TEMA: Visoko obrazovni sistme u Crnoj Gori

NAJAVA PROMJENA

Najavljuju se promjene u visokom brazovanju u Crnoj Gori i za sada se najviše govori o dužini trajanja dodiplomskih i postdiplomskih studija, tj. treba li mijenjati sistem 3+1+1 u 3+2. Međutim, malo je do sada spominjano kako unaprijediti kvalitet studija.

/Globus, prof. dr Slavko Krajcar/

Kakav je danas svijet?

·         Ekonomija se bazira na inovativnost i znanju

·         Tržišta su globalizovana na kojima je sve veća konkurentnost koja se sve više povećava otvorenošću zemalja i padom troškova transporta

·         Ne moraju se imati prirodni resursi da bi se razvila proizvodnja, jer se sirovina, poluproizvodi, sklopovi može lako i povoljno kupiti na svjetskom tržištu

·         Promjene u svim oblastima su dinamične i svakodnevne

·         Svjetsko tržište pruža ogromne mogućnosti ali ima i velikih rizika

·         Društva su sve kompleksniji poslovni, politički, naučni, tehnološki, ekološki i drugi sistemi

·         Odnose karakteriše saradnja i umrežavanje

·         Privredni akteri su sve više agilni, dovitljivi, vješti, upućeni, informisani.

Nacije podižu svoje kompetencije imajući gore navedeno u vidu.

Da li naš kompletan obrazovni sistem (ne samo u Crnoj Gori, već i regionu) može da postigne zadovoljavajuću nacionalnu kompetenciju, ako nam obrazovanje karakteriše:

·         Časovi traju 45 min sa predviđenim pauzama

·         na času mora biti tišina,

·         učenici/studenti komuniciraju samo sa nastavnikom/profesorom i to kada on to traži

·         učenici dolaze u školu kako bi naučili, a nastavnici dolaze da ih uče

·         sistem je krut razredno-predmetno-satno

·         bitno je da se realizuje nastavni program, koji je često preobiman i težak za većinu, i orjentisan na rad nastavnika

·         sadržaj predmeta često nepotreban jer je daleko od savremenog života

·         ovakav obrazovni sistem je nastao u predindustrijskom i industrijskom dobu

·         sistem obrazovanja se svodi na ili znaš ili ne znaš

·         obrazovanje se temelji na linearnom modelu. Isto godište uči iste stvari koji su raspoređeni po predmetima. Kada se savlada gradivo A ide se na gradivo B itd.

·         sistem ne podržava kreativnost nego prosječnost

·         predmeti su odvojeni tako da se ne zasnivaju na rješavanje problema

·         traži se izvrsnost u reprodukciji i masovna isporuka sadržaja

·         ne podstiče se: inovativnost, kreativnost, kompetetivnost, timski rad ...

Zemlje poput Finske, Kanade, Novog Zelanda, Singapura mnogo toga su promijenile i time usavršile svoje obrazovne sisteme. One služe kao najbolji primjeri kako se kroz savremeni nastavni proces mogu obrazovati mladi ljudi spremni za izazove savemenog svijeta i za svoj kvalitetni život.

Šta bi trebali mijenjati u našem obrazovnom sistemu nameće se samo od sebe ako uporedimo današnje promjene i ono što karakteriše naš obrazovni sistem koji je u dubokom raskoraku sa potrebama obrazovanja mladih ljudi:

·         linearani model učenja je nepodesan i preporučuje se mrežni model, jer učenje se bazira na iskustvu, bavimo se znanjima koja se pojavljuju. Učenjem se trebaju povezivati nepoznato sa već poznatim stvarima. Znanje treba aktivno stvarati kada nam ono treba. Ono je subjektivno i nije linearno. Kreativnost se podstiče da bi rast spoznaje težio kreativnom.

·         Poslodavci kažu da zaposlenima nedostaju sljedeće vještine: vještina rješavanja problema, vještina primjene znanja, vještina timskog rada, vještina upravljanja vlastitim vremenom i vještina rukovođenja. Jer,

o   sve je veći broj poslova koji prije 10-tak godina nijesu postojali,

o   sve se češće mijenjaju radna mjesta u radnom vijeku čovjeka (i 10-tak puta u SAD-u)

o   godišnje više nastane informacija nego od početka pismenosti do danas

o   svake 2 godine tehnološke informacije se udvostručuju

o   IT je postala generička tehnologija

·         Odrasli uče u realnomo okruženju, zašto to ne bi i studenti?

