna i finansijski “nelogična” što stvara probleme u kompatibilnosti sa privrednim sektorom.

Limiti crnogorskog finansijskog tržišta su:

• Malo primarno i sekundarno finansijsko tržište
• Nedovoljno integrisanost sa inostranim finansijskim tržištima
• Ograničen kapacitet razvoja sopstvenim snagama

Problemi crnogorskog finansijskog sistema, posebno u dijelu bankarskog sistema, su u tome što:

• je okrenut isključivo samom sebi pri čemu dominiraju kratkoročni ciljevi u bankarskom sektoru.
• se bankarski sistem ponaša monopolski u domenu kamatnih stopa, osnovi djelovanja ovog sektora. U stvari, vrlo je mala konkurentnost u tom sektoru, uglavnom u nekim minornim aspektima usluga.
• nije dovoljno i adekvatno regulisan od strane regulatora – Centralne banke
• državne finansije nijesu dovoljno integrisane u tržišnost finansijskog sistema.
• alokativna funkcija nije efikasna tako da slobodna sredstva van njegovih tokova uglavnom su usmjerena u nekretnine (primorje).
• Je vrlo mali izbor hartija od vrijednosti na finansijskom tržištu. To onemogućava efikasnije prikupljanje slobodnih sredstava.

Posledice su:

• Veliko učešće loših kredita u bankarskom portfoliu odobrenih kredita (pema procjeni oko 20%), koji je prema zvaničnim podacima oko 15-16%, nakon restrukturiranja – produženja roka vraćanja, refinansiranja kredita i dr.
• Slab protok kreditnih linija prema privredi.
• Visoke kamate neekonomski pokrivaju veliku stavku loših kredita
• Politika kamatnih stopa nije konzistentna sa ostalim mjerama ekonomske politike vezano za oporavak privrede (npr. kretanje kamatnih stopa i BDP ima negativnu korelaciju od -0,05,  što potvrđuje navedenu tezu. Čak je dijelom ova politika suprotnog pravca jer više pogoduje pogoršanju situacije, nego doprinosu poboljašanju stanja privrede).

Crnogorski finansijski sistem je neophodno ubrzano razvijati, minimalno kroz sljedeći set aktivnosti:

• Uspostaviti ročnu strukturu kamatnih stopa i uspostaviti repernu kamatnu stopu od državne bezrizične hartije od vrijednosti prema bankarskom sektoru.
• Poboljšati regulaciju bankarskog sektora, posebno politiku kamatih stopa staviti u funkciju oporavka privrede od recesije.
• Razviti lepezu novih hartija od vrijednosti (diskontnih i premijskih dugovnih instrumenata) kako bi se ojačalo finansisko tržište i povećala njegova funkcija prikupljanja slobodnih sredstava, te funkcija alokacije.
• Povećati uz raznovrsnost i obim državnih bezrizičnih hartija od vrijednosti, kao i kompanijskih dugovnih instrumenata.

TEMA: KAMATE

KAMATNE STOPE (2) - KAMATNE STOPE DANAS U SVIJETU  /The Economist/