Tema: Ekonomija dijeljenja (Sharing Economy)

EKONOMIJA DIJELJENJA  – TREĆA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA ILI TREND

Dijeljenje i razmjena je nova filozofija razmišljanja, rada i življenja koja poprima sve više pristalica danas. Ideja se sastoji u zajedništvu prostora za rad (co-working) ili življenja (co-living). Jer, zašto posjedovati kada se može pozajmiti, podijeliti s drugima, razmijeniti. Dakle, zajedničkim poslovnim prostorima mali biznisi, starupovi i drugi oblici biznisa posluju u zajedničkim prostorima, često napuštenim fabrikama. Dijeli se prostor za odmor, pa i življenje. Ova nova pojava prisutna je u mnogim zemljama, možda najviše u Kini. Najpopularniji primjeri ekonomije življenja su kompanije Uber (taksi usluge) i AirBnB (iznajmljivanje nekretnina).

Da li se radi o trendu koji će jednom nestati kako se i pojavio ili je to novi put u razvoju ekonomije? Ekonomija dijeljenja (sharing economy) iako je suprotna kapitalizmu uzrokovaće 3. Industrijsku revoluciju, smatra ekonomista J. Rifkin[1]. On smatra da će se u budućnosti s materijalnog uspjeha preći na ispunjeni život. Jer, nove tehnologije će obezbijediti gotovo besplatnu energiju neće više u prvi plan stavljati materijalno sticanje dobara.

Na čemu se temelji ekonomija dijeljenja? Osnovni princip je izbacivanje posrednika iz razmjene i korišćenja dobara i usluga, nestaju lanci snabdijevanja. Koncept malog broja proizvođača i velikog broja potrošača će se promijeniti ka mnoštvu i proizvođača i potrošača (Isak Asimov) zahvaljujući internetu i razvoju IT tehnologija. Amazon i Ebay već nude robu, često po nižim cijenama od onih u prodavnici, pri tome polica s koje se kupuje postaje cijeli svijet. Suprotno kapitalizmu da nešto moramo posjedovati da bismo potrošili ili koristili, ekonomija dijeljenja stvari postavlja na drugačiji način, što danas uspješno rade AirBnB i Uber – iznajmljivanje nekretnina a da se ne posjeduju nekretnine, odnosno taksiranje a da se ne posjeduju vozila. Pri tome, Uberovi vozači rade kada hoće i koliko hoće, pri čemu se plaćanje vrši kreditnim karticama, nema poreza i drugih nameta. A usluga je brza i jeftina. I sve je više prijavljenih vozača (20.000 mjesečno u svijetu). Da li je došlo vrijeme nove definicije zaposlenosti i nove regulative u ovoj oblasti? Da li je došlo vrijeme kada svakog dana neki startup iz garaže može da se pojavi na tržištu i preuzme tržište od drugih i postane lider.  

Ali ima puno onih koji smatraju da se ne radi o novom pravcu u ekonomiji, već da se radi o novom ekonomskom modelu. Naime, mnogi sada kupuju stanove i druge nekretnine da bi izdavali, isto je i sa automobilima da bi taksiranjem vratili investiciju i ostvarili profit. Smatra se da se radi samo o biznisu rentiranja iz kojeg se jedan posrednik istiskuje sa tržišta da bi drugi na njemu zaradio. Neka istraživanja pokazuju da se radi o malim zaradama, a da samo koristi imaju firme koje to organizuju (Uber, Lyfta, Sidecar, Didi Taxi i dr.).

Svakodnevno se javljaju inovatori na tržištu poput: Snapgoods (web sajt za iznajmljivanje ili pozajmljivanje skupih stvari – kamera, instrumenata), DogVacy (o vašem psu ljubimcu drugi vodi računa dok ste na odmoru), Turo (pozajmljivanje ili rentiranje kola od ljudi iz svog naselja ili grada), Taskrabbit (mobilna aplikacija za iznajmljivanje drugih ljudi za obavljanje raznih poslova),  Vinted (razmjena ili prodaja korišćenih stvari), StreetBank (besplatna razmjena stvari) itd. U svim ovim poslovnim modelima mobilne aplikacije imaju veliku ulogu.

Konzumerizam polako zamjenjuje oni koji robe i usluge privremeno koriste bez potrebe njihovog posjedovanja. Ekonomisti smatraju da to može biti faktor smanjenja BDP ali i povećanja zaposlenosti.

Neki tvrde da je dijeljenje postalo iznajmljivanje za što doprinos ima altruizam, jer zašto bi se nešto besplatno ustupalo. Da li ekonomija dijeljenja može postati novi pravac razvoja ako podstiče konzumerizmu i dijeljenje dobara ljudi jedni drugima, ali ne i proizvodnji novih dobara?

    

---

[1] The Zero Marginal Cost Society (2014), The Third Industrial Revolution (2011), The Empathic Civilization (2010), The European Dream(2004), The Hydrogen Economy (2002), The Age of Access (2000), The Biotech Century (1998), and The End of Work (1995).