·         Najbolji su nastavnici koji stalno uče, a najbolji način da razumijete to što učite jeste da učite druge. Zar i studenti tokom svog školovanja ne bi trebalo da uče druge međusobno?

·         U svijetu interneta i obilja informacija treba li više da nastavnik bude posrednik? Zato su neophodne promjene metoda učenja ka tome da nastavnik vodi, diskutuje, mjeri napredak pojedinaca. Danas je u fokusu kolaborativno rješavanje problema, informaciona i ekonomska pismenost.

·         Treba nam personalizovano obrazovanje kako bi svi učili na svoj način (najčešće kolaborativno), a nastavnik treba da bude savjetnik, lider, moderator, kontrolor i koji provjerava ishode učenja.

·         Interdisciplinarna istraživanja su danas preovlađujući oblik bavljena naukom

·         Prepoznavati komplementarnosti nastavnik-učenik, učenik-učenik. Učenici treba da aktivno zajedno sa nastavnicima da oblikuju vlastito obrazovanje i obrazovanje svojih vršnjaka.

·         U mjerenju ishodišta učenja dati akcenat na ono šta učenici žele da rade i šta će biti sposobni raditi kada završe školu.

·         Na kraju: zadatak obrazovanja je osposobljavanje pojedinca da razvije i iskoristi svoje talente, kreativni potencijal, uključujući i odgovornost za svoj život i ostvarivanje svojih ciljeva.

Korisni izvori: http://files.eric.ed.gov/fulltext/ED519337.pdf

TEMA: Osnovni dohodak

DA LI DOLAZI KOMUNIZAM ILI SE PRODUŽAVA KAPITALIZAM?

/Globus/

U poslednje vrijeme sve je aktuelnije pitanje obezbjeđenja osnovnog dohotka kao socijalne sigurnosti za građane. Naime, u nekoliko gradova (Utreht, Holandija) i zemalja (Švajcarska, Finska) najavljuje se uvođenje nove kategorije – osnovni dohodak koja bi se mjesečno isplaćivala u istom iznosu (800€, negdje 900€) za sve punoljetne građane bez obzira da li su zaposleni ili ne. Namjera je da građani mogu osnovne životne potrebe da na ovaj način podmire, a država bi isplaćivala ove lične nadoknade. Da li je ova ideja apsurdna ili ne, velika je nepoznanica. Ali je izvjesno da je izazvala suprotna mišljenja mnogih.

Jedni smatraju da uz socijalnu sigurnost građani više ne bi bili pod stresom bar kada je u pitanju osnovna egzistencija. To bi čak dovelo do veće kreativnosti i produktivnosti u odnosu na sadašnji koncept ekonomske prinude kao glavnog pokretačkog motiva djelovanja ljudskog roda.

Pojedini ekonomisti smatraju da je to u stvari spas za kapitalizam, savremeni ekonomski i društveni poredak koji se pokazao da u savremenom obliku sve više ima problem i to sa nedovljnom tražnjom. Jer, kapitalizam efikasno proizvodi i stvara više dobara nego što ljudi mogu da konzumiraju. Glad i siromaštvo u pojedinim djelovima svijeta, smatra se, posledicom nepravične preraspodjele i dejstva tržišnih mehanizama koji ne mogu da riješe ovaj problem. Ali problem ostaje u vidu potencijala ponude koja nadmašuje tražnju (zaostajanje rasta Kine kao globalnog snabdjevača roba). Dodatni problem današnjeg kapitalizma je što savremena proizvodnja (robotika, savremene tehnologije) sve manje traži ljudski rad, čime se smanjuje trošak radne snage, a time i tražnja. I ovo bi bilo dobro rješenje za stabilizaciju tražnje u savremenom kapitalističkom sistemu.

