Razvoj tehnologija i globalizacija uticali
su na pojavu novih poslovnih modela koji su doprinjeli stvaranju brzorastućih
inovativnih kompanija kakva je, na primjer, Xiaomi (šajomi). Xiaomi je poznati
brend sa sjedištem u Pekingu, treći na svijetu po broju proizvedenih mobilnih
telefona (60 miliona u 2014., zapošljava 8.000 radnika), te drugih elektronskih
uređaja (gadžeta) koji je razvio specifični poslovni model identifikujući tržišne
segmente i najsavremenije inovacije na tržištu.
Tržišni segment
Naime, firma je fokusirana na
rastući tržišni segment kupaca koji čine novu srednju klasu u Kini, ali i na
drugim nacionalnim tržištima Azije, zatim Indije, pripapadnike visokoobrazovane
manjine u zemljama u razvoju, te drugih. Ovi kupci žele savremene mobilne
telefone, česte promjene za novim i boljim telefonima kako im standard raste.
Oni ne mogu da priušte top brendove poput Apple, Samsung, LG i dr. ali imaju
dovoljnu kupovnu snagu da kupe uređaje koji su iznad prosječnih modela, prateći
u stopu najnovije modele.
IBM je
rješavao dilemu inovacije na način što je lansirao novu poslovnu liniju za
pravljenje PC-a, dok je zadržao proizvodnju velikih računara (mainfream
computers). Strategija remećenja inovacija nalazi svoje kupce na dnu tržišta
kao proizvodi koji su još nedokazani, te koji ne mogu da diktiraju visoke
cijene. Često se ne vidi opasnost od pozicija ovih inferiornih konkurenata. Ali
ako se oni kontinuirano poboljšavaju do momenta kada počnu da preuzimaju kupce svojih
konkurenata, mogu završiti sa preoblikovanjem čitavih industrija kao što su
npr.: pozivi na daljinu (Skupe), muzičke prodavnice (Itunes), istraživačke
biblioteke (Google), lokalne trgovine (Ebay), taksi usluge (Uber) i novine
(Twitter).
Šta moraju tržišni lideri
pametnih telefona da rade?
Liderski
brendovi pametnih telefona (Apple, Samsung, Huawei, LG i dr.), da bi privukli
platežne kupce, moraju da su okrenuti globalnom tržištu, nudeći stalno nove
uređaje sa vodećom tehnologijom, svakih 8-9 mjeseci što je danas kraće za 3
mjeseca u odnosu na prije 5 godina. Za ovakvu dinamiku izbacivanja vrhunskih
proizvoda potrebna su velika sredstva za istraživanje, marketing ali i držanje
zaliha (i po desetine miliona komada) da bi se izbjegle nestašice na tržištu. Posebno
je bitno da su proizvodi uvijek u ponudi, da se kupci ne bi okrenuli
konkurenciji, koja je vrlo oštra. Zato i cijene ovih top modela moraju biti
visoke.
Kao prvo ova kompanija ne
posjeduje sopstvenu tehnologiju, nemaju svoje patente i svoju zaštićenu
intelektualnu svojinu kao srž svog razvoja – sve se bazira na sklapanje
proizvoda od djelova koje se kupuju od originalnih proizvođača. Pametni telefoni
ovog proizvođača imaju skoro duplo dužu prisutnost na tržištu od vodećih
brendova. To postižu jer su razvili svoj operativni sistem uz odličan hardver
koji prodaju, koristeći društvene mreže i klubove svojih fanova, poznate su im
potrebe korisnika svojih mobilnih telefona. Stalno usavršavajući i osvježavajući
svoj softever kroz nove pakete prodaje, kompanija istu generaciju proizvoda
čini stalno atraktivnom na tržištu, jer je isti model softverski atraktivan u
dužem vremenskom periodu[2].
Uz to, cjenovno su pozicionirani sa malom maržom iznad troškova proizvodnje. Pošto
imaju kvalitetan proizvod, vremenski se pojavljuju sa zakašnjenjem za pojavom
vodećih tehnologija od nekoliko mjeseci. To je dovoljno za njihovu ciljnu grupu
kupaca (tinejdžeri u Kini, Indiji, Jugoistočnoj Aziji, Južnoj Americi). Pri tome,
sklapaju svoje modele od istih komponenti koje imaju vodeći brendovi (Sharp i
LG ekrani, Sony kamere, dual, quadro core mikroprocesori itd.), koje kupuju
direktno od proizvođača, pa su im i nabavne cijene povoljne. Uz to, cijene
komponenti tokom godinu dana opadnu i do 90%. Strategija ove firme se
zaokružuje sa mnogobrojnim gadžetima koje dopunjuju osnovni asortiman mobilnih
telefona. Upravo na ovom konceptu dodatne opreme (slušalice, baterije, smart
uređaji, smart televizori itd.) prikuplja se dovoljno gotovine za finansiranje pametnih
telefona. Kvalitetna dodatna oprema finansijski podupire prodaju pametnih
telefona.
Ultra brza prodaja
Brend koristi uglavnom metodu
direktne prodaje, koji je vrlo važan momenat za dosadašnji uspjeh ove kompanije
koristeći e-trgovinu za prodaju (Alibaba i mnoge druge), ima svoju e-prodavnicu
ali nema svoje prodavnice u fizičkom smislu. Drugi vid direktne prodaje su
virtuelna skladišta preko kojih se prodaju u paketima koji čine količine od
npr. 100.000 komada[3]
nedeljno. Očigledno, kompanija nema potrebu za velikim zalihama svojih pametnih
telefona. Nakon jedne prodaje, plasira se naredni paket određene količine proizvoda,
stvarajući utisak kod kupaca da proizvodi brzo “planu” i da ih nema dovoljno,
što povećava zainteresovanost kupaca čekajući nove kupovne šanse. Koliki su
efekti ovakve prodaje najbolje se može sagledati kroz činjenicu da profit po
jednom komadu se kreće najmanje 100$.
[1] Teoriju remećenja inovacije (The theory of disruptive innovation)
izmislio je Clayton Christensen (Harvard Business School) u svojoj knjizi “The
Innovator’s Dilemma”)
[2] Dugoročno, Xiaomi
ima plan da poveća prihode od softvera, slično Kindle poslovnom modelu koji uz
čitač prodaje elektronske knjige i drugo.
[3] Počeli su sa
paketima od 20.000 komada da bi danas prodavali u količinama od
300.000-400.000.
No comments:
Post a Comment