TEMA: Visoko obrazovni sistme u Crnoj Gori

NAJAVA PROMJENA

Najavljuju se promjene u visokom brazovanju u Crnoj Gori i za sada se najviše govori o dužini trajanja dodiplomskih i postdiplomskih studija, tj. treba li mijenjati sistem 3+1+1 u 3+2. Međutim, malo je do sada spominjano kako unaprijediti kvalitet studija.

/Globus, prof. dr Slavko Krajcar/

Kakav je danas svijet?

·         Ekonomija se bazira na inovativnost i znanju

·         Tržišta su globalizovana na kojima je sve veća konkurentnost koja se sve više povećava otvorenošću zemalja i padom troškova transporta

·         Ne moraju se imati prirodni resursi da bi se razvila proizvodnja, jer se sirovina, poluproizvodi, sklopovi može lako i povoljno kupiti na svjetskom tržištu

·         Promjene u svim oblastima su dinamične i svakodnevne

·         Svjetsko tržište pruža ogromne mogućnosti ali ima i velikih rizika

·         Društva su sve kompleksniji poslovni, politički, naučni, tehnološki, ekološki i drugi sistemi

·         Odnose karakteriše saradnja i umrežavanje

·         Privredni akteri su sve više agilni, dovitljivi, vješti, upućeni, informisani.

Nacije podižu svoje kompetencije imajući gore navedeno u vidu.

Da li naš kompletan obrazovni sistem (ne samo u Crnoj Gori, već i regionu) može da postigne zadovoljavajuću nacionalnu kompetenciju, ako nam obrazovanje karakteriše:

·         Časovi traju 45 min sa predviđenim pauzama

·         na času mora biti tišina,

·         učenici/studenti komuniciraju samo sa nastavnikom/profesorom i to kada on to traži

·         učenici dolaze u školu kako bi naučili, a nastavnici dolaze da ih uče

·         sistem je krut razredno-predmetno-satno

·         bitno je da se realizuje nastavni program, koji je često preobiman i težak za većinu, i orjentisan na rad nastavnika

·         sadržaj predmeta često nepotreban jer je daleko od savremenog života

·         ovakav obrazovni sistem je nastao u predindustrijskom i industrijskom dobu

·         sistem obrazovanja se svodi na ili znaš ili ne znaš

·         obrazovanje se temelji na linearnom modelu. Isto godište uči iste stvari koji su raspoređeni po predmetima. Kada se savlada gradivo A ide se na gradivo B itd.

·         sistem ne podržava kreativnost nego prosječnost

·         predmeti su odvojeni tako da se ne zasnivaju na rješavanje problema

·         traži se izvrsnost u reprodukciji i masovna isporuka sadržaja

·         ne podstiče se: inovativnost, kreativnost, kompetetivnost, timski rad ...

Zemlje poput Finske, Kanade, Novog Zelanda, Singapura mnogo toga su promijenile i time usavršile svoje obrazovne sisteme. One služe kao najbolji primjeri kako se kroz savremeni nastavni proces mogu obrazovati mladi ljudi spremni za izazove savemenog svijeta i za svoj kvalitetni život.

Šta bi trebali mijenjati u našem obrazovnom sistemu nameće se samo od sebe ako uporedimo današnje promjene i ono što karakteriše naš obrazovni sistem koji je u dubokom raskoraku sa potrebama obrazovanja mladih ljudi:

·         linearani model učenja je nepodesan i preporučuje se mrežni model, jer učenje se bazira na iskustvu, bavimo se znanjima koja se pojavljuju. Učenjem se trebaju povezivati nepoznato sa već poznatim stvarima. Znanje treba aktivno stvarati kada nam ono treba. Ono je subjektivno i nije linearno. Kreativnost se podstiče da bi rast spoznaje težio kreativnom.

·         Poslodavci kažu da zaposlenima nedostaju sljedeće vještine: vještina rješavanja problema, vještina primjene znanja, vještina timskog rada, vještina upravljanja vlastitim vremenom i vještina rukovođenja. Jer,

o   sve je veći broj poslova koji prije 10-tak godina nijesu postojali,

o   sve se češće mijenjaju radna mjesta u radnom vijeku čovjeka (i 10-tak puta u SAD-u)

o   godišnje više nastane informacija nego od početka pismenosti do danas

o   svake 2 godine tehnološke informacije se udvostručuju

o   IT je postala generička tehnologija

·         Odrasli uče u realnomo okruženju, zašto to ne bi i studenti?

·         Najbolji su nastavnici koji stalno uče, a najbolji način da razumijete to što učite jeste da učite druge. Zar i studenti tokom svog školovanja ne bi trebalo da uče druge međusobno?

·         U svijetu interneta i obilja informacija treba li više da nastavnik bude posrednik? Zato su neophodne promjene metoda učenja ka tome da nastavnik vodi, diskutuje, mjeri napredak pojedinaca. Danas je u fokusu kolaborativno rješavanje problema, informaciona i ekonomska pismenost.

·         Treba nam personalizovano obrazovanje kako bi svi učili na svoj način (najčešće kolaborativno), a nastavnik treba da bude savjetnik, lider, moderator, kontrolor i koji provjerava ishode učenja.

·         Interdisciplinarna istraživanja su danas preovlađujući oblik bavljena naukom

·         Prepoznavati komplementarnosti nastavnik-učenik, učenik-učenik. Učenici treba da aktivno zajedno sa nastavnicima da oblikuju vlastito obrazovanje i obrazovanje svojih vršnjaka.

·         U mjerenju ishodišta učenja dati akcenat na ono šta učenici žele da rade i šta će biti sposobni raditi kada završe školu.

·         Na kraju: zadatak obrazovanja je osposobljavanje pojedinca da razvije i iskoristi svoje talente, kreativni potencijal, uključujući i odgovornost za svoj život i ostvarivanje svojih ciljeva.

Korisni izvori: http://files.eric.ed.gov/fulltext/ED519337.pdf