Drugi pak smatraju da bi osnovni dohodak demotivisao ljude da rade, što je i glavni prigovor za svaku izdašnu socijalnu pomoć. Ali, ovdje nedostaje mišljenje sociologa, psihologa, filozofa i drugih eksperata za ljudsko ponašanje, motivisanost, potrebe za radom i sl., koji će sigurno imati šta da kažu kada je u pitanju ljudska egzistencija i smisao života. Poznata je narodna mudrost da nije bitno koliko dugo čovjek živi, već kako živi.

Da li će osnovni dohodak, ako zaživi i društvo bude u mogućnosti da ga isplaćuje, doprinjeti da se ljudi više posvete obrazovanju, humanim aktivnostima, bavljenjem poslom koji ih najviše ispunjava, ili će to biti samo jedan novi mehanizam sa, za sada skrivenim manama, koji će spasiti posrnuli kapitalizam koji sve više postaje izvor kriza, vrijeme tek treba da pokaže. Ili će, možda, i ovo biti još jedna utopijska ideja ostaje nepoznanica za budućnost.

Tema: Ekonomija dijeljenja (Sharing Economy)

EKONOMIJA DIJELJENJA  – TREĆA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA ILI TREND

Dijeljenje i razmjena je nova filozofija razmišljanja, rada i življenja koja poprima sve više pristalica danas. Ideja se sastoji u zajedništvu prostora za rad (co-working) ili življenja (co-living). Jer, zašto posjedovati kada se može pozajmiti, podijeliti s drugima, razmijeniti. Dakle, zajedničkim poslovnim prostorima mali biznisi, starupovi i drugi oblici biznisa posluju u zajedničkim prostorima, često napuštenim fabrikama. Dijeli se prostor za odmor, pa i življenje. Ova nova pojava prisutna je u mnogim zemljama, možda najviše u Kini. Najpopularniji primjeri ekonomije življenja su kompanije Uber (taksi usluge) i AirBnB (iznajmljivanje nekretnina).

Da li se radi o trendu koji će jednom nestati kako se i pojavio ili je to novi put u razvoju ekonomije? Ekonomija dijeljenja (sharing economy) iako je suprotna kapitalizmu uzrokovaće 3. Industrijsku revoluciju, smatra ekonomista J. Rifkin[1]. On smatra da će se u budućnosti s materijalnog uspjeha preći na ispunjeni život. Jer, nove tehnologije će obezbijediti gotovo besplatnu energiju neće više u prvi plan stavljati materijalno sticanje dobara.

Na čemu se temelji ekonomija dijeljenja? Osnovni princip je izbacivanje posrednika iz razmjene i korišćenja dobara i usluga, nestaju lanci snabdijevanja. Koncept malog broja proizvođača i velikog broja potrošača će se promijeniti ka mnoštvu i proizvođača i potrošača (Isak Asimov) zahvaljujući internetu i razvoju IT tehnologija. Amazon i Ebay već nude robu, često po nižim cijenama od onih u prodavnici, pri tome polica s koje se kupuje postaje cijeli svijet. Suprotno kapitalizmu da nešto moramo posjedovati da bismo potrošili ili koristili, ekonomija dijeljenja stvari postavlja na drugačiji način, što danas uspješno rade AirBnB i Uber – iznajmljivanje nekretnina a da se ne posjeduju nekretnine, odnosno taksiranje a da se ne posjeduju vozila. Pri tome, Uberovi vozači rade kada hoće i koliko hoće, pri čemu se plaćanje vrši kreditnim karticama, nema poreza i drugih nameta. A usluga je brza i jeftina. I sve je više prijavljenih vozača (20.000 mjesečno u svijetu). Da li je došlo vrijeme nove definicije zaposlenosti i nove regulative u ovoj oblasti? Da li je došlo vrijeme kada svakog dana neki startup iz garaže može da se pojavi na tržištu i preuzme tržište od drugih i postane lider.  

