Tema: Negativne kamatne stope

NEGATIVNE KAMATNE STOPE U EVROPSKOJ UNIJI

Na početku 2015. god. 10-godišnje njemačke obveznice nudile su prinos od samo 0,5% godišnje. Pošto nije došlo do adekvatne intervencije ECB (kao relevantne institucije kao što je to u USA, UK i Japanu), prodaja novih državnih dugovnih instrumenata nije išla dobro. Prekonoćna repo stopa postala je negativna, što je značilo da su finansijske institucije imale trošak ukoliko su gotovinu ostavljale Centralnoj baci. Prinos njemačkih obveznica je zbog toga nastavio da pada prema nuli kao novom najnižem rekordu. Na ovaj način ugrozio se najsigurniji način pozajmljivanja sredstava od  investitora njemačkoj Vladi. Kako je prinos padao, cijena ovih obveznica je rasla tako da je prodaja ovih obveznica bila moguća sve dok su obezbjeđivale kapitalnu dobit.

Iako je program kvantitativnog popuštanja od 1,1 triliona € (60 milijardi € mjesečne kupovine dugovnih instrumenata) otpočeo, do povećanja inflacije nije došlo. ECB je smanjila kamatne stope na istorijusku najnižu od minus 0,3%. Jedino je tržište akcija imalo koristi od pada prinosa na tržikštu obveznica. Kvantitativno popuštanje (QE) u Evropi nije dalo rezultata do sada, možda zbog toga što je najavljeno povećanje FED kamatne stope i što je kineska ekonomija nastavila sa usporavanjem i slabljenjem svoje valute. U decembru ECB je najavila produženje trajanja QE i poslije 2017. god. ako bude potrebno i uključila je kupovinu opštinskih – lokalnih obveznica. Evropska Centralna banka ima za cilj da poveća stopu inflacije sa sadašnjih 0,2% na 2%.

U junu 2014. ECB primijenila je negativne kamatne stope na depozite kkod ove banke. U februaru 2015. Riksbank je takođe srezala kamatnu stopu ispod nule. Inače, uobičajeno je da centralne banke plaćaju kamate na depozite koji su višak rezervi komercijalnih banaka. U normalnim uslovima te kamate su niže od tržišnih tako da komercijalne banke minimiziraju viškove rezervi. U uslovima krize mnoge banke se odlučuju da drže veći saldo kod centralne banke zbog povećane averzije prema riziku. Centralna banka se odlučuje za negativne depozitne stope što bi trebalo da ohrabri banke da ulažu u finansijsku imovinu. Na taj način vrši se pritisak na povećanje cijena imovine i smanjenje prinosa, a time i kamatnih stopa. Tako dolazi do generalnog olakšavanja uslova kreditiranja prema klijentima.

Negativna kamatna stopa je reper za kratkoročno kreditiranje u ekonomiji. Tako na primjer, najbolje rejtingovane ekonomije Austrije, Danske i Švajcarske, reperne kamatne stope uticale su da 2-godišnji prinosi budu negativni u prvoj polovini 2015. god. Negativne kamatne stope smanjile su inače snažnu potražnju za državnim obveznicama u nekim zemljama EU. Negativna kamatna stopa utiče da vlasnici zadrže obveznice kako bi došlo do lakše prodaje kroz program produžene kupovine hartija od strane ECB u sklopu objavljenog programa kvantitativnog popuštanja.

Više je razloga zašto bi investitori mogli biti zainteresovani za držanje imovine koja ima negativni prinos. Mogu da očekuju najavljenu ponudu kupovine obveznica od strane ECB i time povećanje vrednovanja obveznica. Takođe, neki investitori bi mogli da vide šansu da u slučaju valutne apresijacije konvertuju portfolio obveznica u druge valute i transfer negativnih prinosa iz Euro zone u druge evropske zemlje (Danska, Švajcarska, Švedska). U oba slučaja, negativni prinos obveznica može biti nadoknađen kapitalnim dobitkom ili se može nadoknaditi valutnim promjenama negativni prinos domaće valute.     

Negativne kamatne stope mogu da doprinesu da kamatne stope budu na niskom nivou što može da podstakne investicije i potrošnju, inače likvidno ograničenih firmi i domaćinstva. Niska kamatna stopa utiče na depresijaciju nacionalne valute što može da podstakne izvoz.   

Ipak, negativni efekit niskih i negativnih kamatnih stopa može nepovoljno uticati na funkcionisanje tržišta kapitala i finansijsku stabilnost. Prvo može erodirati bankarski profiti zbog sužavanja kamatne margine (razlike između kreditnih i depozitnih kamatnih stopa) jer banke ne smiju da rizikuju sa negativnim depozitnim kamatnim stopama zbog velikog rizika da će izgubiti depozitnu bazu klijenata. Pogotovo, što bi negativna kamatna stopa jače pogodila veće klijente poput institucionalnih investitora i velikih firmi.

Pod negativnim kamatnim stopama nebankarske finansijske institucije poput penzionih fondova i osiguravajućih kompanija, mogu se naći u situaciji da se bore da ispune svoje dugoročne obaveze sa fiksnim kamatnim stopama. Poseban pritisak mogu do osjete komapnije za životno osiguranje čije isplate su fiksne i iznad prinosa 10-godišnjih lokalnih obveznica. Takođe, mogu biti ograničene u prodaji zbog prudentijalne politike držanja državnih hartija od vrijednosti u svom portfoliou.

Takođe, može se javiti problem u određivanju diskontne stope jer niske stope koje su približno nuli daju arbitražno visoke vrijednosti gotovinskog toka, dok negativna diskontna stopa nema ekonomsko značenje. Za tržište novca dugoročno prisustvo negativnih kamatnih stopa moglo bi da ima disraptivan uticaj. Mada, iskustvo iz Danske pokazuje da su novčani fondovi uspješno prebrodili periode negativnih kamatnih stopa. Mnoge studije ukazuju da bi negativne kamatne stope mogle uticati na finansijske i nefinasijske institucionalne investitore da premnogo rizikuju tražeći pozitivne prinose. Negativne kamatne stope duže prisutne u EU mogle bi uticati da zemlje u razvoju se okrenu drugim valutama kao i to da se obveznice zamijene kreditnim prilivima iz drugih zemalja.