TEMA: Novi trendovi – Ekonomija dijeljenja

EKONOMIJA DIJELJENJA (SHARING ECONOMY)

Klasični poslovni model danas se sve više transformiše u poslovni model razmjene roba, usluga, ali i znanja, tehnologije pa i novca. Sve je počelo pojavom nekoliko poslovnih platformi, poput Couchsurfing (razmjena gostoprimstva), da bi se pomoglo ljudima da jeftinije borave u drugim mjestima tako što ne bi koristili hotele i druge vidove komercijalnog smještaja, već besplatan boravak u kućama i stanovima članova ove poslovne platforme. Na ovaj način mobilnost ljudi je znatno povećana u zemljama gdje ova platforma, i slične njoj, posluju.

  

  

Uz nove tehnologije došlo se do ideje da po analogiji kako se knjiga pozajmljuje, tako mogu i kola, pa i novac, upoznavati ljudi, dati  na čuvanje pse, doći do iskustva predmeta koji želite da kupite od onih koji ga već posjeduju, naučiti neku vještinu od onih koji to već rade itd. Ekonomija dijeljenja je dobila svoje mjesto u savremenom svijetu poslovanja. I to na ona tržišta koja su napredna, imaju vizionarski pristup, spremna na promjene (uključujući i promjenu zakona) i mijenjanje ustaljenih formi biznisa i ponašanja, na koja se masovno koriste smart telefoni i gdje je velika pristupačnost interneta.

Ubrzo su se javile i druge mobilne platforme kao što su: BlaBlaCar, Uber (taksi), Airbnb (smještaj), Traity, Drivy  (peer to peer rentacar za unajmljiavanje vozila, ne od agencije, nego od članova i za manje novca). BlaBlaCar je pokrenut ne radi profita već da se smanji broj automobila na autoputevima. Danas ima 20 miliona članova, prisutni su u 19 zemalja na 3 kontinenta. Članom se postaje tako što vozač otvori profil, objavi gdje putuje, koliko ljudi prima, koliko to košta (članovi sami određuju cijenu). Pokazalo se da je ovakav način povoljan kada je benzin skup. Uz uslov da ljudi koriste pametne telefone, ovakav vid konekcije članova platforme značajno je povećao njihovu mobilnost. Ova mobilna platforma dijeli prevoz na duže rute za razliku od američkog Ubera, koji u velikim gradovima posluje na tržištu taksi usluga. Taksi usluge gotovo svuda je monopolska djelatonost, bez konkurencije. Međutim, Uber uvodi novi pristup kod kojeg nema direktnog plaćanja, jer se sve transakcije odvijaju preko aplikacije na način da dio odlazi kompaniji, a dio vozaču. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se na ovaj način u stvari tržište širi i da to ne znači kraj za klasičan vid taksi usluga. Uber postaje sve više komercijalan, već je privukao oko 2,8 milijarde dolara rizičnog kapitala.  Ovaj poslovni model taksija sve više biva kopiran od strane drugih kompanija. Pitanje je vremena kada će se ove ideje proširiti i na manja tržišta, možda i na Crnu Goru.

Uticaj mobilnih platformi kroz koncept ekonomije dijeljenja utiče pozitivno na ekološki aspekt, šire se tržište, povećava mobilnost ljudi, javljaju nove usluge, poslovni se obavljaju efikasnije.

Najnoviji trend je kreiranje on-line platformi na koje će mali proizvođači moći direktno da prodaju kupcima svoje proizvode. A proizvodi mogu biti vrlo različiti od korišćenih stvari do raznih ekoloških, zanatskih i drugih proizvoda i usluga.

Iako u prvi plan nemaju zaradu, ekonomija dijeljenja mora mora voditi i o tome računa da bi bila održiva. Platforme zarađuju novac od digitalnih oglašavanja i kroz naplatu detaljnih informacija na zahtjev korisnika. Kod usluga prevoza tu je i naplata usluge koja je niža od klasičnih taksi usluga. Neke ekonomije dijeljenja su postale toliko profitabilne da su se našle pred dilemom da pređu u komercijalne kompanije.

Da li ovi novi trendovi mogu optimizirati ljudske potrebe i vlasništva, zbližavati ljude, stvarati bolji svijet? Da li neka kompanija mora biti biznis orjentisana, ili je ekonomija dijeljenja samo dodatno zarađivanje. Da li je budućnost ekonomije u dijeljenju, a ne u posjedovanju? Za sada je teško odgovoriti na ove i druge dileme koje se javljaju vezano za ekonomiju dijeljenja i, po svemu sudeći, potrebno je vrijeme za to.

Ali nove i nove mogućnosti sve se više otvaraju, poput onih da gradovi međusobno razmjenjuju komunalnu opremu, da se zarađuje kroz dijeljenje: bolnice, logistika, dolazak zaposlenih na posao, čak da se tradicionalni prevoznici poput željeznice uključe u ekonomiju dijeljenja, i mnogo još toga drugog.