Ali ima puno onih koji smatraju da se ne radi o novom pravcu u ekonomiji, već da se radi o novom ekonomskom modelu. Naime, mnogi sada kupuju stanove i druge nekretnine da bi izdavali, isto je i sa automobilima da bi taksiranjem vratili investiciju i ostvarili profit. Smatra se da se radi samo o biznisu rentiranja iz kojeg se jedan posrednik istiskuje sa tržišta da bi drugi na njemu zaradio. Neka istraživanja pokazuju da se radi o malim zaradama, a da samo koristi imaju firme koje to organizuju (Uber, Lyfta, Sidecar, Didi Taxi i dr.).

Svakodnevno se javljaju inovatori na tržištu poput: Snapgoods (web sajt za iznajmljivanje ili pozajmljivanje skupih stvari – kamera, instrumenata), DogVacy (o vašem psu ljubimcu drugi vodi računa dok ste na odmoru), Turo (pozajmljivanje ili rentiranje kola od ljudi iz svog naselja ili grada), Taskrabbit (mobilna aplikacija za iznajmljivanje drugih ljudi za obavljanje raznih poslova),  Vinted (razmjena ili prodaja korišćenih stvari), StreetBank (besplatna razmjena stvari) itd. U svim ovim poslovnim modelima mobilne aplikacije imaju veliku ulogu.

Konzumerizam polako zamjenjuje oni koji robe i usluge privremeno koriste bez potrebe njihovog posjedovanja. Ekonomisti smatraju da to može biti faktor smanjenja BDP ali i povećanja zaposlenosti.

Neki tvrde da je dijeljenje postalo iznajmljivanje za što doprinos ima altruizam, jer zašto bi se nešto besplatno ustupalo. Da li ekonomija dijeljenja može postati novi pravac razvoja ako podstiče konzumerizmu i dijeljenje dobara ljudi jedni drugima, ali ne i proizvodnji novih dobara?

    

---

[1] The Zero Marginal Cost Society (2014), The Third Industrial Revolution (2011), The Empathic Civilization (2010), The European Dream(2004), The Hydrogen Economy (2002), The Age of Access (2000), The Biotech Century (1998), and The End of Work (1995).

Tema: politika kamatnih stopa

CRNA GORA I POLITIKA KAMATNIH STOPA

Politika  kamatnih stopa je jedna od ključnih politika u izlasku jedne zemlje iz finansijske i, uopšte, ekonomske krize. Bez adekvatne kamatne politike, oporavak je mnogo duži i sa većim posledicama. Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema jasno definisanu kamatnu politiku, ko sprovodi i, time, ko je odgovoran za kamatnu politiku. Kamatna politika je najčešće u rukama centralnih banaka i svjedoci smo dinamičnih aktivnosti ovih finansijskih regulatora u zemljama širom svijeta.

U periodu oporavka ključna aktivnost je držanje repernih kamatnih stopa na vrlo niskom nivou. Reperne kamatne stope slijedi bankarski sektor na međubankarskom tržištu kreditiranja i dalje se prenosi na čitavu ekonomiju.

Koncept bankarstva u Crnoj Gori počiva na slobodnom formiranju kamatnih stopa, a centralna bankarska institucija ima savjetodavnu i upozoravajuću ulogu, ne samo prema bankarskom sektoru, već i prema Vladi. Često u javnosti CBCG je imala proteklih godina ulogu objašnjavanja javnosti zašto su kamatne stope velike, tj. da je to zbog povećanog rizika poslovanja u našoj zemlji. Kao posledica nepostojanja adekvatnog vođenja kamatne politke u Crnoj Gori banke su dobrim dijelom same kreirale veću rizičnost kroz visoku cijenu svojih kredita. Jer poznato je, komercijalne banke vođene svojim ciljevima niti hoće, niti mogu da uređuju kamatnu politiku u zemlji.

U Crnoj Gori svedoci smo velikih kamatnih stopa na kredite ali i na depozite. Tek u poslednjih godinu dana došlo je do pada pasivnih kamatnih stopa ali je margina kamatne stope između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa ostala ogromna. Privreda nije u proteklim godinama oporavka dobijala jeftine kredite i zato je iskusila velike troškove u svojim bilansima. To je najvjerovatnije jedan od glavnih razloga zašto su loši krediti bili prema nekim procjenama znatno preko 20% plasiranih kredita, a u zadnje vrijeme ova stopa je nešto niža, najviše zahvaljujući izmještanjima aktiviranih hipoteka i loših kredita iz bilansa banaka. Banke su postale vlasnici značajne imovine – hipoteka što je umanjilo njihov kreditni potencijal i smanjilo profitabilnost. U konačnom, mnoge su firme propale zbog skupih kredita.

Tema: Negativne kamatne stope

NEGATIVNE KAMATNE STOPE U EVROPSKOJ UNIJI

Na početku 2015. god. 10-godišnje njemačke obveznice nudile su prinos od samo 0,5% godišnje. Pošto nije došlo do adekvatne intervencije ECB (kao relevantne institucije kao što je to u USA, UK i Japanu), prodaja novih državnih dugovnih instrumenata nije išla dobro. Prekonoćna repo stopa postala je negativna, što je značilo da su finansijske institucije imale trošak ukoliko su gotovinu ostavljale Centralnoj baci. Prinos njemačkih obveznica je zbog toga nastavio da pada prema nuli kao novom najnižem rekordu. Na ovaj način ugrozio se najsigurniji način pozajmljivanja sredstava od  investitora njemačkoj Vladi. Kako je prinos padao, cijena ovih obveznica je rasla tako da je prodaja ovih obveznica bila moguća sve dok su obezbjeđivale kapitalnu dobit.

Iako je program kvantitativnog popuštanja od 1,1 triliona € (60 milijardi € mjesečne kupovine dugovnih instrumenata) otpočeo, do povećanja inflacije nije došlo. ECB je smanjila kamatne stope na istorijusku najnižu od minus 0,3%. Jedino je tržište akcija imalo koristi od pada prinosa na tržikštu obveznica. Kvantitativno popuštanje (QE) u Evropi nije dalo rezultata do sada, možda zbog toga što je najavljeno povećanje FED kamatne stope i što je kineska ekonomija nastavila sa usporavanjem i slabljenjem svoje valute. U decembru ECB je najavila produženje trajanja QE i poslije 2017. god. ako bude potrebno i uključila je kupovinu opštinskih – lokalnih obveznica. Evropska Centralna banka ima za cilj da poveća stopu inflacije sa sadašnjih 0,2% na 2%.

U junu 2014. ECB primijenila je negativne kamatne stope na depozite kkod ove banke. U februaru 2015. Riksbank je takođe srezala kamatnu stopu ispod nule. Inače, uobičajeno je da centralne banke plaćaju kamate na depozite koji su višak rezervi komercijalnih banaka. U normalnim uslovima te kamate su niže od tržišnih tako da komercijalne banke minimiziraju viškove rezervi. U uslovima krize mnoge banke se odlučuju da drže veći saldo kod centralne banke zbog povećane averzije prema riziku. Centralna banka se odlučuje za negativne depozitne stope što bi trebalo da ohrabri banke da ulažu u finansijsku imovinu. Na taj način vrši se pritisak na povećanje cijena imovine i smanjenje prinosa, a time i kamatnih stopa. Tako dolazi do generalnog olakšavanja uslova kreditiranja prema klijentima.

Negativna kamatna stopa je reper za kratkoročno kreditiranje u ekonomiji. Tako na primjer, najbolje rejtingovane ekonomije Austrije, Danske i Švajcarske, reperne kamatne stope uticale su da 2-godišnji prinosi budu negativni u prvoj polovini 2015. god. Negativne kamatne stope smanjile su inače snažnu potražnju za državnim obveznicama u nekim zemljama EU. Negativna kamatna stopa utiče da vlasnici zadrže obveznice kako bi došlo do lakše prodaje kroz program produžene kupovine hartija od strane ECB u sklopu objavljenog programa kvantitativnog popuštanja.

Više je razloga zašto bi investitori mogli biti zainteresovani za držanje imovine koja ima negativni prinos. Mogu da očekuju najavljenu ponudu kupovine obveznica od strane ECB i time povećanje vrednovanja obveznica. Takođe, neki investitori bi mogli da vide šansu da u slučaju valutne apresijacije konvertuju portfolio obveznica u druge valute i transfer negativnih prinosa iz Euro zone u druge evropske zemlje (Danska, Švajcarska, Švedska). U oba slučaja, negativni prinos obveznica može biti nadoknađen kapitalnim dobitkom ili se može nadoknaditi valutnim promjenama negativni prinos domaće valute.     

Negativne kamatne stope mogu da doprinesu da kamatne stope budu na niskom nivou što može da podstakne investicije i potrošnju, inače likvidno ograničenih firmi i domaćinstva. Niska kamatna stopa utiče na depresijaciju nacionalne valute što može da podstakne izvoz.   

Ipak, negativni efekit niskih i negativnih kamatnih stopa može nepovoljno uticati na funkcionisanje tržišta kapitala i finansijsku stabilnost. Prvo može erodirati bankarski profiti zbog sužavanja kamatne margine (razlike između kreditnih i depozitnih kamatnih stopa) jer banke ne smiju da rizikuju sa negativnim depozitnim kamatnim stopama zbog velikog rizika da će izgubiti depozitnu bazu klijenata. Pogotovo, što bi negativna kamatna stopa jače pogodila veće klijente poput institucionalnih investitora i velikih firmi.

Pod negativnim kamatnim stopama nebankarske finansijske institucije poput penzionih fondova i osiguravajućih kompanija, mogu se naći u situaciji da se bore da ispune svoje dugoročne obaveze sa fiksnim kamatnim stopama. Poseban pritisak mogu do osjete komapnije za životno osiguranje čije isplate su fiksne i iznad prinosa 10-godišnjih lokalnih obveznica. Takođe, mogu biti ograničene u prodaji zbog prudentijalne politike držanja državnih hartija od vrijednosti u svom portfoliou.

Takođe, može se javiti problem u određivanju diskontne stope jer niske stope koje su približno nuli daju arbitražno visoke vrijednosti gotovinskog toka, dok negativna diskontna stopa nema ekonomsko značenje. Za tržište novca dugoročno prisustvo negativnih kamatnih stopa moglo bi da ima disraptivan uticaj. Mada, iskustvo iz Danske pokazuje da su novčani fondovi uspješno prebrodili periode negativnih kamatnih stopa. Mnoge studije ukazuju da bi negativne kamatne stope mogle uticati na finansijske i nefinasijske institucionalne investitore da premnogo rizikuju tražeći pozitivne prinose. Negativne kamatne stope duže prisutne u EU mogle bi uticati da zemlje u razvoju se okrenu drugim valutama kao i to da se obveznice zamijene kreditnim prilivima iz drugih zemalja.

SLUČAJ AZERBEJDŽANA

Azerbejdžan je zemlja partner Crnoj Gori u investicijama. Ovu zemlju poslednju dekadu karakterisala je stabilnost i ekonomski rast baziran na porastu prihoda od ugljovodonika. Prosperitet je obezbjeđivao izvoz nafte i gasa koji čine 95% izvoza, ¾ prihoda Vlade i 40% BDP.

Međutim, nedavno su se desile velike promjene kada je napušteno striktno vezivanje nacionalne  valute manat za američki dolar, što je dovelo do pada kursa manata koju je sprovela Centralna banka Azerbejdžana. Kurs nacionalne valute manat se promijenio na 1,55 za 1 dolar, ili pad od 32,2%, odnosno 50% manje u odnosu na kurs od prije godinu dana. Primarni razlog ove promjene je pad svjetskih cijena nafte na minimum u poslednjih 11 godina što je pogodilo ovu energetski bogatu zemlju čiji budžet je bio planiran na izvoz nafte po cijeni od 50$.

Planiranjem na prelaz na fluktuirajući kurs nacionalne valute, Centralna banka Azerbejdžana nastoji da odgovori na eksterne ekonomske šokove. Devizne rezerve zemlje su se prepolovile za 10 mjeseci 2015. god. i da nijesu devalvirali manat, prema riječima Centralne banke, devizne rezerve bi se u potpunosti istopile. Rebalansiranje budžeta uticaće na sniženje troškova državne firme SOCAR-a i BP koji eksploatišu najveća nalazišta nafte u ovoj zemlji.   

Ovo će pogoditi plate, penzije i štednju stanovništva. Bankarski sektor je takođe pogođen jer su deponenti, firme i građani, u velikom broju konvertovali svoje depozite u dolare na osnovu očekivanja pada nacionalne valute čime je stvorena velika neravnoteža između aktive i pasive banaka. Centralna banka najavljuje da će vrijednost manata u buduće zavisiti od ponude it ražnje ove valute na Forex tržištu što u ovom momentu čini uslove privređivanje vrlo neizvjesnim u ovoj zemlji ali i njene investicije u inostranstvu.

Tema: bankarstvo

EVROPSKI BANKARSKI SEKTOR

EU treba jača bankarska unija da bi uspješno mogla da odolijeva finansijskim krizama u budućnosti. Nova pravila Evropske unije stupiće na snagu 1. januara 2016. koja se odnose na banke koje imaju teškoće u poslovanju. Naime, evropski finansijski autoriteti će imati značajno proširenje u djelovanju prema neuspješnim bankama tako da ti troškovi neće padati na poreske obveznike kako je do sada bio slučaj. Inače, ECB ima superviziju nad svim 5.500 banaka u EU.

Cilj novih pravila jeste da buduće krize imaju ograničene konsekvence. U pitanju je šema zajedničkog osiguranja depozita.

Jedna od dilema koja su se javila u pripremi ovog propisa jeste da li će poreski obveznici i štediše jednih zemalja biti opterećeni sa bankama koje se urušavaju u drugim zemljama. Tj. da li će teret pasti i na zemlje koji nemaju izražen taj problem. Osim ovog proširenog rizika, tu su i druga pitanja poput kada uvesti šemu osiguranja bankarskih depozita. Problem je što krhkost banaka i prisutnost loših dugova u nekim zemljama se bitno razlikuje od drugih sa zdravijim bankarskim sistemom. Zato neki smatraju da prije zajedničke šeme osiguranja depozita banke u svim zemljama moraju biti na čvrstim nogama.

EU planira da će 2015. god. imati punu ekonomsku i monetarnu uniju kada bi trebala da ima zajednički Trezor (blagajnu) i zajedničku makroekonomsku stabilizacionu funkciju kako bi se lakše djelovalo na šokove kojima se ne može upravljati na nacionalnom nivou. Ovo dalje zahtjeva veću centralizaciju kreiranja ekonomske politike. 

Tema: kamatne stope

PORAST KAMATNIH STOPA NA AMERIČKOM MEĐUBANKARSKOM TRŽIŠTU

Dok Evropska Centralna banka (ECB) snižava svoju kamatnu stopu na istorijski minimum, Američke Federalne Rezerve (FED) su počele da polako napuštaju skoro nultnu kreditnu kamatnu stopu, koja je bila uvedena nakon izbijanja finansijske krize. Od decembra 2008. prvi put je podignuta kamatna stopa za 0,25 do 0,55%. Više povećanja očekuje se od FOMC (Federal Open Market Committee) u 2016. god.

Ms Janet Yellen, predsjedavajuća FED-a, kaže da će se pratiti tržišna kretanja i reakcije i da će se promjena kamatnih stopa odvijati sporo kako bi se ocijenio uticaj tih pomjeranja na ekonomske i finansijske uslove sve u cilju dostizanja maksimalne zaposlenosti i inflacije od 2%.

2-godišnji trezorski prinosi popeli su se na 1%. Ovo povećanje dolazi nakon postojanog oporavka, sa čvrstim rastom potrošnje i niskom stopom nezaposlenosti od 5%. Projekcije govore da će kamatna stopa nastaviti da raste za još 100 baznih poena (1%) u 2016. Dugoročno, stopa bi trebala da se stabilizuje na 3,5%.

Mnogi ekonomisit smatraju da će povećanje američkih troškova zaduživanja oslabiti euro. Na početku 2015. euro je vrijedio 1,2$, krajem godine 1,09$. Niži euro, međutim, može značiti prednost za EU ekonomiju u pogledu konkurentnosti izvoza.

Na porast kamatnih stopa ranjive su brzorastuće ekonomije zbog bojazni od odliva dolarski denominovanih dugova privatnog sektora. Očekuje se povećanje volatilnost globalnog finansijskog tržišta.